Kategorija: F

FRANK, Geza (Gejza), pravnik i žid. aktivist (Tovarnik, 4. XI. 1871 – logor Jasenovac, 10. X. 1941). Sin Maksa i Rožine (Rosalije) rođ. Herzog i daljnji rođak političara → Josipa. Od rane mladosti živio je u Zagrebu, gdje je zavičajnost stekao 1898. Završio je pravo, a ovlaštenje za bavljenje odvjetništvom dobio je 1903. Bio je odvjetnik u Zagrebu u čijem je uredu na Jelačićevu trgu, među ostalima, kao pripravnik počeo raditi i budući poglavnik Ante Pavelić. Na skupštini novoosnovane Advokatske komore u Zagrebu 1929. izabran je za zamjenika zastupnika komore, a tu je dužnost obavljao nekoliko godina. Bio je dugogodišnji član predsjedništva Izraelitske bogoštovne općine te predsj. zagrebačke Hevre Kadiše 1928–37. Nakon uspostave NDH zbog poznanstva s Pavelićem smatrao se zaštićenim te se iz Splita, gdje se zatekao, vratio u Zagreb. Ondje je sa suprugom Štefanijom (Stephie) rođ. Kell preuzeo žid. znak, a 28. IV. sa skupinom zagrebačkih odvjetnika Židova interniran je u Kerestinec, odakle je već 30. IV. 1941, navodno bolestan, pušten. Ponovno je priveden 19. VI. Redarstvenomu ravnateljstvu u Zagrebu te pušten, a 27. VI. 1941. sa suprugom je odveden u Zagrebački zbor te odande 28. VI. deportiran u Gospić i u neki od obližnjih logora, vjerojatno Slana na Pagu. U kolovozu 1941. prebačen je s drugim zatočenicima u jasenovački logor Bročice, gdje je strijeljan. Sin Oton u njegovo je ime 1. VII. 1941. prijavio imovinu. Supruga se 1. VII. javila kćeri Heddi Klein otvorenom dopisnicom iz Karlobaga te na nepoznat način preživjela II. svj. rat. – Sin Oton (Otto), internist (Zagreb, 9. I. 1901 – Zagreb, 7. VI. 1969). Sa suprugom Ljerkom rođ. Jurčić (?, 1909 – Zagreb, 4. VIII. 1991) otac je → Nede Frank-Stella. Završio je Medicinski fakultet u Zagrebu i 1928. od Ministarstva narodnoga zdravlja dobio ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja. U međuratnom razdoblju bio je zaposlen u Stalnoj vojnoj bolnici (danas KB Dubrava) u Zagrebu kao pričuvni natporučnik-liječnik. Također je na Trgu N (danas Trg žrtava fašizma) imao privatnu liječničku ordinaciju. Iako je bio u mješovitom braku, po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Dana 14. V. 1941. po nalogu MUP izbačen je iz stana na Preradovićevu trgu te se preselio u podstanarski stan u Marovskoj (danas Masarykovoj) ul. Kao liječnik 1941. služio je u hrv. domobranstvu, a u rujnu 1941. poslan je u Banju Luku djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb. – Sin Saša, pravnik (Zagreb, 27. I. 1900 – logor Jasenovac ili Stara Gradiška, 10. IV. 1942). Maturirao je na I. klasičnoj gimnaziji 1918, a doktorirao temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1923. Odvjetnikom je imenovan 1927. U međuratnom razdoblju radio je s ocem u uredu na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Prije II. svj. rata bio je pravni zastupnik poduzeća »Josip Hertmann i sin« d. d. za trgovinu kožom u Zagrebu. Također je bio dioničar i član Upravnoga odbora tog poduzeća te član Upravnoga odbora i dioničar Industrije papirnate robe d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak sa suprugom Stankom rođ. Hertmann te kćerima Brankom, Darom i Vesnom. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika u svibnju 1941. te bio uhićen u skupini žid. odvjetnika i zatočen u Kerestincu i deportiran u logor Jasenovac, gdje je prema svjedočanstvima umro od posljedica smrzavanja. Supruga i kćeri pobjegle su u Švicarsku i ondje preživjele II. svj. rat.

IZV.: DAZ, Izvještaj Kraljevske gornjogradske velike gimnazije za 1917–1918. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27584, 28658. – JIM, Zapisnici sjednice Predstojništva JVO u Zagrebu, 18. IV. 1937. – KŽZ. – Zapisnici sjednice vijeća Hevre Kadiše u Zagrebu, 25. XI. 1928. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 7(1933) 2. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

FRANK-STELLA, Neda, atletičarka (Zagreb, 30. IX. 1937). Kći internista Otona Franka (Zagreb, 9. I. 1901 – Zagreb, 7. VI. 1969), sina → Geze, i profesorice slavistike Ljerke rođ. Jurčić (?, 1909 – Zagreb, 4. VIII. 1991). Sa suprugom arhitektom Miroslavom Stellom majka Renea. Klasičnu gimnaziju završila je 1956. u Zagrebu. Diplomirala je 1961. engleski, francuski i hrv. jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je do umirovljenja predavala engleski i franc. jezik u II. gimnaziji. Kao gimnazijalka bavila se rukometom u klubu »Lokomotiva«. Atletikom se počela baviti 1953. na poticaj braće → B. i → R. Milera u AAK »Mladost« u Zagrebu. Trenirala je pod vodstvom Žarka Susića. Specijalizirala se za sprinterske discipline. Osvojila je naslov juniorske prvakinje Jugoslavije 1955. u Mariboru na 100 m (13,1). Oborila je juniorske državne rekorde na 100 m i u štafeti 4 x 60 m, 4 X 100 m i 4 x 200 m. Na pojedinačnom prvenstvu Jugoslavije 1954. u Varaždinu osvojila je 1. mjesto u štafeti 4 x 100 m (52,4), 1955. u Senti osvojila je prvo mjesto u štafeti 4 x 100 m (50,0) i drugo mjesto na 200 m (27,7) i 1957. u Ljubljani osvojila je četvrto mjesto na 100 m (12,4). Na ženskom ekipnom prvenstvu Jugoslavije kao članica »Mladosti« osvojila je prvo mjesto 1954. u ligi i 1955. u Zagrebu. Bila je članica štafete Jugoslavije koja je oborila državni rekord 1955. u Helsingborgu na 4 x 100 m (48,3). Za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije nastupila je četiri puta na dva natjecanja 1954. Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije nastupila je osam puta na pet natjecanja 1955– 57. Na Balkanskim igrama 1957. u Ateni osvojila je brončanu medalju u štafeti 4 x 100 m (49,0). Osobne rekorde postigla je na 100 m 1955 (12,3) i na 200 m 1954 (26,3). Zbog ozljede 1959. završila je natjecateljsku karijeru.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

LIT.: M. Delić: Jugoslavenska atletika, godišnjak 1955. Zagreb 1955. – Isti: Jugoslavenska atletika, godišnjak 1957–1960. Zagreb 1960. – Jugoslavenska atletika 1921–1971. Beograd 1971. – Lj. Gajić: Zlatna knjiga jugoslovenske atletike. Jagodina 2000. – Isti: Prvenstva Jugoslavije u atletici. Jagodina 2003. – V. Margetić: Akademski atletski klub Mladost – Zagreb 1945.–1985. Zagreb 2003. – Lj. Gajić: Seniorska prvenstva Jugoslavije. Jagodina 2007.

FRANK, Bela, tiskar (Osijek, 1877 – Auschwitz, VIII. 1942). Bio je vlasnik osječke tiskare, knjigovežnice, knjižare i papirnice u Kolodvorskoj ul. (poslije Ul. braće Radić), koja je bila namijenjena ponajviše merkantilnomu tisku. U popisu tiskara prvi se put spominje u kalendaru Essegger Bote za 1908. Pretpostavlja se da je isprva imao tiskaru u Dardi (od 1901), gdje je od 1. IV. 1906. do 15. I. 1907. tiskao mađ. željezničarski list Magyar Korona Országai Vasutas Szővedségének Eszéki Értesitője. Za I. svj. rata tiskao je niz pučkih pjesama i jeftinih brošura. God. 1922. pokreće »Frankovu biblioteku« izdavanjem kraćih romana i knjižica za puk. Tiskao je Album omiljenih pjesama iz Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku Radivoja Dinulovića te više brošura za Klub hrvatskih književnika i umjetnika. Glasilo vlasnika malih kuća Naše novine nezavisni list za pučku nauku i zabavu za poljoprivredu, obrt i industriju tiskao je od 1928, a list Die Drau od 1932. Surađivao je u periodici Hartija 1937. i Naše novine 1938. Po osnutku NDH tiskara je iste godine prestala raditi, a on je s ostalim osječkim Židovima bio uhićen u lipnju 1942. i prebačen u logor Tenja kraj Osijeka, a u kolovozu 1942. u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: V. Humski: Frank, Bela. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006.

FRANK, David, pismoslikar (Bogojevo, Srbija, 15. IV. 1870 – kraj Dervente, BiH, 15. IX. 1929). Sin Adolfa i Rose rođ. Hasz. U braku s Karolinom rođ. Bernfest (Vinkovci, 15. VI. 1880 – ?) otac je Filipa (Slavonski Brod, 4. III. 1899 – logor Jasenovac, 1942). Kao cijenjeni dekorativni pismoslikar izvodio je radove na imućnijim kućama u Slavonskom Brodu i tamošnjem hotelu »Central«, a 1896. oslikao i željeznički kolodvor u Bosanskom Brodu, sagrađen prema projektu Karla Niemczeka (nadahnut Plavom džamijom iz okolice Kabula). Također je oslikao tzv. Napretkovu palaču u Sarajevu, sagrađenu 1912. Bio je zakladni član »Hrvatskog radiše« u Slavonskom Brodu, utemeljenog 1920, i predsj. Okružnog ureda socijalnoga osiguranja radnika. Sin Filip stradao je u logoru Jasenovac, dok je sudbina supruge nepoznata.

LIT.: S. Uzelac Schwendemann: Ulica Matije Mesića u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod 2010. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.

FRANK, Fanika (Hrastin, 1904 – Osijek, 23. X. 1941). Po osnutku NDH pridružila se partizanima. Njezino je djelovanje ubrzo bilo otkriveno te ju je Ustaški sud u Osijeku osudio na smrt strijeljanjem u Gradskom vrtu, gdje je bila i pokopana.

IZV.: Ured Državne uprave Osječko-baranjske županije, Matični ured Osijek, Matična knjiga Židova, Nadrabinat u Osijeku, Matična knjiga umrlih 1903–1947.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

FRANK, Feja, veterinarka (Beč, 11. III. 1922). Kći Miroslava i Jelke rođ. Breyer, unuka Zlate Breyer rođ. Aleksander. Osnovnu školu i gimnaziju te Veterinarski fakultet završila je u Zagrebu. Iako su obitelji njezina djeda Žige Breyera 1941. bila ponuđena arijska prava, ona je odbila potpisati molbu te ih nitko iz obitelji nije dobio. S majkom je odvedena u sabirni logor u Bjelovaru odakle su se spasile zahvaljujući činjenici da je majka, u drugom braku sa Slovencem, imala zavičajnost u tal. dijelu Slovenije, te uz pomoć Ljubice Lang (2003. proglašena Pravednicom među narodima). Rat je preživjela u Italiji. Oboljevši od tuberkuloze 1943. bila je smještena u tal. bolnicu kod opatica u provinciji Macerata. Nakon II. svj. rata dospjela je u logor Carbonara u juž. Italiji, a potom u partizansku bolnicu u Grumu. Doktorirala je 1949. na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu, kao prva žena s takvim doktoratom u poslijeratnoj Jugoslaviji. Na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu bila je asistentica, potom izvanredna profesorica te pročelnica Zavoda za biologiju do umirovljenja 1974. Objavila je više znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Potom je živjela u Sarajevu, odakle je uoči rata u BiH 1991. otišla na liječenje u Zagreb.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

FRANK, Francesco Filippo, gospodarstvenik i žid. aktivist (Buszák, Mađarska, 1843 – ?Rijeka, 1890). Bio je upravitelj Tvornice sapuna Giuseppea Mayländera u Rijeci, koju je potom, s Ignazom Billitzerom, kupio i preimenovao u Prima e premiata fabbrica di sapone e di candelle di sego Fr. Philip Frank & Co. Proizvodi su bili nagrađeni brončanom medaljom na Gospodarskoj izložbi u Zagrebu (1864), srebrnom medaljom na Međunarodnoj izložbi u Beču (1873) te brončanom počasnom medaljom na Međunarodnoj izložbi u Parizu (1878). Bio je predsj. Hevre Kadiše krajem 1880-ih te potpredsjednik riječke ŽO.

LIT.: I. Lukežić: Židovi na Sušaku. Sušačka revija, 7(1999) 26/27.

FRANK, Hermann, trgovac (Tovarnik, 16. I. 1898 – ?Auschwitz, 1942–1943). Sin Izidorov. Bio je suvlasnik poduzeća »Braća Frank« u Zagrebu, likvidiranoga 1936.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRANK, Isidor, veleposjednik, poduzetnik i trgovac (Dolný Kubín, Slovačka, 1. XI. 1847 – Osijek, ?1920). Zavičajnost stekao 1888. u Osijeku u koji se doselio 1877. iz Slovačke kao predstavnik bečkoga poduzeća za trgovinu drvom »Haas & Deutsch«. Već je 1879. u dogovoru s matičnim poduzećem osnovao u Osijeku vlastito poduzeće za eksploatiranje šume i izvoz drva »J. Frank & Co.« u koje je uključio i mlađega brata Juliusa te šurjaka → F. Feinera. Nakon bratove smrti za partnera je uzeo nećaka Josipa Franka, koji je u poduzeću ostao do 1905. Nakon pune 32 godine koje je proveo kao vlasnik i osnivač poduzeća, 1911. povukao se iz posla na svoje imanje u Ivandvoru, a poduzeće su preuzeli njegovi sinovi Viktor (Osijek, 11. XII. 1879 – ?) i Aurel (Osijek, 1881 – ?). Poduzeće je likvidirano sred. 1930-ih.

LIT.: Z. Šimončić-Bobetko: Izvlaštenje veleposjedničkih šuma u Hrvatskoj 1919–1941. Časopis za suvremenu povijest, 25(1993) 2/3. – E. Heine: Priče iz povijesti srednjoeuropskog Osijeka. Osijek 1996. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

FRANK, Ivan, stomatolog (?, o. 1844 – ?Beč, ?). Sin Hermanov, brat Josipov. Dulje je vrijeme bio brigadni liječnik u Zagrebu te voj. liječnik za ustanka u Krivošijama u Crnoj Gori 1882. protiv austroug. vlasti. U nepoznato se doba preselio u Beč, gdje je 1899. imenovan predsjednikom Bečkoga stomatološkog društva i izabran za vijećnika tamošnje liječničke komore.

LIT.: Hrvatsko pravo, 5(1899) 956.