FRANK, Feja

FRANK, Feja, veterinarka (Beč, 11. III. 1922). Kći Miroslava i Jelke rođ. Breyer, unuka Zlate Breyer rođ. Aleksander. Osnovnu školu i gimnaziju te Veterinarski fakultet završila je u Zagrebu. Iako su obitelji njezina djeda Žige Breyera 1941. bila ponuđena arijska prava, ona je odbila potpisati molbu te ih nitko iz obitelji nije dobio. S majkom je odvedena u sabirni logor u Bjelovaru odakle su se spasile zahvaljujući činjenici da je majka, u drugom braku sa Slovencem, imala zavičajnost u tal. dijelu Slovenije, te uz pomoć Ljubice Lang (2003. proglašena Pravednicom među narodima). Rat je preživjela u Italiji. Oboljevši od tuberkuloze 1943. bila je smještena u tal. bolnicu kod opatica u provinciji Macerata. Nakon II. svj. rata dospjela je u logor Carbonara u juž. Italiji, a potom u partizansku bolnicu u Grumu. Doktorirala je 1949. na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu, kao prva žena s takvim doktoratom u poslijeratnoj Jugoslaviji. Na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu bila je asistentica, potom izvanredna profesorica te pročelnica Zavoda za biologiju do umirovljenja 1974. Objavila je više znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Potom je živjela u Sarajevu, odakle je uoči rata u BiH 1991. otišla na liječenje u Zagreb.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.