Kategorija: E

EISEN, Josip, posebnik (?, Galicija, 1797 – Zagreb, 1856). Nalazi se na popisu »laškouličanaca« 1846, a 1854. potpisnik je statuta ŽOZ.

EISENSTÄDTER, David (Ajzenšteter), ginekolog i žid. aktivist (Koprivnica, 3. IX. 1888 – Zagreb, 1941). Sin Emanuela i Regine rođ. Pisker, brat → Vlatkov. Ovlaštenje za obavljanje liječničke prakse dobio 1921. od Gradskoga poglavarstva u Zagrebu, gdje je živio u međuratnom razdoblju i bio primarni liječnik Ginekološkog odjela Zakladne bolnice. Oko 1931. imao i privatnu ginekološku ordinaciju na Jelačićevu trgu. Bio je 1933. član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit. Uspostavu NDH dočekao je u mirovini, iako je još 1941. imao privatnu ordinaciju i obavljao praksu u svom stanu u Đorđićevoj ul. Ubrzo je uhićen i vjerojatno strijeljan u grupi talaca u Dotršćini.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

EISENSTÄDTER, Ida, službenica (Zagreb, 15. VII. 1894 – ?Auschwitz, 1942). Kći Gustavova. U međuratnom razdoblju zaposlena je u poduzeću »Hugo Wollner i drug« kao samostalna knjigovotkinja, bilancistica i hrvatsko-njem. dopisnica uz mjesečnu plaću 6800 din. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak. Najvjerojatnije je uhićena i deportirana u Auschwitz u kolovozu 1942. u pretposljednjoj velikoj deportaciji zagrebačkih Židova.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

EISENSTÄDTER, Vlatko (Ajzenšteter), internist (Zagreb, 7. IV. 1902 – Zagreb, 13. VI. 1947). Sin Emanuela i Regine rođ. Pisker, brat → Davidov. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1926. te specijalizirao internu medicinu. Ovlaštenje za obavljanje liječničkog zvanja dobio je 1928. od Liječničke komore u Zagrebu, gdje je u međuratnom razdoblju u Ilici imao privatnu liječničku ordinaciju. Po uspostavi NDH sa suprugom Anom rođ. Reiss te kćeri Rut (Ruth) preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Morao je podnijeti prijavu imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj navodi da je njem. vojsci morao predati osobni automobil marke »Fiat Balila« te da je njegov radioaparat marke »Marelli« predan poštanskom ravnateljstvu. Odboru za podavanja Židova predao je zlatninu vrijednu 25 000 din. U listopadu 1941. u skupini liječnika Židova upućen u Tuzlu djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa, a u listopadu 1943. pristupio je partizanima djelujući kao upravitelj bolnice 17. divizije, bolnice 38. divizije te bolnice teških ranjenika 3. korpusa. Kći mu je stradala 1944. na Srebreniku s Reginom Eisenstädter rođ. Pisker, vjerojatno svojom bakom, a tada je, čini se, stradala i supruga Ana. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

EISENSTEIN, Bernard (Ajzenštajn), liječnik (Zala-egerszeg, Mađarska, 1843 – Koprivnica, 5. VII. 1907). Medicinu je studirao u Budimpešti. Iselio se u Rusiju, potom u Hrvatsku, gdje je bio kraljevski podžupanijski liječnik i prvi kotarski liječnik u Koprivnici. Bio je član Liječničkoga zbora od 1889. Od 12. VII. 1870. bio je u braku s Paulinom rođ. Betlheim, kćeri bankara, vlasnika i direktora »Kreutzer banke« u Zagrebu s kojom je imao sina Milana, također liječnika.

IZV.: DAV, Knjiga vjenčanih i knjiga umrlih u Koprivnici. – Podaci o ulazniku M. Ajzenštajn-Stojić.

LIT.: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 31(1907) 7.

EISNER, Bertold, pravnik (Korolówka, Ukrajina, 20. VIII. 1875 – Zagreb, 28. VII. 1956). Gimnaziju i Pravni fakultet završio je u Černovcima, gdje je 1899. promoviran u doktora pravnih znanosti. Kao sudski vježbenik radio u bečkom Kotarskom sudu, a 1900–05. službovao u sudovima u Travniku, Jajcu, Prijedoru i Ključu. God. 1905. dodijeljen je kao referent pravosudnomu odjelu Zemaljske vlade BiH, gdje je poslije bio vladin podtajnik, tajnik, savjetnik i zamjenik šefa pravosuđa do 1924. kad je Pravosudni odjel ukinut. Nakon toga otišao na rad u Ministarstvo pravde u Beograd, ali se već iduće god. vratio u Sarajevo, gdje je postao predsj. Građanskoga vijeća Vrhovnoga suda. Od 1928. je bio načelnik zakonodavnog odjela Ministarstva pravde u Beogradu. Istodobno je 1924–29. stručnjak Privatnopravnoga odsjeka Stalnoga zakonodavnoga vijeća. Od 1933. u Zagrebu je na poziv Pravnoga fakulteta u Zagrebu kao redoviti profesor predavao pandektarno i međunarodno privatno pravo, a nakon ukinuća pandektarnoga prava kao posebnoga kolegija, od 1938. predavao je ženidbeno pravo i od 1939. međunarodno privatno pravo. Od 1937. do 1938. bio je dekan Pravnog fakulteta. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava. Nije poznato je li ih dobio, ali je po nalogu iz Ureda poglavnika, upućenoga na ruke Eugena Kvaternika u RUR, bio 31. XII. 1941. izuzet od mjera protiv Židova te nije bio upisan u Kartoteku židovskoga znaka. Dana 4. I. 1943. prisilno je umirovljen u posljednjem valu umirovljenja žid. profesora. Nakon završetka II. svj. rata ponovno je vraćen na Pravni fakultet kao redoviti profesor obiteljskoga prava do 1949. i međunarodnoga privatnog prava do konačnoga umirovljenja 1955. Nakon umirovljenja radio je honorarno na fakultetu. Veliki doprinos dao je u zakonodavnom radu, a sudjelovao je i na Međunarodnoj konferenciji za izjednačenje mjeničnoga prava 1930, Međunarodnoj konferenciji za izjednačenje čekovnoga prava 1931. te na Diplomatskoj konferenciji o autorskom pravu 1952, sve u Ženevi. Napisao je mnogobrojne knjige, monografije, rasprave i članke, poglavito s područja pozitivnoga građanskog prava, međunarodnoga privatnog prava te obiteljskoga i rimskoga prava. Pisao je i o pitanjima posebnih pravnih grana: patentnom, trgovačkom, mjeničnom, čekovnom, stečajnom, autorskom i šerijatskom pravu kao i o nelojalnoj konkurenciji te općim uzancama za promet robom. Surađivao je u stručnim časopisima, zbornicima, prigodnim spomenicama i publikacijama: Zeitschrift für das Privat-und öffentliche Recht der Gegenwart (1912), Arhiv za pravne i društvene nauke (1920, 1922, 1924, 1930–31, 1938–39, 1948, 1952–53), Mjesečnik Pravničkoga družtva u Zagrebu (1923–24, 1926, 1928, 1932–39, 1944), Spomenica Kongresa pravnika (Ljubljana, 1927), Zeitschrift für Ostrecht (1927), Pravosuđe (1932, 1936), Spomenica Mauroviću (Zagreb, 1934), Spomenica Dolencu, Kreku, Kušeju in Škerlju (1937), Annuario di diritto comparato e di studi legislativi (Rim 1939), Mélanges Streit (1939), Godišnjak Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1941), Giurisprudenza comparata di diritto internazionale privato (Ljubljana, 1942), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1948, 1951, 1954–55), Naša zakonitost (1949, 1953–55), Zeitschrift für ausländisches und internationales Privatrecht (1952, 1954–56), Divorce et séparation de corps dans le monde contemporain (1954) i Jugoslavenska revija za međunarodno pravo (1954–55). Pratio je pravosuđe i sudovanje naših sudova s područja građanskoga prava dajući kritičke ocjene njihovih objavljenih rješenja. Autor je skripta Međunarodno privatno pravo (Zagreb 1937), Pandekta (1. Zagreb 19372, 19383; 2. 19383) i Međunarodno obvezno pravo s nekim partijama iz međunarodnog procesnog prava (Zagreb 1954). Oporučno je ostavio svu svoju imovinu kao zakladu za pomaganje studenata Pravnoga fakulteta u Zagrebu.

DJELA: Medjunarodno, medjupokrajinsko (interlokalno) i medjuvjersko bračno pravo Kraljevine Jugoslavije. Zagreb 1935. – Mišljenja o predosnovi Gradjanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslaviju (suautor M. Pliverić). Zagreb 1937. – Il progetto preliminare del Codice civile jugoslavo. Roma 1938. – Die Rechtsstellung der ausländischen Handelsgesellschaften in Jugoslawien nach dem neuen jugoslawischen Handelsgesetz. Athen 1939. – Rimsko pravo (suautor M. Horvat). Zagreb 1948. – Porodično pravo. Zagreb 1950. – Međunarodno privatno pravo, 1–2. Zagreb 1953–1956.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28642. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Bartoš: Međunarodno, međupokrajinsko (interlokalno) i međuvjersko bračno pravo Kraljevine Jugoslavije. Arhiv za pravne i društvene nauke, 25(1935) 1/2. – F. Čulinović: Mišljenja o predosnovi Građanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslaviju. Pravosuđe, 6(1937) 5/6. – R. Sajovic: Das Eherecht im jugoslawischen Vorentwurf und im tschechoslowakischen Entwurf eines bürgerlichen Gesetzbuches. Slovenski pravnik, 51(1937) 1/2. – Đ. Mirković: Pravni položaj inozemnih trgovačkih društava u našoj državi po današnjem pravu i po novom trgovačkom zakonu. Arhiv za pravne i društvene nauke, 29(1939) 1. – P. Rastovčan: Život i rad profesora Bertolda Eisnera (20. VIII. 1875 – 28. VII. 1956; s bibliografijom radova). Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (Spomenica prof. Bertoldu Eisneru), 6(1956) 3/4. – Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, 1–2. Zagreb 1969. – M. Apostolova-Maršavelski: Znanstvena obrada i nastava Rimskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 27(1977) 1. – J. Garašić: Juridički fakultet Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu od 1776. do 1850. Pravni fakultet u Zagrebu. Prilozi za povijest katedri i biblioteke Fakulteta, II/1. Zagreb 1996. – M. Apostolova-Maršavelski: Rimsko i pandektno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Ibid. – M. Alinčić: Pola stoljeća Katedre obiteljskog prava. Ibid. – T. Delibašić: Eisner, Bertold. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Nastavnici fakulteta. U: Pravni fakultet u Zagrebu, 3. Zagreb 1998. – Eisner, Bertold. Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2001. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

EISNER, Emil (Milan), građevinski poduzetnik (Zagreb, 1. V. 1857 – Beč, 3. VIII. 1927). Suprug Olge rođ. Alexander (Zagreb, 20. VI. 1877 – Beč, 22. VII. 1927). Bio je suvlasnik poduzeća »E. Eisner & A. Ehrlich«, koje je izvodilo građevine od armiranoga betona te, među ostalim, betoniralo korito potoka Tuškanac. Imao je udjela u radu Zagrebačke ledane, Dioničkoga društva breganskih ugljenika i u Zagrebačkom dioničkom društvu tvornice opeka. Sudjelovao je u izgradnji Rudolfove vojarne na kraju Deželićeva prilaza. U Zagrebu je gradio i posjedovao kuće na trgu Kralja Tomislava (projektanti Viktor Kovačić i Gjuro Carnelutti) te palaču u Beču (danas veleposlanstvo Velike Britanije).

IZV.: Podaci o ulazniku I. Mirnik.

LIT.: S. Knežević: Zagrebačka zelena potkova. Zagreb 1996.

EISNER, Herman (Armin, Ignjat), veletrgovac (Hidas-Németi, Mađarska, 15. VII. 1830 – Osijek, 20. IX. 1906). Sin Jakova i Rose. Oženio se 1861. u Aljmašu Katom rođ. Kohn (Aljmaš, 1840 – ?). Istaknuo se novčanim prilozima za izgradnju sinagoge 1869. te bio član Hevre Kadiše. Kao trgovac svojim je proizvodima (vino i šljivovica) sudjelovao na Prvoj hrvatsko-slavonskoj izložbi u Zagrebu 1864. i Gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. God. 1865. s I. Kleinom kupio naselje Ernestinovo (Ernestinenhof) kraj Laslova u ist. Slavoniji i naselio pedesetak obitelji iz Bačke.

IZV.: HDA, M-3430, Matični ured u Osijeku, Židovska općina u Osijeku, rođ. 1780–1899, rođ. 1882–1896, rođ. 1897–1905, rođ. 1913–1942.

LIT.: Prva izložba dalmatinsko-hrvatsko-slavonska 1864. u Zagrebu. Zagreb 1864. – M. Despot: Slavonija na gospodarskoj izložbi u Zagrebu 1864. U: Prvo radničko društvo u Jugoslavenskim zemljama – Osijek 1867. Slavonski Brod 1969. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

EISNER, Jakob, rabin i vjeroučitelj (Kolín, Češka, o. 1815 – Zagreb, 13. X. 1882). Studirao je na Sveučilištu u Pragu. Doselio se u Zagreb prije 1859, kad je tiskan njegov prigodni govor izrečen 24. XI. u povodu smrti dobrotvora → Jacquesa Epsteina. Bio je podrabin zagrebačke žid. vjerske zajednice 1858–67, više desetljeća vjeroučitelj i upravitelj žid. osnovne škole te od 1880. zagrebački rabin. Nauk o vjeri predavao je i u nižim razredima zagrebačkih srednjih škola. Izdao je 1875. udžbenik na njem. jeziku. Naučivši hrv. jezik odmah po dolasku u Zagreb, zauzimao se za njegovu uporabu u privatnom i javnom životu te je prvi u žid. bogoslužje uveo molitve na hrvatskome. Izdao je na hrvatskom prvi dio Bibličkog katekizma za izraelite, drugi dio ostao je u rukopisu.

DJELA: Der bittere Kelch und die Himmelsblume. Agram 1859. – Leitfaden beim Religionsunterricht der Israeliten. Agram 1875. – Biblički katekizam za izraelite, 1. Zagreb 1880.

LIT.: (Nekrolozi): Agramer Zeitung, 57(1882), 14. X, 16. X, 17. X; Narodne novine, 48(1882), 14. X. – T. Radauš: Eisner, Jakob. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

EISNER, Josef, žid. aktivist (? – ?). Poč. XX. st. spominje se kao ugledni osječki građanin. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 3/4.