EISENSTÄDTER, Vlatko (Ajzenšteter), internist (Zagreb, 7. IV. 1902 – Zagreb, 13. VI. 1947). Sin Emanuela i Regine rođ. Pisker, brat → Davidov. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1926. te specijalizirao internu medicinu. Ovlaštenje za obavljanje liječničkog zvanja dobio je 1928. od Liječničke komore u Zagrebu, gdje je u međuratnom razdoblju u Ilici imao privatnu liječničku ordinaciju. Po uspostavi NDH sa suprugom Anom rođ. Reiss te kćeri Rut (Ruth) preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Morao je podnijeti prijavu imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj navodi da je njem. vojsci morao predati osobni automobil marke »Fiat Balila« te da je njegov radioaparat marke »Marelli« predan poštanskom ravnateljstvu. Odboru za podavanja Židova predao je zlatninu vrijednu 25 000 din. U listopadu 1941. u skupini liječnika Židova upućen u Tuzlu djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa, a u listopadu 1943. pristupio je partizanima djelujući kao upravitelj bolnice 17. divizije, bolnice 38. divizije te bolnice teških ranjenika 3. korpusa. Kći mu je stradala 1944. na Srebreniku s Reginom Eisenstädter rođ. Pisker, vjerojatno svojom bakom, a tada je, čini se, stradala i supruga Ana. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.