Kategorija: D

DEUTSCH, Robert, kemijski inženjer (Donji Miholjac, 31. III. 1908 – logor Jasenovac ili Gospić, 1941. ili Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942). Sin Aleksandrov (Gara, Mađarska, 6. I. 1881 – ?) i Sofije rođ. Grünwald. Otac mu se bavio trgovinom brašnom i zemaljskim plodinama, u Hrvatsku se doselio 1889. Po roditeljima je imao zavičajnost u Spišić Bukovici. Stanovali su u Reisnerovoj ul. u Osijeku. Do uspostave NDH bio je zaposlen kao kemičar u Osječkoj ljevaonici željeza i tvornici strojeva d. d. Stradao u logoru Jasenovac ili gospićkom sustavu logora ili pak deportiran u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 629.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DEUTSCH, Rudolf, trgovac (Mala Subotica, 1882 – Auschwitz, 1944). God. 1905–18. imao trgovinu mješovitom robom u Maloj Subotici u Međimurju. Nakon I. svj. rata vodio je trgovinu u Čakovcu, gdje je 1932. kupio »Čakovečko kino«. S ostalim međimurskim Židovima uhićen 26. IV. 1944, otpremljen u Nagykanizsu te deportiran u Auschwitz.

LIT.: Magyar varosok. Budimpešta 1941.

DEUTSCH, Salamon, posebnik (?, 1. VIII. 1835 – Osijek, 16. V. 1912). Proglašen vitezom reda Franje Josipa.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

DEUTSCH, Samuel (Dajč, Šmule), internist i žid. aktivist (Zagreb, 25. VIII. 1905 – Zagreb, 3. VII. 1974). Sin Julija (?, o. 1866 – Zagreb, 8. XII. 1935) i Laure rođ. Freund (?, o. 1877 – Zagreb, 8. V. 1952), brat → Slavka i Šandora. Otac Julio bio je graditelj i trgovac drvetom, osnivač i prvi vlasnik poduzeća »Julio Deutsch, trgovina dasaka, građevnog drva i ostaloga građevnog materijala« te član ortodoksne židovske općine u Dugoj ulici (danas Radićeva ul.). – S. je od 1935. bio u braku s Ljerkom, s kojom je imao sinove Ivicu Nathana (Zagreb, 1948) i → Daniela Darka. Završio je žid. osnovnu školu i gimnaziju (1925) u Zagrebu, gdje je započeo studij medicine. Nastavio ga u Freiburgu i Würzburgu, gdje je 1930. diplomirao, te iste god. doktorirao tezom Ringabscess der Hornhaut (Apsces rožnice). Vrativši se u Zagreb, otvorio je 1931. privatnu ordinaciju te 1938. specijalizirao internu medicinu na Internoj klinici Ivana Huge Botterija. Po uspostavi NDH sa suprugom Ljerkom preuzeo je žid. znak. Sa skupinom žid. liječnika poslan je u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa te je radio u bolnici u Travniku. Odande je intervenirao kad su mu u kolovozu 1942. u Zagrebu uhitili majku i odveli je u sabiralište u Križanićevoj ul. Nakon što su partizanske jedinice 22. X. 1944. privremeno zaposjele Travnik, priključio se partizanima te nakratko obnašao dužnost voditelja internoga odjela iste bolnice (nakon 22. X. 1944 – krajem 1944), potom voditelja internoga odjela bolnice 7. korpusa u Ljubiji (nakon 1. I. 1945), te naposljetku 1945. upravitelja Bolnice za plućne bolesti u Banjoj Luci. Nakon demobilizacije, vratio se 1946. u Zagreb te kao gl. internist radio u Socijalnom osiguranju do 1960, kad je postao primarijus Opće bolnice »Dr. Mladen Stojanović« (danas KBC »Sestre milosrdnice«), gdje je ostao do umirovljenja 1974. U stručnom radu cijenjen je kao izvrstan dijagnostičar, a u znanstvenom radu istaknuo se različnim temama iz interne medicine (ulkusne bolesti, reumatizam, hematologija) u časopisima Ars therapeutica (1932–33), Terapeutski vjesnik (1932), Medicinske vijesti (1933), Liječnički vjesnik (1937–38, 1964, 1973), Zbornik Komiteta za zaštitu zdravlja (1950), Reumatizam (1956, 1968). – Od mladosti je sudjelovao u radu Židovske općine u Zagrebu; aktivan u Makabiju kao vježbač i poslije prednjak. Istaknuti je član Židovskoga gombalačkog i športskog društva Makabi u Zagrebu (1920–41) i njegov dugogodišnji tajnik (1923–37) te je imao veliku ulogu u gradnji njegove gimnastičke dvorane u Palmotićevoj ul. u Zagrebu. Surađivao je u žid. tisku kao kult. djelatnik (Gideon, 1922–23; Israel, 1925) i promicatelj sporta sa stajališta židovstva i medicine (Narodna židovska svijest, 1924–26; Jevrejski narodni kalendar, 1935–36; Židov, 1935, 1937). Također je bio aktivan i u organizaciji cionista-revizionista »Zev Žabotinski« te u Bnei Britu. Kult. radom nastavio se baviti i nakon II. svj. rata. Bio je dugogodišnji član Vijeća ŽOZ te pročelnik njezine kulturno-prosvjetne sekcije i pročelnik Kuratorija Doma staraca SJOJ. S Deziderom Sternom najzaslužniji za obnovu rada Vjerske sekcije ŽOZ 1960-ih. – Supruga Ljerka (Miriam), službenica i žid. aktivistica (Zagreb, 19. VIII. 1916 – Zagreb, 27. II. 2007). Kći Lazara Grünberga (Novi Sad, Srbija, 28. XII. 1877 – Zagreb, 7. X. 1949) i Irene rođ. Singer. Sa suprugom je bila aktivna u zagrebačkom Makabiju, cionističkoj udruzi »Žabotinjski« te u Bnei Britu. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzela žid. znak te s njim i svojim roditeljima odlazi u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Partizanima se priključila 1943, a 1945. vraća se u Zagreb. U ratu je izgubila 57 članova šire obitelji, osim brata → B. Grünberga, koji je prebjegao u Lugano, i roditelja s kojima je bila zajedno tijekom ratnih godina. Iako je zajedno sa suprugom 1948. podnijela zahtjev za iseljenje u Izrael, bila je odbijena. Zaposlila se u Zavodu za socijalno osiguranje. Bila je dugogodišnja predsjednica Ženske sekcije i članica Vijeća ŽOZ, članica Kuratorija doma »Lavoslav Schwarz« te obnoviteljica Bnei Brita, kao jedna od dvoje preživjelih članova predratne organizacije.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29874. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974. – Ž. Fuks: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 25(1974) 718. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 13(1990) 8. – V. Dugački: Deutsch, Samuel. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – T. Kramer: Udio Židova u športu u Hrvatskoj. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

DEUTSCH, Slavko, bankar (Zagreb, 1879 – Auschwitz, 1943). Sin Jakobov. Djelovao je kao bankovni ravnatelj, umirovljen prije 1941. Po osnutku NDH preuzeo je žid. znak. Vjerojatno je uhićen poč. svibnja 1943. te u posljednjoj velikoj deportaciji zagrebačkih Židova otpremljen u Auschwitz.

IZV.: KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DEUTSCH, Slavko, gospodarstvenik (Zagreb, 22. IV. 1908 – ?, Izrael, 1980). Sin Julija (?, o. 1866 – Zagreb, 8. XII. 1935) i Laure rođ. Freund (?, o. 1877 – Zagreb, 8. V. 1952), brat → Samuela i Šandora. Prije II. svj. rata bio je suvlasnik i upravitelj trgovačkoga poduzeća »Julio Deutsch« u Miramarskoj cesti u Zagrebu, u to doba najjače i najvažnije trgovine građevnoga materijala u Hrvatskoj, s godišnjim prometom većim od 50 000 000 din. Poduzeće, osnovano najkasnije 1931, preuzeo je od oca i vodio s bratom Šandorom. Ono je sudjelovalo u gradnji najznačajnijih objekata toga doba: Pošte II i Veterinarskoga fakulteta, radničkih kuća u Dubravi, pregradnji Domobranske, Topničke i Zrinjske vojarne, Umjetničkoga paviljona na Zrinjevcu (sve u Zagrebu), gradnji mosta preko Drave kraj Botova, Trgovačke akademije u Karlovcu, gospodarskih zgrada Srednje gospodarske škole u Križevcima i dr. Po uspostavi NDH sa suprugom Vjerom i djecom Leom i Ivom preuzeo je žid. znak, a 9. VII. 1941. je uhićen i odveden u Zagrebački zbor. Državni povjerenik poduzeća »Julio Deutsch« tražio je njegovo puštanje kao neophodno potrebnoga stručnjaka, što je bilo i ostvareno. Kao i bratu Šandoru konfiscirana mu je sva imovina, ali su uspjeli ostati u svom stanu u svojoj bivšoj zgradi na zagrebačkom Zrinjevcu. Po ulasku partizana 1945. bili su odmah uhićeni i zatvoreni te im je suđeno zbog suradnje s ustaškim vlastima kao narodnim neprijateljima. Iako su bili osuđeni za kaznu strogoga zatvora u trajanju od 20 godina i konfiskaciju cjelokupne imovine, pušteni su i zaposleni u vlastitoj firmi kao savjetnici. Zajedno s obitelji i bratom 1949. iselio se u Izrael, gdje je radio u različitim poduzećima. – Brat Šandor, gospodarstvenik (Zagreb, 9. VI. 1900 – ?, Izrael, 1990). S bratom je vodio obiteljsko poduzeće. Po osnutku NDH preuzeo je žid. znak te je s majkom, suprugom Lili i djecom Felixom i Esterom (stigla u Palestinu 1943. sa skupinom djece) za rata, a i nakon njega dijelio istu sudbinu kao i brat Slavko.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27810. – KZŽ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Žalosno, ali istinito. Glas opozicije, 1(1936) 2. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DEUTSCH, Slavoljub, gospodarstvenik i žid. aktivist (Pečuh, Mađarska, 17. I. 1873 – ?Auschwitz, 1942. ili 1943). Sin Ignacov. Do 1892. živio je u Sarajevu, odakle se odselio u Zemun, a u Zagreb je došao vjerojatno sred. 1920-ih. U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik tvornice kandita i čokolade »Union« u Zagrebu, no svoj je dio prodao prije uspostave NDH, a mjenice uknjižio na ime supruge Serafine kao suvlasnice četverokatne kuće u Preradovićevoj ul. U Beogradu je posjedovao šesterokatnicu u Skadarskoj ul., a u Zagrebu je, također sa suprugom, bio upisan kao vlasnik jednokatnice u Vončininoj ul. (izvođač Ašer Kabiljo). Bio je istaknuti član »Lože Zagreb 1090«, nezavisnoga žid. reda Bnei Brit te jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu. U drugoj pol. 1930-ih bio je predsj. društva »Židovska bolnica«, koje je trebalo organizirati izgradnju žid. bolnice u Zagrebu, no projekt nikada nije bio izveden. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzeo žid. znak. God. 1942. ili 1943. uhićeni su i deportirani, najvjerojatnije u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – HDA, Komisija za popis žrtava rata, Popis žrtava rata 1941–1945. – KŽZ.

LIT.: I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertcija). Zagreb 2007.

DEUTSCH, Stjepan (Štef, Štefo), pravnik (Petrinja, 26. XII. 1886 – Zagreb, 3. III. 1959). Sin petrinjskoga trgovca → Lavoslava. S Ivkom rođ. Singer otac → Lee. God. 1909. promoviran je za doktora pravnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Odvjetnikom je imenovan 1916, a 1930. bio je upisan u Imenik Advokatske komore u Zagrebu te je držao odvjetnički ured u Zagrebu na Jelačićevu trgu. Po uspostavi NDH obitelj je preuzela žid. znak i prešla na katoličanstvo, bio je primoran dati kontribuciju te je iseljen iz stana u Gundulićevoj ul. u stan na Trešnjevci. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika 1942. God. 1941. sakrio se, zahvaljujući Vilku Pancu, na Očnom odjelu Bolnice milosrdnih sestara (danas KBC »Sestre milosrdnice«), misleći da je samo on u opasnosti, a da njegovu kćer, sina i suprugu Ivku ustaške vlasti neće dirati, no policijske službe NDH uhitile su ih i predale Gestapou. Nakon II. svj. rata ponovno je upisan u knjigu odvjetnika te do travnja 1947. radi u Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Zagrebu.

IZV.: DAZ, Skupštinski zapisnici grada Zagreba 1920. godine, Skupština od 22. XI. 1920, čl. 208. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – HDA, ZKRZ CGK, kut. 719, br. 250/47. – HDA, ZKRZ CGK, kut. 712, br. 1011/46, 9. VIII. 1945. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Promocija mladog Petrinjca. Banovac, 27(1909) 23. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu, Odvjetnik 4(1930) 1; 6(1932) 1. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Golec: Deutsch, Lavoslav. Petrinjski biografski leksikon. Petrinja 1999. – M. Grahek Ravančić: Djelovanje Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača na području Zagreba u razdoblju od 1944. do 1947. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2011.

DEUTSCH, Velimir, gospodarstvenik (Gyöngyös, Mađarska, 20. VII. 1895 – ?Auschwitz, ?1942–1943). Sin Edin. U Hrvatsku se doselio 1905. iz Mađarske. U međuratnom razdoblju s Lensky-Ledererom u Zagrebu bio je suvlasnik poduzeća »Arbeks«, koje se bavilo izvozom drva. Po uspostavi NDH sa suprugom Ellom i kćeri Vesnom preuzeo je žid. znak. Na zahtjev povjerenika njegova bivšega poduzeća zadržan privremeno kao neophodno potreban stručnjak. Daljnja sudbina nepoznata, no vjerojatno je u kolovozu 1942. ili u svibnju 1943. deportiran u Auschwitz.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 17971. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DEUTSCH, Vera → DOJČ, Vera