Kategorija: D

DEUTSCH, Albert (Deutsch Maceljski), veletrgovac i industrijalac (Zagreb, 10. VII. 1867 – Zagreb, 7. VII. 1952). Sin → Filipov. S braćom Benkom i → Vilimom priključio se 1894. vodstvu obiteljskoga poduzeća »Filipa Deutscha sinovi«, trgovina drvima i šumska industrija. God. 1910. dobio je, zajedno s drugim članovima obitelji, ugarsko-hrv. plemstvo te pridodao prezimenu nastavak »od Macelja« (Maceljski). Na prijelomu stoljeća vodio je iznimno uspješno poduzeće te s Vilimom bio jedan od najvećih prinosnika poreza u ŽO u Zagrebu za 1915. Obitelj se isticala i u dobrotvornom radu i već je od kraja XIX. st. darivala drvom i drugim potrepštinama mnoge zagrebačke nevoljnike. God. 1914. osnovao je »Zakladu Tilde pl. Deutsch Maceljski« za osnutak ferijalnih domova, koju je vodila njegova supruga. Zakladi je 1918. darovao 50 000 kruna te i poslije podupirao različite akcije društva (1922. donirao je 2 000 000 kruna za kupnju vile »Antonija« u Crikvenici). Pilana u Turopolju, koju je vodio s Vilimom, nećacima → Gustavom, → Robertom i → Vlatkom Deutsch Maceljski, godišnje je prerađivala 24 000 m3 hrastovih trupaca, proizvodeći i oko 20 000 komada željezničkih pragova, 2400 m3 hrastovih parketa i oko 500 vagona ogrjevnoga i drugoga drva. Tvrtka je imala 46 278 266 din. fiksnoga uloženoga kapitala, od čega je njegov udio bio najveći (29 000 000 din.). Obitelj je posjedovala i plemićko dobro Velika Erpenja–Družilovec površine 257 ha. Sred. 1930-ih zbog lošijega zdravlja, smanjio je aktivnosti, a vodstvo obiteljske tvrtke preuzeo je Gustav. Prije uspostave NDH Albert i Vilimovi sinovi Gustav, Vlatko i Robert posjedovali su ukupno desetak kuća i više zemljišta u centru i na širem području (Bijenička cesta) Zagreba te hotel »Eden« u Crikvenici (kupljen 1938. kao kuća za odmor) i kuće u Budimpešti. Po uspostavi NDH sa suprugom Tildom preuzeo je židovski znak te morao Uredu za obnovu privrede NDH podnijeti prijavu imetka u kojoj navodi da je suvlasnik kuća na Jelačićevu trgu, u Jurišićevoj, Vrhovčevoj (danas Draškovićeva), Gundulićevoj i Smičiklasovoj ul. te na Bijeničkoj cesti. Svu gotovinu, osim 80 000 din., kao i sve dragocjenosti i zlatninu, te uložne knjižice različitih banaka do datuma prijave 24. VI. morao je predati Ravnateljstvu ustaškoga redarstva, odnosno Odboru za podavanja Židova, dok mu je osobni automobil rekviriran, a umj. predmeti i slike iz stana zapečaćeni i »stavljeni pod zaštitu Hrvatskog muzeja«. Potraživanja svih članova obitelji preko Ministarstva financija iznosila su preko 15 000 000 din. Cijela obitelj je Odboru za podavanje dala najmanje 6,5 od ukupno 68 000 000 kuna koliko su ukupno dali zagrebački Židovi. U obveznoj prijavi imovine, navode se pokretnine i odjeća (glasovir, krzneni kaputi, kristalni lusteri, neugrađeno pokućstvo). Čak je 11. IV. 1942. od članova obitelji Deutsch Maceljski država iznudila 20 000 US dolara u zlatu, 42 000 US dolara, 19 640 švic. franaka i 2680 brit. funti. Na taj je način već tijekom 1942. cijela obitelj bila temeljito opljačkana. – Prvi je u obitelji bio stručno obrazovan zahvaljujući školovanju na inozemnim učilištima te je, kad je tržište u drugoj pol. 1920-ih bilo ugroženo uvozom jeftinijega drva iz SSSR, nastojao organizirati proizvođače i trgovce u struci. Jedan je od osnivača Saveza industrijalaca i trgovaca šumskih proizvoda Kraljevine SHS u Zagrebu (1928), čiji je predsjednik bio do 1941. Bio je također potpredsj. Zagrebačke burze za robu i vrednote (1932–39) i Udruženja industrijalaca Savske banovine i pročelnik industrijskog odsjeka te član Carinskoga i saobraćajnoga odbora u Trgovačkoj i obrtničkoj komori u Zagrebu. Članke o šumskoj privredi i drvnoj industriji objavljivao je u periodici: Finansijski arhiv (1931), Industrijska odbrana (1936, 1938) i Jugoslavenski Lloyd (1937).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Deutsch Maceljski. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

DEUTSCH, Aleksandar, stomatolog (Vinkovci, 20. III. 1880 – Vinkovci, 16. V. 1940). Nakon završene vinkovačke gimnazije 1900, upisao se na Medicinski fakultet u Beču, gdje je i diplomirao. Stekavši zvanje liječnika i stomatologa, opredijelio se za stomatološku praksu i otvorio ordinaciju u Vinkovcima u Aleksandrovoj ul. (danas Ul. kralja Zvonimira). Bio je član Matice hrvatske. Po osnutku NDH njegova supruga Irma rođ. Blum (?, 1893 – logor Jasenovac, 1942) s kojom je imao kći Editu, uhićena je 1942. te deportirana u logor Jasenovac, gdje je stradala.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – Isti: Deutsch. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.

DEUTSCH, Armin, inženjer (Szeged, Mađarska, 9. VIII. 1872 – ?logor, 1941–1945). Sin Jakobov. Doselio se iz Mađarske 1906, od 1924. imao je zavičajnu pripadnost u Zagrebu, gdje je radio kao državni geometar. U doba uspostave NDH bio je u mirovini. Sa suprugom Olgom rođ. Goldfinger preuzeo je žid. znak te su oboje deportirani u nepoznati logor, gdje su stradali.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – KŽZ.

DEUTSCH, Cecilija (rođ. Benedikt) (Schlaining, Austrija, 9. IX. 1844 – Zagreb, 7. VI. 1941). U Hrvatsku se doselila 1862. nakon udaje za Mojsija Deutscha. Zavičajnost je stekla u Ludbregu. Prije II. svj. rata bila je štićenica Doma »Lavoslav Schwarz«, a već 11. IV. 1941. izbačena je, zajedno s drugim štićenicima, na ulicu. U prijavi imetka vlastima NDH, koja je u njezino ime podnesena 23. VI. 1941, navedeno je da sa sinom Salamonom Deutschom stanuje u iznajmljenoj sobi. Ubrzo je preminula.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

DEUTSCH, Daniel Darko, pedagog i židovski aktivist (Zagreb, 2. XI. 1959). Sin → Samuela i Ljerke rođ. Grünberg. Kao član omladinskoga kluba bio je aktivan u ŽOZ. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je 1983. diplomirao na Odsjeku za pedagogiju Filozofskoga fakulteta. Do 1986. radio je kao učitelj u Osnovnoj školi »Jabukovac«, a potom odlazi u Frankfurt na Majni, gdje radi kao tjelohranitelj, a od 1988. u Bad Radkersburg u Austriji pokušava obnoviti rad poduzeća svojih stričeva Šandora i → Slavka. God. 1990. vraća se u Zagreb, gdje se bavi pravnom rehabilitacijom obitelji i povratom imovine te zajedno s Markom Ivanovićem Krausom 2004. osniva CEDEK, udrugu za povrat židovske imovine u Hrvatskoj, čiji je predsjednik do 2007. God. 1997–2001. bio je član predsjedništva Židovske općine u Grazu, a 2004–10. predsjednik je Bnei Brit lože »Gavro Schwarz« u Zagrebu. Vlasnik je tvrtke za prodaju i iznajmljivanje aparata za igre na sreću. Bavio se i sviranjem bubnjeva u različitim sastavima te karateom. Otac je dvoje djece.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

DEUTSCH, Edo (Dajč), ortoped (Zagreb, 26. XI. 1895 – Brčko, BiH, IV. 1944). Sin Jakova i Berte rođ. Scholler. Završio je gimnaziju u Zagrebu, a 1920. diplomirao na Medicinskom fakultetu u Bratislavi. Ortopediju je specijalizirao u Zagrebu u Ortopedskoj bolnici Božidara Špišića i Beču u Ortopedskoj klinici Adolfa Lorenza. Od sred. 1920-ih bio je privatni liječnik u Zagrebu te vodio ambulantu za ortopedsku kirurgiju Okružnoga ureda za osiguranje radnika. Po uspostavi NDH, sa suprugom Ljubom rođ. Mautner (Pakrac, 13. VII. 1902 – Brčko, BiH, IV. 1944) i sinovima Velimirom (?, 1927 – Brčko, BiH, IV. 1944) i Đurom (?, 1931 – Brčko, BiH, IV. 1944), preuzeo je žid. znak, a u ljeto 1941. sa skupinom žid. liječnika upućen je u Tuzlu radi suzbijanja endemskoga sifilisa. Doznavši da mu je majka Berta u logoru zajedno s bratom Andrijom, u proljeće 1942. tražio je njezino puštanje, ali mu je javljeno da je umrla. Priključivši se partizanima, od listopada 1943. bio je kirurg u partizanskoj bolnici 3. korpusa u Trnavi; prilikom napada četnika na bolnicu 1944. bio je zarobljen i potom ubijen u Brčkom sa suprugom i sinovima. – Radove iz ortopedije objavljivao je u časopisima Ars Therapeutica (1934), Liječnički vjesnik (1926–27, 1930, 1932), Radnička zaštita (1926–27, 1933–34) i Kalendaru Dobrovoljnog društva za spasavanje (1931). Bio je urednik mjesečnika Praktični liječnik (1927–28) i Zdravstvene biblioteke »Minerva«, suradnik Leksikona Minerva te urednik prvoga našeg medicinskoga leksikona Leksikon zdravlja (Zagreb 1937). Pripadao je skupini lijevo orijentiranih intelektualaca, bio je jedan od inicijatora osnivanja zadruge za izdavanje ljevičarske literature Hrvatska naklada. Bavio se i filatelijom te objavio prvi hrv. leksikon filatelističkih izraza (Filatelistički almanah, 1939). – Brat Andrija, liječnik (?, 1894 – ?). Prešao je 1934. na katoličanstvo. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat, daljnja sudbina nepoznata.

DJELA: Tuberkuloza kosti i zglobova (suautor V. Ćepulić). Karlovac 1928. – Liječenje rahitide. Karlovac 1929. – Vrući zrak, dijatermija i ultravioletne zrake u službi praktičnog liječnika. Zagreb 1933. – Nezgode i njihovo ocjenjivanje u socijalnom i privatnom osiguranju (suautori I. Ivančević i R. Rosner). Zagreb 1934.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27366, 29485. – KŽZ. – Podaci o ulazniku A. Nick. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Š. Novosel: Liječnici iz Hrvatske u Narodno-oslobodilačkoj borbi. Liječnički vjesnik, 73(1951) 8/9. – B. Novaković: Medicina na našim markama i naši lekari filatelisti. Saopćenja »Pliva«, 9(1966) 1. – J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – V. Dugački: Deutsch, Edo. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1989. – A. i L. Nick: Židovski liječnici i farmaceuti u Hrvatskoj. Bilten ŽOZ, 1990, 13. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DEUTSCH, Ernest (Dajč), građevinski inženjer (Zagreb, 1908 – ?). Sin samostalnoga graditelja Ljudevita (?, o. 1862 – Zagreb, 27. V. 1917) i Tereze rođ. Hermann (Osijek, 1874 – Zagreb, 5. XI. 1957), brat → Klare Dajčeve-Župić. Za uspostave NDH bio je u njem. ratnom zarobljeništvu te je prijavu imovine u njegovo ime 30. VI. 1941. podnijela majka. U prijavi je također navela da je nakon suprugove smrti 1917. naslijedila dvokatnicu u Palmotićevoj ul., sagrađenu 1917, koju je kao miraz obećala svojim kćerima udanima za »čistokrvne arijevce« Stanislava Župića i Miroslava Karšulina. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DEUTSCH, Feliks → DOTAN, Feliks

DEUTSCH, Filip (Deutsch Maceljski), trgovac (Zagreb, 16. III. 1825 – Zagreb, 6. V. 1919). Otac → Alberta, Benka i → Vilima. God. 1860. u Vlaškoj ul. u Zagrebu otvorio je trgovinu drvom, koja je zahvaljujući općoj ekonomskoj konjunkturi vrlo brzo napredovala, postavši jedno od najuspješnijih poduzeća što su ih u Zagrebu i Hrvatskoj stvorili Židovi. God. 1885. promijenio je ime poduzeća u »Filip Deutsch i sin«, jer mu se 1875. u vođenju pridružio i najstariji sin Vilim, a kad su se 1894. uključili i sinovi Albert i Benko, promijenio je ime u »Filipa Deutscha sinovi«, trgovina drvima i šumska industrija, a on se povukao iz posla. Obitelj je 1910. dobila ugarsko-hrv. plemstvo te je prezimenu pridodao nastavak »od Macelja« (Maceljski). – Sin Benko, gospodarstvenik (Zagreb, 14. XI. 1863 – ?, 29. I. 1923). Od 1894. je s ocem i braćom vodio obiteljsko poduzeće, ali se ubrzo povukao.

IZV.: DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1882–1899.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Deutsch Maceljski. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

DEUTSCH, Hugo, poduzetnik i žid. aktivist (Slatina, 10. VIII. 1869 – ?Auschwitz, ?1943). Sin Samuelov. Bio je član Privremenoga glavnog odbora SJVOJ u Slatini 1919. Najkasnije 1920. doselio se u Zagreb, gdje je živio u vili na Rokovu perivoju. U međuratnom razdoblju bio je član dioničkih društava »Breuer« u Bjelovaru, Znanstvenoga zavoda dr. Franje Brösslera (do svibnja 1941), tvrtke »Kronfeld«, Hrvatske banke i »Kemike«, sve u Zagrebu. Po osnutku NDH, za potrebe njem. vojske, zaplijenjena mu je vila (11. IV. 1941) zajedno s cijelim pokućstvom (uključujući i glasovir »Steinway« vrijedan 30 000 din.). Automobil marke »Packard« (iz 1929) oduzela mu je još ranije bivša jugoslav. vojska, dok je zlatninu i dragulje (u vrijednosti 15 000 din.) predao Odboru za kontribuciju ŽO. Prijavnicu je zaključio riječima: »Sada imam 5 ponošenih odijela i tri kaputa«. Novu adresu stanovanja prijavio je u Dalmatinskoj ul. Sa suprugom Danicom rođ. Hönigsberg (ujna slikara Ivana Reina) i kćeri Mirom preuzeo je žid. znak te je cijela obitelj prešla na katoličanstvo. Uspjeli su pobjeći u sjev. talijansku provinciju Sondrio, ali su nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, bili uhićeni i deportirani u Auschwitz, gdje je najvjerojatnije stradao neutvrđenoga datuma. Sin Leo, koji je bio u mješovitom braku sa suprugom Klarom, ubijen je 1945. u logoru Jasenovac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – HDA, MUP NDH, 1099/II- A, 12415. – HDA, Komisija za popis žrtava rata, Popis žrtava rata 1941–1945. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.