Kategorija: D

DONNERKEIL, Armin, službenik (Slavonski Brod, 2. V. 1905 – ?). Sin Hermanov. U međuratnom razdoblju bio je zaposlenik štedne zadruge EZRA u Zagrebu. Po uspostavi NDH uhićen je te je prijavu imovine u lipnju 1941. u njegovo ime podnijela Blanka rođ. Hirschl, uz napomenu da joj se suprug nalazi kod Ustaškog redarstva u Zagrebačkom zboru. U međuvremenu su oboje preuzeli žid. znak. No, u Kartoteci židovskoga znaka upisan je kao »odsutan«, a sudbina bračnog para »nepoznata«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – KŽZ.

DORANIĆ, Egon, pravnik (? – ?). U međuratnom razdoblju stekao je doktorat prava na Pravnom fakultetu i djelovao u Zagrebu. Po uspostavi NDH, po nalogu iz Ureda poglavnika upućenog na ruke Eugena Kvaternika u RUR, 31. XII. 1941. izuzet je od mjera protiv Židova zbog mogućnosti da mu se dodijele arijska prava. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28642.

DORNER, Lavoslav (Leo), veterinar (Zagreb ili Slavonski Brod, 15. II. 1908 – Hadera, Izrael, 28. VI. 1977). Završio je studij veterine u Zagrebu. Po uspostavi NDH izbjegao je iz Zagreba, u koji se vratio nakon II. svj. rata, a 1949. iselio se u Izrael. U sklopu voj. službe bio je veterinar u konjici i bavio se dresurom pasa za voj. potrebe. Nakon razvojačenja radio je kao gradski veterinar u Haderi te bio član Udruge uzgajivača rasnih pasa u Izraelu. Također se bavio slikanjem i sudjelovao na nekoliko amaterskih izložbi.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DORNER, Mirko, violončelist (Budimpešta, 7. III. 1921 – Essen, Njemačka, 2. V. 2004). Sin Mirkov. Studij violončela, započet u Beogradu, završio je kod Enrica Mainardija na akademiji »Santa Cecilia« u Rimu. Uspostavu NDH dočekao je u Zagrebu, odakle je pobjegao u Italiju, gdje je interniran u logor. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te bio član Kazališta narodnoga oslobođenja Jugoslavije. Nakon II. svj. rata bio je docent na Muzičkoj akademiji u Beogradu i solist Beogradske filharmonije. Često je nastupao u Zagrebu. Karijeru je nastavio u inozemstvu od 1954. kao solist Berlinske filharmonije i profesor na Visokoj muzičkoj školi u Detmoldu. Osvojivši prve nagrade na Međunarodnim natjecanjima u Ženevi (1949) i Vercelliju (1952), razvio je živu koncertnu aktivnost u domovini i inozemstvu, te nastupao u mnogim eur. glazbenim središtima.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Dorner, Mirko. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – Ž. Švaglić: Mirko Dorner. Novi Omanut, 11(2003) 59. – http://en.wikipedia.org/wiki/Mirko_Dorner, pristupljeno 6. II. 2012.

DOTAN, Feliks (Dothan, Deutsch; Felix), fizičar (Zagreb, 8. IX. 1924 – ?, Izrael, 2005). Sin Šandora Deutscha, trgovca građevinskim materijalom, i Lily rođ. Steiner. Obitelj je II. svj. rat preživjela u Zagrebu zahvaljujući očevim poslovnim vezama. Nakon rata završio je gimnaziju te započeo studirati elektrotehniku na Sveučilištu u Zagrebu. U prosincu 1948. iselio se u Izrael, gdje je 1968. promijenio prezime u Dotan. Diplomirao je elektrotehniku 1951. na Tehnionu u Haifi. Tri je godine radio kao inženjer u znanstvenim postrojbama izr. vojske, a 1954–57, 1960–65. te od 1967. do umirovljenja 1992. na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu na Katedri za fiziku (od 1976. i predstojnik), na kojoj je 1965. doktorirao, 1972. biran u zvanje izvanrednoga profesora, a 1980. u redovitoga; professor emeritus od 1992. Kao znanstvenik-istraživač visokoga napona boravio je 1957–60, 1986. i 1991. u Europskom institutu za nuklearna istraživanja u Ženevi, 1973–74. bio je gost-predavač na Sveučilištu u Kaliforniji, a 1981–82. na Sveučilištu Yale. Dobitnik je Nagrade predsjednika Izraela (1986) te Nagrade za životno djelo na području tehnologije (2001). Objavio je oko 50 znanstvenih radova, vlasnik je više patenata te supokretač »Talpota«, programa za školovanje izr. vojske.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DRAGONER, Albin, glazbenik (Varaždin, 21. V. 1897 – ?). U međuratnom razdoblju bio je nastavnik glazbe na III. državnoj muškoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Po uspostavi NDH morao je podnijeti prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj navodi da potječe iz obitelji koja je već 350 godina zavičajna u Varaždinu. Bio je u mješovitom braku s Njemicom Emom Alice rođ. Bramer (?, 1899 – Zagreb. 30. VIII. 1944), evangeličke vjere, na koju je i sam prešao 1938. Po uspostavi NDH zatražio arijska prava i podnio molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka koja je »radi državne službe« najprije bila prihvaćena, no 18. VII. 1941. odobrenje je uskraćeno. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27222. – KŽZ.

DRAGONER, Alfred, službenik (Novska, 1. III. 1892 – logor Jasenovac, 1941). Sin Izidorov. Oženjen Varaždinkom Hedvigom rođ. Glücks. Zavičajnost je stekao u Varaždinu. U međuratnom razdoblju bio je prokurist poduzeća »Baker&Co.« d. d. Zagreb, u kojem je bio i dioničar. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao, dok je supruga stradala u logoru Loborgrad.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DRAGONER, Julio, trgovac (Cirkvena, 5. VI. 1869 – ?, nakon 1945). Sin Albertov. Suprug Ernestine rođ. Schönbaun. Od 1922. u Zagrebu je bio vlasnik veletrgovine kolonijalnom robom i južnim voćem sa sjedištem u Draškovićevoj ul., s ispostavom u Sušaku i podružnicom u Beogradu, koja je propala nakon Travanjskoga rata. God. 1939/40. ostvario je 20 milijuna din. prometa. U prijavi imovine vlastima NDH u lipnju 1941. naveo je svoje češ. podrijetlo.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DRECHSLER, Josip (Dreksler), inženjer (Našice, 10. IV. 1902 – Zagreb, 14. I. 1973). Sin našičkoga vlasnika pecare Samuela i Flore rođ. Ferber. Gimnaziju je pohađao u Požegi, Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je 1925. na Tehničkom fakultetu diplomirao kemiju. Radio je u Zavodu za fizikalnu kemiju Tehničkoga fakulteta, gdje je 1928. doktorirao tezom Spektri apsorpcije željeznog pentakarbonila. Od 1929. djelovao kao inženjer u proizvodnji u Beočinskoj tvornici cementa, zatim bio tehnički upravitelj u tvornicama beočinskoga koncerna, tvornici cementa u Ralji u Srbiji i tvornici cementa »Croatia« u Podsusedu. God. 1935. preuzeo upravu u Beočinu, gdje je ostao do 1941. kad je mobiliziran kao rezervni oficir. Zarobljen je i odveden u njem. logor za ratne zarobljenike Osnabrück, a u kojem je bio aktivan u logorskoj antifašističkoj organizaciji. Nakon II. svj. rata radio je u Saveznom ministarstvu za industriju, Generalnoj direkciji savezne industrije cementa, Generalnoj direkciji za cement NRH u Zagrebu kao gl. inženjer, a od 1952. u Konstrukcionom birou građevinske industrije u Zagrebu. Bio je stalni suradnik Udruženja proizvođača cementa, inicijator i organizator istraživačkoga odjela JUCEME. Autor mnogobrojnih skripta, stručnih radova u časopisima Građevinar, Naše građevinarstvo i Kemija u industriji. Osnivač i 15 godina gl. urednik časopisa Cement. U braku s Ružicom rođ. Bižić, arheologinjom, imao sina Danka, inženjera geologije (?, 1953 – ?, 2009).

DJELA: Fabrikacija cementa. Beograd 1949.

IZV.: Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: Ž. Lebl: Jevreji iz Jugoslavije, ratni vojni zarobljenici u Nemačkoj. Spomen-album, pola veka od oslobođenja 1943–1995. Tel Aviv 1995. – Novi Omanut, 4(1996) 18/19. – B. Polić: Vjetrenjasta klepsidra. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DRECHSLER, Milan, fotograf (Zagreb, 1. XI. 1903 – logor Jasenovac, 1942). Sin Ivana i Matilde rođ. Grünberg. Bio je vlasnik fotografske radnje u Vukovaru 1930-ih. Iako je prešao na katoličanstvo, 18. I. 1942. odveden je zajedno s ostalim vukovarskim Židovima u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47.