DORNER, Mirko, violončelist (Budimpešta, 7. III. 1921 – Essen, Njemačka, 2. V. 2004). Sin Mirkov. Studij violončela, započet u Beogradu, završio je kod Enrica Mainardija na akademiji »Santa Cecilia« u Rimu. Uspostavu NDH dočekao je u Zagrebu, odakle je pobjegao u Italiju, gdje je interniran u logor. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te bio član Kazališta narodnoga oslobođenja Jugoslavije. Nakon II. svj. rata bio je docent na Muzičkoj akademiji u Beogradu i solist Beogradske filharmonije. Često je nastupao u Zagrebu. Karijeru je nastavio u inozemstvu od 1954. kao solist Berlinske filharmonije i profesor na Visokoj muzičkoj školi u Detmoldu. Osvojivši prve nagrade na Međunarodnim natjecanjima u Ženevi (1949) i Vercelliju (1952), razvio je živu koncertnu aktivnost u domovini i inozemstvu, te nastupao u mnogim eur. glazbenim središtima.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Dorner, Mirko. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – Ž. Švaglić: Mirko Dorner. Novi Omanut, 11(2003) 59. – http://en.wikipedia.org/wiki/Mirko_Dorner, pristupljeno 6. II. 2012.