Kategorija: S

SCHILLINGER, Albert (Šilinger), farmaceut (Požega, 1907 – ?). U međuratnom razdoblju radio je kao ljekarnik u Požegi. U travnju 1945. priključio se jedinicama JNA kao ljekarnik u Sanitetskom skladištu 3. armije. Nakon rata živio je u Osijeku. Imao je kćer Ninu.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

SCHILLINGER, Oton (Šilinger, Oto), trgovac i poduzetnik (?, 1906 – Zagreb, 31. VIII. 1989). Brat Dragutina (?, o. 1900 – ?) i suprug Mirjam Grete, žid. aktivistice (Glina, 20. XII. 1891 – Zagreb, 29. XI. 1991). Živio je u Murterskoj ul. u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bavio se trgovinom drvima i šumskim proizvodima te bio suvlasnik poduzeća »Braća Schilinger« za izradu bačvarskih dužica i promet šumskim i pilanskim proizvodima sa sjedištem u Boškovićevoj ul. u Zagrebu. Za Travanjskoga rata zajedno s bratom dospio je u njem. ratno zarobljeništvo, zbog čega je prijavu imovine vlastima NDH podnio povjerenik.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Jevrejski pregled, 40(1989) 5/8. – Ž. Lebl: Jevreji iz Jugoslavije ratni vojni zarobljenici u Njemačkoj. Spomen-album, pola veka od oslobođenja 1945–1995. Tel Aviv 1995.

SCHILLINGER, Teodor, trgovac, bankar i dobrotvor (Osijek, 1877 – Zagreb, 1. IV. 1937). Tijekom 1930-ih posjedovao je veliku trgovinu drvom u središtu Zagreba na Strossmayerovu trgu te bio ravnatelj Slavonske poljoprivredne štedionice. Dio svojeg imetka, u iznosu od 2 000 000 din., oporučno je ostavio ŽOO i ŽOZ s odredbom da ŽOZ od te imovine napravi zakladu pod nazivom »Fond sirotišta Teodora Schillingera« u svrhu izgradnje i uzdržavanja sirotišta za židovsku i drugu siročad. Također je izrazio želju da zagrebačko sirotište bude uz Dom »Lavoslav Schwarz«. Pokopan je u arkadama zagrebačkoga groblja Mirogoj. – Njegova udovica Lily (Lili) rođ. Koltai (?, 1894 – Zagreb, 10. III. 1977) u nepoznato je doba prešla na katoličanstvo. Po uspostavi NDH prijavila je imovinu te predala molbu za priznavanje arijskih prava, koja je bila odbijena. Odboru za predaju žid. imovine predala zlata u vrijednosti 80 000 din. i još 50 000 din. u gotovini. Na nepoznat način preživjela je rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek 27294.

LIT.: Zagrebački adresar 1930. Zagreb 1930. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Spomenica povodom 50-godišnjice Doma staraca Saveza Jevrejskih opština Jugoslavije (Zaklade Lavoslava Švarca) u Zagrebu 1910–1960. Beograd–Zagreb 1960. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

SCHLEIEN, David (Schlei), obrtnik (Mościska, Poljska, 12. III. 1900 – ?). Brat Hermana (Mościska, Poljska, prije 1900 – na putu za Auschwitz, 1943), suprug Fanike, otac Vladimira (Zagreb, 1938 – ?), stric Editin. Doselio se 1908. iz rodne Mościske u Zagreb, gdje je u međuratnom razdoblju bio vlasnik pletionice čarapa »Golub« u Savskoj ul., u kojoj je kao poslovođu i bojadisara zapošljavao i starijega brata Hermana. Uz to skrbio se o svojoj kućnoj pomoćnici i njezinih troje malodobne djece, koji su od 1938. živjeli u njegovoj kući. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. U svibnju 1941. zatražio je oslobođenje od nošenja žid. znaka pozivajući se na to da je rus. državljanin, ali je njegova molba odbijena. Na nepoznati način s obitelji je preživio rat. – Nećakinja Edita, obrtnica (Zagreb, 1. VI. 1920 – ?). Kći Hermana (Mościska, Poljska, prije 1900 – na putu za Auschwitz, 1943) i Julije rođ. Korpel. Po ocu je bila zavičajna u Mościskoj. S ocem je radila u pletionici čarapa »Golub«, a stanovali su u Bauerovoj ul. u podrumu. Po uspostavi NDH, 26. IV. 1941, ostala je bez namještenja, a u prijavi imovine vlastima navela je da je pokućstvo 13. V. 1941. zaplijenio Porezni ured, Odjel za kanalizaciju. Čini se da joj je otac umro na putu za Auschwitz 1943, a majka je preživjela rat, dok o njoj samoj nema podataka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27084.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHLEIFER, Izidor, obrtnik (Ogulin, 5. VI. 1910 – ?). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik radionice četaka i kistova u Zagrebu u Savskoj cesti. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697.

SCHLENGER, Mavro, veletrgovac i industrijalac (Schleining, Austrija, 8. VI. 1862 – Varaždin, 30. IX. 1922). U braku s Ivanom (Johanna) rođ. Moses otac je Stjepana i Levina. U Varaždinu je posjedovao veletrgovinu kožom te parne ciglane u Turčinu i Podrutama. U svibnju 1897. osnovao je u Varaždinu Pučku štedionicu, kojoj je bio dugogodišnji ravnatelj. Uz bavljenje gospodarstvom, bavio se i politikom te je više od dvadeset godina bio član varaždinskoga Gradskoga poglavarstva. Kao aktivan član ŽO, bio je već od 1896. biran u njezina vijećâ. God. 1887. kupio je jednokatnu kuću Zagrebačke nadbiskupije na početku Gajeve ul, nadomak Glavnoga trga, koju je srušio i na njezinu mjestu u svibnju 1888. počeo graditi dvokatnu historicističku palaču po nacrtima graditelja Leona Buchera, doseljenika iz Bukovine u Varaždin. Pročelje palače radio je zagrebački kipar Bestebner, a sve druge radove izvodili su varaždinski obrtnici. Zgrada je bila završena poč. 1889. i u to doba smatrana je najljepšom i najmodernijom građevinom u Varaždinu; prva je imala vodovod i dizalo za drva. U spomen na sina Stjepana, poginuloga na srp. bojišnici 10. IX. 1914, ustrojio je Zakladu »Stjepan Schlenger«. Zaklada je imala glavnicu od 1000 kruna, a bila je namijenjena siromasima grada Varaždina. Prema odredbama Zakladom je upravljalo Gradsko poglavarstvo, a iz njezina prihoda gradonačelnik je svake god. trebao »nadijeliti« tri siromaha, po mogućnosti pripadnika rimokatoličke, evangeličke i žid. vjeroispovijedi. – Sin Levin, poduzetnik (Varaždin, 24. VII. 1887 – logor Jasenovac, X. 1942). Sa suprugom Marijom rođ. Schwarz (Varaždin, 1897 – logor Stara Gradiška) otac je Petra (?, 1922 – Jadovno, 1941) i Miroslava (?, 1923 – Jadovno, 1941). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj Zagorske industrije glinenih proizvoda d. d., vlasnik trgovine kožom »Schlenger« u Varaždinu te poduzeća »Podravina« sa sjedištem u Donjem Miholjcu, koje se bavilo parcelacijom i kolonizacijom. God. 1933. sagradio je šesterokatnicu u Bogovićevoj ul. u Zagrebu, gdje je i stanovao. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu te naveo da je Odboru za podavanja Židova predao dragocjenosti vrijedne 222 650 din. Zajedno s obitelji te punicom Idom Schwarz preuzeo je žid. znak. Premda je cijela obitelj 1941. prešla na katoličanstvo, već u kolovozu bio je uhićen te zatočen na Zavrtnici u Zagrebu. Čini se da je na intervenciju bio pušten, navodno zbog teške bolesti. No, već 18. VI. 1942. po nalogu UNS bio je sa suprugom deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Nešto prije uhićeni su mu i sinovi, koji su 30. V. 1941. deportirani u logor Danica kraj Koprivnice, a odande na Jadovno, gdje su stradali. Supruga Marija internirana je u logoru Stara Gradiška, gdje je također stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28678, 29647. – JUSP Jasenovac. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: R. Horvat: Povijest grada Varaždina. Varaždin 1993. – V. Pavliček: Varaždinske gradske zaklade krajem 19. i početkom 20. st. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, 6/7(1994). – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Popis građana Samobora, učesnika NOP-a i žrtava ustaškog terora. Novi Omanut, 11(2003) 58.

SCHLESINGER, Adolf, poduzetnik i posjednik (Beč, 21. XII. 1884 – ?). Sin Rafaela i Ane rođ. Fischer te brat Filipov. Tijekom 1930-ih nastanjen je u Donjemu Miholjcu, gdje je bio generalni direktor »Podravine« d. d., poduzeća za parcelaciju i kolonizaciju koje je eksploatiralo slavonske šume, te posjedovao nekretnine vrijedne više od milijun din. Uz → A. Sohra, generalnoga direktora Našičke tvornice tanina i paropila d. d., bio je drugi glavnooptuženi u procesu tzv. Našička afera održanom na sudu u Osijeku od 9. V. do 9. XI. 1935, u kojem su od 48 glavnooptuženih čak petnaestorica bili Židovi. Teretilo ga se da je kao generalni direktor »Podravine« sa skupinom velikih šumskih privatnih posjednika davao mito kako bi omeo eksproprijaciju velikog industrijskoga šumskoga posjeda te tako izigrao budući agrarni zakon. Formalno ga se teretilo da je s milijun din. podmitio višega šumarskoga savjetnika Živka Živanovića da kao drž. činovnik procijeni vrijednost šuma »Podravine« i niza drugih šuma daleko ispod njihove stvarne vrijednosti. Osuđen je na sedam godina zatvora, ali mu je Kasacioni sud u Zagrebu ubrzo nakon izricanja osude kaznu smanjio na osam mjeseci. – Brat Filip, poduzetnik (Biel, Švicarska, 13. VI. 1894 – ?). Tijekom 1930-ih nastanjen je u Donjemu Miholjcu. Bio je direktor pogona za proizvodnju špirita »Ilmadvor« u Orahovici. Preuzeo je direkciju kancelarije vlastelinstva Orahovica, koje je srp. političar i liječnik Svetozar Grgin nakon I. svj. rata i uspostave nove vlasti u Kraljevini Jugoslaviji ispod cijene kupio od obitelji Gutmann, koji su se tog imanja htjeli što prije riješiti bojeći se agrarne reforme. U njegovoj su kancelariji istražitelji 1934. izvršili pretres te pronašli dokumentaciju koja je 1930-ih poslužila kao povod za pokretanje Našičke afere. Uz brata Adolfa je bio jedan od glavnooptuženih u tom procesu, na kojemu je osuđen na 2,5 godine zatvora, ali ubrzo je pomilovan.

IZV.: DAO, Kraljevski Sudbeni stol u Osijeku 1850–1945, Našička afera – Dr. Grgin Svetozar i dr. Kzp- 81/1932 (kut. 2463–2475).

LIT.: Z. Kulundžić: Politika i korupcija u kraljevskoj Jugoslaviji. Zagreb 1968.

SCHLESINGER, Adolf (Šlezinger), gospodarstvenik (Karlovac, 1885 – logor Jasenovac, 1941). Sin Hermana te otac Humberta (Karlovac, 1911 – logor Jasenovac, 1941) i Hermana (Karlovac, 1912 – logor Jasenovac, 1945). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik tvornice jedaćega pribora i češagije za stoku u Karlovcu, koja je zapošljavala oko 70 radnika. Po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: JUSP Jasenovac.

LIT.: M. Sablić: Almanah grada Karlovca. Zagreb 1933. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHLESINGER, Albert (Šlezinger), liječnik (Zagreb, 30. V. 1901 – Zagreb, 12. X. 1955). Sin Bernharda i Šarlote rođ. Pollak, suprug Elle rođ. Sarvasi i otac Milivoja (Zagreb, 1931). Zavičajnost je stekao u Sopju. Studij medicine završio je 1926. u Zagrebu, gdje je 1933. dobio ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja od Liječničke komore. U međuratnom razdoblju imao je privatnu ordinaciju opće prakse u Ul. Franje Račkoga. U Travanjskom ratu 1941. bio mobiliziran, a nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije demobiliziran. Po uspostavi NDH bio je uhićen te ubrzo pušten, a sa suprugom i sinom preuzeo je žid. znak. Uz Alfreda Neufelda, Ivu Löwa (sina → Lavoslavova) i → Z. Leventala u srpnju 1941. bio je član Odsjeka za zdravstvenu zaštitu ŽOZ te dobio zaštitnu legitimaciju. Nakon preseljenja stanara Doma »Lavoslav Schwarz« u Stenjevec odlukom Ustaškog redarstva smio je od 4. VIII. 1941. jednom tjedno ondje obavljati liječničke preglede. U jesen 1941. u sastavu ekipe žid. liječnika upućen je u Derventu i Špionicu djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U travnju 1945. priključio se partizanima te djelovao kao upravitelj oporavilišta Vojne oblasti 3. korpusa.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27556, 27954. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2.

SCHLESINGER, Anton, novinar (Alap, Mađarska, 1853 – Zagreb, 9. II. 1896). Novinarsku djelatnost započeo je u Budimpešti u listu Ellenor i u bečkom listu Wanderer. Od 1874. suradnik je Agramer Zeitunga, kojega je od 1879. bio gl. urednik, a od 1883. do smrti izdavač i glavni i odgovorni urednik. Od 1894. bio je privremeni ravnatelj Hrvatske komercijalne banke u Zagrebu. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su iz Zagreba u Budimpeštu.

LIT.: (Nekrolozi): Agramer Tagblatt, 11(1896) 11; br. 81.