SCHLESINGER, Albert (Šlezinger), liječnik (Zagreb, 30. V. 1901 – Zagreb, 12. X. 1955). Sin Bernharda i Šarlote rođ. Pollak, suprug Elle rođ. Sarvasi i otac Milivoja (Zagreb, 1931). Zavičajnost je stekao u Sopju. Studij medicine završio je 1926. u Zagrebu, gdje je 1933. dobio ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja od Liječničke komore. U međuratnom razdoblju imao je privatnu ordinaciju opće prakse u Ul. Franje Račkoga. U Travanjskom ratu 1941. bio mobiliziran, a nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije demobiliziran. Po uspostavi NDH bio je uhićen te ubrzo pušten, a sa suprugom i sinom preuzeo je žid. znak. Uz Alfreda Neufelda, Ivu Löwa (sina → Lavoslavova) i → Z. Leventala u srpnju 1941. bio je član Odsjeka za zdravstvenu zaštitu ŽOZ te dobio zaštitnu legitimaciju. Nakon preseljenja stanara Doma »Lavoslav Schwarz« u Stenjevec odlukom Ustaškog redarstva smio je od 4. VIII. 1941. jednom tjedno ondje obavljati liječničke preglede. U jesen 1941. u sastavu ekipe žid. liječnika upućen je u Derventu i Špionicu djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U travnju 1945. priključio se partizanima te djelovao kao upravitelj oporavilišta Vojne oblasti 3. korpusa.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27556, 27954. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2.