Kategorija: S

STERNBACH, Michele, žid. aktivist (? – ?). Bio je predsjednik ŽO u Opatiji 1923–24.

LIT.: A. Giron: Židovsko pitanje u općini Opatija (1938–1945). Problemi sjevernog Jadrana, 7(2000).

STERNBERG, Feliks (Sorell), pravnik i poduzetnik (Požega, 21. IX. 1895 – ?, Venezuela, 1961). Sin Huga i Marije. Brat Manfreda i Hedvige ud. Bauer. Za I. svj. rata mobiliziran je u austroug. vojsku 1916. Započeo je studij prava u Beču, nastavio u Zagrebu, gdje je doktorirao temeljem rigoroza 1921. Također je završio Hochschule für Fermentation u Berlinu. Potom se angažirao u očevom poslu kao upravitelj i suvlasnik poduzeća »C. A. Pachany & sin nasljednik«, koja se bavila proizvodnjom octa, u Slavonskom Brodu. Istodobno je 1932. u Zagrebu otvorio odvjetnički ured te je besplatno pomagao mnogim žid. izbjeglicama iz Njemačke i drugih zemalja. Bio je u braku s Adelom rođ. Laufer od 1923. do rastave 1938. Po uspostavi NDH prebjegao je na Sušak te bio interniran u logor Ferramonti u juž. Italiji. Zahvaljujući kubanskoj vizi, koju mu je iz New Yorka poslao brat Manfred, iz logora je otišao u Rim, odande u Španjolsku i Portugal pa 1942. na Kubu. Na Kubi je ostao do 1945, kad je dobio ulaznu vizu za SAD. Isprva je bio suvlasnik prodavaonice pića, a poslije je s drugom suprugom Anom rođ. Ercoli otvorio dijagnostički laboratorij. God. 1951. je promijenio prezime u Sorell, želeći odati počast nećaku ubijenom u Normandiji. Sa suprugom 1956. seli u Venezuelu (ondje se susreo sa sestrom), gdje je preminuo. – Brat Manfred, gospodarstvenik (Požega, 27. XI. 1892 – ?New York, o. 1970). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik i direktor Zagrebačke industrije žeste, vlasnik Bosanske industrije špirita u Brčkom, ravnatelj Prve jugoslavenske tvornice ruma, likera, eteričnih ulja i etera iz Zagreba te potpredsjednik poduzeća »C. A. Pachany & sin nasljednik«. Izabran je u SJVOJ 1920. Posjedovao je kuće u Ilici i na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Neposredno prije uspostave NDH, vlasničke je udjele rasprodao, a pokretnine je ponio, poklonio ili tajno pohranio. Dana 29. III. 1941. sa suprugom Lili rođ. Prister i djecom Lucijom i Marijem te s bratom Feliksom napustio je Zagreb. Preko Mađarske i Austrije 5. IV. prešao je u Švicarsku, a potom preko Lisabona u New York. Sin Mario, vojnik (Zagreb, 14. I. 1925 – Normandija, 9. VII. 1944). Pohađao je osnovnu školu u Zagrebu, a od 1937. školu St. Edward’s u Oxfordu. U SAD nastavlja školovanje, ali je 1943. mobiliziran. Na poticaj administracije promijenio je prezime Sternberg u Sorell, kako bi se zaštitio od eventualnoga uhićenja od strane nacista. Poginuo je kao američki vojnik (pripadnik 30. pješadijske divizije) 1944. prilikom iskrcavanja u Normandiji. Pokopan je na Američkom vojnom groblju kraj gradića Colleviles-sur-Mer. Kći Lucija (Lucy), žid. aktivistica (Zagreb, 1921). U braku s novinarom Morrisom Rosenbergom majka je Jane i Mary. Od 1942. u SAD je radila u Uredu za vojne informacije, a potom je s obitelji boravila u mjestima, gdje je suprug radio kao dopisnik agencije »Associated Press« (Mexico City, Pariz i dr.). Poslije je bila volonterka u United States Holocaust Memorial Museumu, ponajviše radeći na fondu Jasenovac. Poč. XXI. st. posjećivala je Hrvatsku i Zagreb. – Otac Hugo, poduzetnik (Požega, 1864 – logor Jasenovac, 1942). Sin Moricov. Bio je vlasnik požeške tvornice octa i tamošnjega velikog mlina. Po uspostavi NDH, sa suprugom Marijom (Szombathely, Mađarska, 20. VII. 1875 – ?logor, 1941–1945), po nalogu UNS od 4. VIII. 1942. »upućen je u sabirni logor Jasenovac, odnosno Staru Gradišku na prisilni boravak«.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28711, 29761. – JUSP Jasenovac. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Požegi.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Mi smo preživeli. 1. Beograd 2001. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

STERNBERG, Julije, poduzetnik i žid. aktivist (Pakrac, 20. IX. 1892 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). Sin Leopolda i Julije rođ. Kritzler. U mađarskom Barcsu oženio se 21. IX. 1919. Irmom rođ. Papai. U braku su rođeni Valter, → Z. Šternberg i Vilma (Osijek, 5. VI. 1923). Bio je ravnatelj paromlina »Union« i dugogodišnji odbornik osječkoga Makabija. Po uspostavi NDH sa suprugom i drugim osječkim Židovima interniran je u logor Tenja te u kolovozu 1942. deportiran preko Austrije u Auschwitz, gdje je stradao. Dana 22. VIII. uspio je poslati dopisnicu sinu Valteru, koji se tada nalazio u Italiji, da ide »ujku Paderewskom«. – Supruga Irma rođ. Papai, žid. aktivistica (Barcs, Mađarska, 25. III. 1895 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). Bila je odbornica osječkoga Udruženja cionističkih žena.

LIT.: Iz Jugoslavije – Osijek. Židov, 15(1931) 10. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STERNBERG, Julio, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj Baranjske parne pilane u Osijeku.

STERNBERG, Ladislav (Uri), pijanist i glazb. pedagog (Brčko, BiH, 3. VII. 1914 – Kidron, Izrael, 17. II. 1984). Pijanističku naobrazbu stekao je u Osijeku, gdje je odrastao. Privatne su mu satove davali rus. pedagozi, a već u 13. godini pratio je na glasoviru nijeme filmove. Studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Za vrijeme II. svj. rata usavršavao se u izbjeglištvu u Italiji. Saveznici su ga angažirali za stalnoga pijanista na radio postaji Bari. Zahvaljujući američko-izraelskoj stipendiji, studirao je i doktorirao u SAD. Nakon odlaska u Izrael posebno je bila značajna njegova djelatnost u kibucu Negba, gdje je obrazovao velik broj oduševljenih poklonika glazbe, među kojima i istaknutoga skladatelja Meira Mindela. Snimao je za programe Izraelskog radija, a zapažen je i kao nastavnik harmonike. Karijeru je završio na konzervatoriju u Beer Ševi, gdje se čuva njegova nototeka u kojoj ima i nota iz razdoblja života u Osijeku.

LIT.: D. Mihalek: Odjeci hrvatske muzičke kulture u Izraelu. U: Glazba, folklor i kultura – Svečani zbornik za Jerka Bezića. Zagreb 1999. – Ž Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

STERNBERG, Leo, pravnik i publicist (Limburg, Nizozemska, 7. X. 1876 – Hvar, 26. X. 1937). Sin veletrgovca drvom Bernharda i Marije rođ. Belmont. Nakon osnovne škole i niže gimnazije u Limburgu, višu gimnaziju pohađao je u Wiesbadenu, gdje je maturirao. Studirao je pravo i povijest umjetnosti u Münchenu, Marburgu i Berlinu, a potom je dulje vrijeme boravio u Londonu. Od 1904. radio je kao pomoćni sudac u Hadamaru, Hechingenu i drugim gradovima, a 1915–34. kao pomoćni sudac u Rudesheimu. U I. svj. ratu bio je vojnik u topništvu, a poslije savjetnik za kulturu u svojoj jedinici. God. 1905. izašao je iz žid. vjere, ali nije prihvatio nijednu drugu sve do 1933, kad je prešao na katoličanstvo, navodno nakon dugotrajnih ozbiljnih priprema, a ne iz oportunizma. Nakon dolaska Hitlera na vlast suspendiran je iz službe i umirovljen. Iako mu je bilo zabranjeno objavljivati, surađivao je u nekim časopisima manjim člancima kulturnopovijesnoga sadržaja potpisujući se samo šifrom L. M. S. Napisao je veći broj kulturnopovijesnih djela, koja se većinom bave njegovim rodnim Limburgom i pokrajinom Nassau. Kao pjesnik bio je 1910–33. među popularnijim piscima područja Srednje Rajne. God. 1937. jugoslav. vlada ga je pozvala da napiše roman o caru Dioklecijanu i njegovoj splitskoj palači. U rujnu 1937. doputovao je u Split sa suprugom, no ubrzo po dolasku umro je na otoku Hvaru, gdje je i pokopan. Mramorna ploča na vanjskom zidu grobljanske kapele podsjeća na njega riječima »Njemačkom pjesniku Leu Sternbergu za uspomenu«.

DJELA: (izbor) Westerwald. Düsseldorf 1911. – Limburg als Kunststätte. Düsseldorf 1911. – Die nassauische Literatur. Wiesbaden 1913. – Im Weltgesang. Berlin 1916.

LIT.: T. Grab: Der Mensch ist seiner Träume willen da – Leben und Werk von Leo Sternberg. Mainz (s. a.). – H. Maibach: Schriftenreihe zur Kultur des Kreises Limburg–Weilburg, 3. Limburg 1991.

STERNBERG, Tobija, žid. aktivist (?, 20. IX. 1800 – Požega, 20. IX. 1884). Rodonačelnik je starosjedilačke požeške žid. obitelji i jedan od prvih žid. doseljenika u Požegu. Predsjednik je ŽO u Požegi nakon → Lavoslava Rosenberga. Bio je u braku s Eleonorom (?, 1815 – ?Požega, 1906).

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Požegi.

LIT.: M. Šperanda: Židovi u Požegi (katalog izložbe). Požega 2007.

STERNBERG, Vilim, trgovac i žid. aktivist (Veliki Rastovac, 1887 – Auschwitz, 31. XII. 1942). Sin Ignje i Karoline rođ. Pih. U Beču se oženio 1. I. 1919. sa Serenom rođ. Visler (Tuzla, BiH, 1. I. 1900 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). U braku su rođeni Dragan (Tuzla, BiH, 7. V. 1923) i Danko (Osijek, 9. III. 1930). Bio je dugogodišnji rizničar i odbornik osječkoga Makabija. Po uspostavi NDH sa suprugom i drugim osječkim Židovima interniran je u logor Tenja, a u kolovozu 1942. deportiran u Auschwitz, gdje je stradao. Sin Dragan (Drago) je preživio II. svj. rat.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STERNFELD, Flora Maria, posebnica (? – ?). Prešla je na katoličanstvo 1. IV. 1939. Bila je nastanjena u Patačićkinoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH, 27. V. 1941, predala je molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka i najavila da će zatražiti priznanje arijskih prava. Prebjegla je na Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27229.

STIASNI, Ljudevit, trgovac i diplomat (? – ?). Bio je generalni konzul Republike Honduras i vlasnik trgovine »Stitex« na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Po uspostavi NDH zbog diplomatskoga statusa RUR mu je dopustio da ostane u svom stanu na Dolcu. Njegova supruga Edita je, neobilježena žid. znakom, unatoč zabrani na tržnici Dolac u lipnju 1941. kupovala živežne namirnice prije 10 sati. Na dojavu izvjesne gđe Biljan, na licu mjesta bila je uhićena, no ubrzo puštena. Supružnici su uz pomoć veza i podmićivanja ubrzo napustili NDH.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27424, 27510, 28424.

LIT.: M. Ristović: U potrazi za utočištem. Jugoslovenski Jevreji u bekstvu od holokausta 1941–45. Beograd 1998. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.