STERNBERG, Leo, pravnik i publicist (Limburg, Nizozemska, 7. X. 1876 – Hvar, 26. X. 1937). Sin veletrgovca drvom Bernharda i Marije rođ. Belmont. Nakon osnovne škole i niže gimnazije u Limburgu, višu gimnaziju pohađao je u Wiesbadenu, gdje je maturirao. Studirao je pravo i povijest umjetnosti u Münchenu, Marburgu i Berlinu, a potom je dulje vrijeme boravio u Londonu. Od 1904. radio je kao pomoćni sudac u Hadamaru, Hechingenu i drugim gradovima, a 1915–34. kao pomoćni sudac u Rudesheimu. U I. svj. ratu bio je vojnik u topništvu, a poslije savjetnik za kulturu u svojoj jedinici. God. 1905. izašao je iz žid. vjere, ali nije prihvatio nijednu drugu sve do 1933, kad je prešao na katoličanstvo, navodno nakon dugotrajnih ozbiljnih priprema, a ne iz oportunizma. Nakon dolaska Hitlera na vlast suspendiran je iz službe i umirovljen. Iako mu je bilo zabranjeno objavljivati, surađivao je u nekim časopisima manjim člancima kulturnopovijesnoga sadržaja potpisujući se samo šifrom L. M. S. Napisao je veći broj kulturnopovijesnih djela, koja se većinom bave njegovim rodnim Limburgom i pokrajinom Nassau. Kao pjesnik bio je 1910–33. među popularnijim piscima područja Srednje Rajne. God. 1937. jugoslav. vlada ga je pozvala da napiše roman o caru Dioklecijanu i njegovoj splitskoj palači. U rujnu 1937. doputovao je u Split sa suprugom, no ubrzo po dolasku umro je na otoku Hvaru, gdje je i pokopan. Mramorna ploča na vanjskom zidu grobljanske kapele podsjeća na njega riječima »Njemačkom pjesniku Leu Sternbergu za uspomenu«.
DJELA: (izbor) Westerwald. Düsseldorf 1911. – Limburg als Kunststätte. Düsseldorf 1911. – Die nassauische Literatur. Wiesbaden 1913. – Im Weltgesang. Berlin 1916.
LIT.: T. Grab: Der Mensch ist seiner Träume willen da – Leben und Werk von Leo Sternberg. Mainz (s. a.). – H. Maibach: Schriftenreihe zur Kultur des Kreises Limburg–Weilburg, 3. Limburg 1991.