Kategorija: S

STERN, Lav, cionistički aktivist (Zagreb, 3. V. 1888 – Tel Aviv, 3. XI. 1958). Sin Saoula (Saula), rabina u Slavonskom Brodu od 1911, i Marije rođ. Bienenfeld. Bio je ravnatelj franc. osiguravajućega društva »Union«. U mladosti je bio aktivan cionist; surađivao je u Židovskoj smotri te bio suosnivač i suradnik lista Židov. Bio je na čelu kandidacijske žid. liste na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. Također je bio potpredsjednik ŽOZ, aktivan u podružnicama fondova Keren Kajemet i Keren Hajesod, član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit i neko vrijeme predsj. lože, predsjednik Židovskoga narodnoga društva, član i predsj. Udruženja općih cionista u Jugoslaviji, osn. 1935. God. 1929. dobio je Orden sv. Save IV. reda. U Palestinu se iselio 1941, gdje se bavio kupoprodajom nekretnina. Bio je aktivan u HOJ čiji je bio predsjednik krajem 1940-ih. – Kao ideolog cionizma zamjerao je ortodoksima da su neaktivni, da ne sudjeluju u izgradnji Erec Israela te da su se otuđili »od ostale svoje židovske braće«. Zauzimao se za »autoemancipaciju« te je tražio »povratak k židovstvu prije povratka u židovsku zemlju«. – Otac Saoul (Saul), rabin (Nový Malín, Češka, 19. XI. 1859 – Slavonski Brod, 8. ili 30. V. 1931). O. 1890. službovao je u Zagrebu, a 1892–1918. bio je rabin u Slavonskom Brodu. Obavljao je vjerske dužnosti u susjednim mjestima Novoj Gradiški i Cerniku. God. 1907. izabran je za rabina mimo volje predsjednika ŽO i odbornika. Dao je veliku potporu održavanju i organizaciji Prve konferencije zemaljskog udruženja cionista južnoslav. krajeva Austro-Ugarske Monarhije 1909. Kao strastveni šahist jedan je od utemeljitelja brodskoga Šah kluba 1920. Sahranjen je na žid. groblju u Slavonskom Brodu.

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika.

LIT.: Židovska smotra, 6(1911) 3. – Narodne novine, 95(1929), 18. II. – (Nekrolog). Židov, 15(1931) 14. – Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48, 6(1933) 26, 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Brod i okolica. Vinkovci 1998. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – P. Požar: Štern, Lav. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – Lj. Dobrovšak: Prva konferencija Zemaljskog udruženja cionista južnoslavenskih krajeva Austro-ugarske Monarhije u Brodu na Savi 1909. godine. Scrinia Slavonica, 6(2006). – S. Uzelac Schwendemann: Dogodilo se jednom u Brodu. Slavonski Brod 2008. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.

STERN, Maksim (Makso), trgovac (Zagreb, 1889 – ?Zagreb, nakon 1945). Sin Simona i Marije. Djelovao je kao posrednik na zagrebačkoj burzi, te je sa → Ž. Spitzerom bio ravnatelj i suvlasnik poduzeća »Ovex Export«. Bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH sa suprugom Adelom (?, 1898 – logor Metajna, 1941) i kćeri Vlatkom (? – logor Metajna, 1941) prešao je na katoličanstvo i preuzeo žid. znak. Obitelj je uhićena 27. VI. 1941, a dva dana potom deportirana, M. u Gospić, a supruga i kći u logor Metajna na Pagu, gdje su stradale. Osamdesettrogodišnja majka Marija uputila je u kolovozu 1941. molbu Poglavniku u kojoj navodi da je njezin sin M. ozlijeđen prilikom rada u logoru na Velebitu te da je na liječenju u bolnici u Gospiću zbog čega traži njegovu poštedu. Čini se da je preživio rat; ime mu je na preliminarnom popisu preživjelih.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28225. – KŽZ. – Popis žrtava. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STERN, Mavro, liječnik i žid. aktivist (?, o. 1835 – ?Vukovar, ?). Potkraj 1880-ih bio je predsjednik ŽO u Vukovaru. Za njegova predsjednikovanja, 3. VII. 1888, na skupštini vukovarske ŽO donesena je odluka o izgradnji novoga vukovarskog hrama koji je dovršen 25. IX. 1889, a posvećen 17. XII. iste god.

IZV.: DAVU, Fotokopija dokumenta o posvećenju novog vukovarskog hrama.

STERN, Milan (Zvijezdić), trgovac (?Zagreb, o. 1840 – ?, nakon 1905). God. 1896. promijenio je prezime u Zvijezdić. S → Girolamom Pristerom bio je suvlasnik poduzeća »Milan Stern i Prister«, koja se bavila trgovinom brašnom, tjesteninom i lećom u zagrebačkoj Ilici 1880-ih te je upisano u Obrtovno kazalo grada Zagreba. Poduzeće je 1883. otvorilo podružnicu u Ilici, a 1889. seli se na Jelačićev trg. Poslovođa u Ilici bio je Izidor Sterk. Nakon što je G. Prister 1894. napustio poduzeće, S. ga je samostalno vodio te počeo prodavati mirodije i prekomorsku robu, poslastice, čaj i vina. God. 1905. napustio je poduzeće.

IZV.: DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1882–1899.

STERN, Oskar → ŠTERN, Oskar

STERN, Pavao (Štern), liječnik i farmakolog (Varaždin, 17. III. 1913 – Zagreb, 20. III. 1976). Diplomirao je 1936. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i specijalizirao farmakologiju u Beču. Od 1937. radio je u tvornici kemijskih i farmaceutskih proizvoda »Kaštel« u Zagrebu, u kojem je osnovao farmakološki laboratorij, radeći poglavito na sintezi novih antimalarika. Po uspostavi NDH zadržan je kao neophodno potreban stručnjak. Bio je aktivist ŽOZ za II. svj. rata te se nalazio na popisu žid. liječnika u Zagrebu načinjenog u ŽOZ 18. XII. 1941. na zahtjev RUR. U svibnju i lipnju 1942. u nekoliko je navrata odlazio u logor Loborgrad s dopuštenjem da pregleda zatočenice. Uhićen je u kolovozu 1942. i odveden u sabiralište u Križanićevoj ul., no pušten je na intervenciju poduzeća »Kaštel«. Od 1946. docent je u Zavodu za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a od 1947. redoviti je profesor Medicinskoga fakulteta u Sarajevu, gdje je osnovao i vodio Farmakološki institut. Bio je predsjednik Jugoslavenskoga društva fiziologa, član Akademije nauka BiH i od 1976. dopisni član JAZU (danas HAZU). Poznati su njegovi eksperimenti u oblasti farmakologije histamina i antihistamina. U medicinu i biologiju uveo je pojam receptora.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28572, 29783.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1993, 18/29. – Stern, Pavao. Hrvatska enciklopedija, 10. Zagreb 2008.

STERN, Rikard, poduzetnik (Slatina, 1900 – ?). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj i prokurist poduzeća → Filipa Deutscha u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, povjerenik poduzeća je od Ministarstva šuma i ruda molio da ga zadrži na poslu »tim više što su sva tri vlasnika poduzeća odvedena u Graz.« U siječnju 1942. na zahtjev matičnoga poduzeća, preimenovanoga u Državno šumsko veleobrtno poduzeće Turopolje, izdana mu je privremena dozvola za rad. U veljači 1942. sa suprugom Brankom i kćeri Mirjam (Mirjanom) preselio se iz Vlaške u Gundulićevu ul. u Zagrebu, a u ožujku 1942. deportiran je u logor Jasenovac. Na nepoznat način preživio je rat.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29094, 29583.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STERN, Vatroslav, trgovac (? – ?). Bio je član poznate zagrebačke trgovačke obitelji u drugoj pol. XIX. st.

LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke Židovske općine od osnutka 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970.

STERN, Zvonko, revolucionar (Bačka Palanka, Srbija, 18. VII. 1928). Sin Vilima i Elze rođ. Redlich. Po uspostavi NDH bio je učenik osječke realne gimnazije. Isključen je iz škole i u travnju 1941. prebjegao u Dalmaciju te bio interniran u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac Osječke brigade. Potkraj 1944. prešao je u Baranju i sudjelovao u ratnim akcijama, a u travnju 1945. sudjelovao je u oslobođenju Osijeka. Zbog bolesti, kao rezervni potporučnik, demobiliziran je 1946. Ubrzo se iz Osijeka odselio u inozemstvo.

IZV.: AŽOO.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

STERNBACH, Leo (Henryk), kemičar (Opatija, 7. V. 1908 – Chapel Hill, SAD, 28. IX. 2005). Otac Leo Henryk, podrijetlom iz Poljske, imao je ljekarnu u Opatiji, a majka mu je bila podrijetlom iz Mađarske. Školovao se kod privatnih učitelja, a 1921. poslan je na školovanje u Austriju. Zbog ekonomskih razloga obitelj se 1926. iz Opatije preselila u Krakov. Prema numerusu claususu za Židove, u Poljskoj mu je bilo dopušteno studirati farmaciju jer je njegov otac bio ljekarnik. Istodobno je studirao i organsku kemiju te je 1931. promoviran na Sveučilištu u Krakovu. Dobivši stipendiju otišao je u Beč, gdje je u proljeće 1937. upoznao Lavoslava Ružičku, koji ga je iste god. pozvao kao suradnika u svoju istraživačku grupu na kemijskom institutu u Zürichu. Kad mu je istekla stipendija, financirala ga je amer. Rockefellerova zaklada. God. 1940. počeo je raditi u farmaceutskom poduzeću »La Roche« u Baselu u Švicarskoj, jedinom koje je tada zapošljavalo žid. znanstvenike. Poduzeće je svoje žid. zaposlenike 1941. poslalo u SAD, gdje je bio među osnivačima novoga laboratorija »La Roche«, a njegov prvi veliki uspjeh bilo je sintetiziranje biotina, B vitamina koji rastvara masne kiseline i ugljikohidrate. Njegovo najveće i najvažnije otkriće bio je valium, lijek za smirenje, odobren za uporabu 1963. »La Roche« je 1978, kad je prodaja bila na vrhuncu, prodao 2,3 milijarde tableta valiuma, koji je 1969–82. bio jedan od najčešće propisivanih lijekova. Kreirao je novu klasu sredstava za smirenje nazvanih benzodiazepini, koji su bili sigurniji i učinkovitiji od prethodnika. Njegov su izum i tablete za spavanje Dalmane i Mogadon, antiepileptik Klonopin i Arfinad za sprečavanje krvarenja nakon operacija mozga. Autor je 241 patenta, 122 publikacije te dobitnik mnogobrojnih počasnih titula i odličja. Sve do 1990-ih četvrtina prometa svih »La Rocheovih« proizvoda ostvarena je od njegovih otkrića. Službeno se povukao u mirovinu 1973, ali je radio sve do pred kraj XX. st., kao mentor mladih znanstvenika. U anketi časopisa US News & World Report proglašen je jednim od 25 najutjecajnijih Amerikanaca XX. st.

LIT.: A. Bänninger: Good Chemistry. The Life and Legacy of Valium Inventor Leo Sternbach. New York 2004. – Ha-kol, 2006, 40/41; 2006, 96.