STERN, Pavao (Štern), liječnik i farmakolog (Varaždin, 17. III. 1913 – Zagreb, 20. III. 1976). Diplomirao je 1936. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i specijalizirao farmakologiju u Beču. Od 1937. radio je u tvornici kemijskih i farmaceutskih proizvoda »Kaštel« u Zagrebu, u kojem je osnovao farmakološki laboratorij, radeći poglavito na sintezi novih antimalarika. Po uspostavi NDH zadržan je kao neophodno potreban stručnjak. Bio je aktivist ŽOZ za II. svj. rata te se nalazio na popisu žid. liječnika u Zagrebu načinjenog u ŽOZ 18. XII. 1941. na zahtjev RUR. U svibnju i lipnju 1942. u nekoliko je navrata odlazio u logor Loborgrad s dopuštenjem da pregleda zatočenice. Uhićen je u kolovozu 1942. i odveden u sabiralište u Križanićevoj ul., no pušten je na intervenciju poduzeća »Kaštel«. Od 1946. docent je u Zavodu za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a od 1947. redoviti je profesor Medicinskoga fakulteta u Sarajevu, gdje je osnovao i vodio Farmakološki institut. Bio je predsjednik Jugoslavenskoga društva fiziologa, član Akademije nauka BiH i od 1976. dopisni član JAZU (danas HAZU). Poznati su njegovi eksperimenti u oblasti farmakologije histamina i antihistamina. U medicinu i biologiju uveo je pojam receptora.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28572, 29783.
LIT.: Bilten ŽOZ, 1993, 18/29. – Stern, Pavao. Hrvatska enciklopedija, 10. Zagreb 2008.