Kategorija: S

STERN, Armin, pravnik (Karlovac, 1880 – ?). Sin Miroslava, brat Adele ud. Reichsmann. Doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu 1905. u Zagrebu, gdje je imao odvjetnički ured u Ilici. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STERN, Draga (rođ. Kronfeld), pjevačica (Zagreb, 1879 – logor Đakovo, 3. VI. 1942). Unuka → Antuna Schwarza. Bila je operna pjevačica (alt) poč. XX. st. u Zagrebu te je nastupala na priredbama Izraelitskoga gospojinskoga društva »Jelena Prister«. Istaknula se u gl. ženskoj ulozi u operi Posljednja straža Riste Savina. Po uspostavi NDH bila je uhićena i deportirana u logor Đakovo, gdje je stradala.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1992, 22. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STERN, Emil, obrtnik (? – ?). Djelovao je kao urar u Iloku.

STERN, Heda, posebnica (? – ?). God. 1913. prešla je na katoličanstvo. Živjela je na Josipovcu u Zagrebu. Po uspostavi NDH odobreno joj je nenošenje žid. znaka. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27233.

STERN, Hinko (Štern), veterinar (Čakovec, 4. III. 1899 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945). Sin trgovca Jakova. Završio je Kraljevsku realnu gimnaziju u Varaždinu 1919. i Veterinarski fakultet 1931. u Zagrebu, gdje je 1937. doktorirao tezom Pokušaj nalaženja Salmonella-bakterija na svinjama zaklanim za potrošnju u Zagrebu (Veterinarski arhiv, 8(1938) 2). God. 1932. sudjelovao je na II. redovitom zboru Jugoslavenskoga veterinarskog udruženja u Zagrebu te je iduće god. kao veterinar premješten iz Vlasotinaca u Aranđelovac, a 1935. iz Aranđelovca u Grocku, gdje je djelovao do 1941. Nakon izbijanja Travanjskoga rata vratio se najvjerojatnije u Čakovec te potom na područje NDH, gdje je bio uhićen i deportiran u Jasenovac, gdje je stradao pri proboju iz logora.

LIT.: J. Romano: Veterinari Jevreji žrtve fašizma i učesnici NOR-a Jugoslavije. Jevrejski almanah, 1968–1970. – J. i V. Kalšan: Stern, Hinko. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

STERN, Hugo, poduzetnik (Đulovac, 1908 – logor Jasenovac, 1941). Sin Davidov. Bio je vlasnik dviju ciglana na daruvarskom području (»Miodarka« i »David Stern« u Đulovcu), koje su zapošljavale više od 100 radnika i proizvodile 250 000 komada opeke godišnje. Po uspostavi NDH, 1. VIII. 1941. bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao, iako je povjerenik ciglane »Miodarka« tražio njegovo puštanje da ne dođe do obustave proizvodnje u pogonu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28134.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STERN, Ivica (Bačka Palanka, Srbija, 23. I. 1927 – Normanci, XII. 1943). Sin Vilima i Elze rođ. Redlich. Za izbijanja Travanjskoga rata bio je učenik osječke realne gimnazije. Kao sin Židova isključen je iz škole, a u travnju 1941. prebjegao je u Dalmaciju, gdje je poslije bio uhićen i interniran u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao kurir u Diljskom partizanskom odredu. Poginuo je krajem 1943. kraj Normanaca pri napadu na oklopni vlak na pruzi Osijek–Našice. Sahranjen je u zajedničkoj grobnici u Podgorju.

IZV.: AŽOO.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

STERN, Ivo (Štern, Globnik), pravnik i novinar (Zagreb, 24. XII. 1889 – Chiavari kraj Genove, Italija, 1961). Sin Maksa i Sofije rođ. Bresslauer. Studirao je pravo u Beču, Berlinu i Zagrebu, gdje je 1913. doktorirao temeljem rigoroza i otvorio odvjetnički ured. Bavio se kaznenim pravom te je djelovao kao sudbeni pristav pri Kotarskom sudu u Zagrebu. Bio je na čelu skupine oko Radio kluba Zagreb, koja je nakon dvogodišnjega čekanja 1926. dobila koncesiju za utemeljenje Radio Zagreba, prve radijske postaje u tadašnjoj Jugoslaviji i na širem prostoru jugoist. Europe. Bio je suvlasnik i prvi ravnatelj Radio Zagreba, tada dioničkoga društva, od 15. VI. 1926. do jeseni 1939. ili 1940. Pjesmama i kraćim napisima javljao se pod pseudonimom Ivan Putnik u Krležinu i Cesarčevu Plamenu (1919). Pisao je pjesme i na njem. jeziku. Bio je aktivist Društva židovskih asimilanata »Narodni rad« 1920-ih. Osnivač je društva »Forma«, promotor fotografije i filma; njegovom je zaslugom u Zagrebu 1930. održana izložba Film & Foto. Suosnivač je Paneuropskoga pokreta u Jugoslaviji i član različitih kulturnih i društvenih organizacija. Uoči uspostave NDH promijenio je prezime u Globnik (tvrdio je da ta promjena prezimena predstavlja njegov pogled na svijet, odnosno da je on »sin globusa«) i iselio se u Italiju. – Brat Oto (Oton, Jichak ben Moše), poduzetnik i žid. aktivist (Zagreb, 3. II. 1874 – Zagreb, 3. II. 1934). Nakon rane očeve smrti prekinuo je studij medicine i započeo se baviti trgovinom. Vodio je obiteljsko poduzeće s rođakom Samuelom Ornsteinom. Bio član Trgovačke komore, član upravnih vijeća velikih novčanih zavoda, ravnatelj Prve hrvatske štedionice u Zagrebu, predsj. uprave Zagrebačke ledare te ravnatelj »Slavonije«, tvornice špirita na veliko sa sjedištem u Novoj Gradiški. Bio je ugledan građanin Zagreba, kandidat za Gradsko zastupstvo i dugogodišnji član općinskoga predstojništva. Od 1908. član je uprave Izraelitske općine i potpredsjednik (1912–1917) te član lože Bnei Brit i organizator masonske lože. Darovao je 25 000 din. JAZU (danas HAZU) za uređenje orijentalnih spisa. Navodno odbio prijedlog → L. Šika da se u Muzeju grada Zagreba uredi žid. soba u kojoj će se čuvati uspomene na zagrebačke Židove. Počinio je samoubojstvo zbog podizanja podzemnih voda u podrumu njegove zgrade u Jurišićevoj ul., sanacija kojih je zahtijevala veći izdatak, a Jugoslavenska banka odbila mu je dati zajam. – Otova supruga Elza Stern-Rukavina, žid. aktivistica (Zagreb, 4. VII. 1885 – Zagreb, 31. VII. 1975). Kći → Julija Weissa i Rose rođ. Fuchs. Bila je dugogodišnja predsjednica Izraelitskoga gospojinskog društva »Jelena Prister« (1917–24). Za I. svj. rata dobrovoljno je radila kao bolničarka i njegovala ranjenike u zgradi današnje Traumatološke bolnice za što je odlikovana. Nakon smrti supruga 1934. preudala se za banskoga savjetnika Vladimira Rukavinu. Unatoč običaju da u mješovitim brakovima jedan od supružnika prijeđe na vjeru drugoga, temeljem rješenja nije promijenila vjeru i do kraja života ostala je članica ŽOZ.

LIT.: (Nekrolozi): Židov, 18(1934) 5; Zagrebačka smotra, 2(1934) 22; Jevrejski glas, 6(1934) 8. – Jevrejska tribuna, 18(1938) 11. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke Židovske općine od osnutka 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – Bilten ŽOZ, 1992, 22. – Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – P. Požar: Stern, Ivo. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – B. Polić: Vjetrenjasta klepsidra. Zagreb 2004. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

STERN, Izidor, obrtnik (Široko Polje, 15. III. 1883 – logor Jasenovac, ?1942). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik pekarske radnje u Vukovaru na adresi Tri ruže. Po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Uoči dolaska njem. snaga, njegovi sinovi Slavko i Mavro sakrili su Tore iz vukovarske sinagoge u podrum pod brijegom u Radićevoj ul. – Sin Mavro, obrtnik (Velika Kopanica, 3. II. 1909 – Auschwitz, VIII. 1942). Bavio se drvarskom strukom. U braku s Ellom rođ. Krausz otac je Vere (?, 1941). – Sin Slavko, obrtnik (Vukovar, 26. IX. 1914 – Auschwitz, VIII. 1942). Također se bavio drvarskom strukom. Obojica su uhićeni i u kolovozu 1942. deportirani u Auschwitz, gdje su stradali.

LIT.: T. Žugić i M. Milić: Jugosloveni u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – Ha-kol, 2003, 77.

STERN, Jakob, trgovac (Lybině, Češka, 1766 – Zagreb, ?). Jedan je od prvih žid. stanovnika Zagreba, u koji se doselio sa suprugom Rozalijom 1789. Iz Češke se odselio 1783. te je neko vrijeme živio u Güssingu, gdje mu se rodio najstariji sin Filip, dok se sin Samuel rodio u Zagrebu. Obitelj se nastanila u »Vicus Latinorum«, potonjoj Vlaškoj ul., vjerojatno kao prvi njezini žid. stanovnici. – Sin Samuel (Zagreb, 1790 – Zagreb, 1847) bio je trgovac kao i njegov brat Filip (Güssing, Austrija, 1784 – Zagreb, ?). – Filipov sin Ignac (Icik stariji), trgovac (Zagreb, 1810 – Zagreb, 23. V. 1869). S Rozalijom (Rosom) rođ. Ornstein otac je Jakova, Maksa i Roze ud. Spitzer. Rođen je u Vlaškoj ul., gdje je imao kuću koju je nakon 1857. kupio od → Josefa Spitzera. U ispravi od 30. III. 1848. o kontroli tzv. zaštitnoga pisma, koje mu je izdala biskupija, spominje se kao »kožarski meštar«. Bio je pod zaštitom biskupa. God. 1837. rabin Aron Palota vjenčao ga je s Rozalijom, čiji je otac Samuelo bio trgovac sirovim kožama, a kumovi su im bili Moritz Meyer i Julie Alexander. U obitelji se javila ideja o osnivanju buduće zagrebačke tvornice koža, koju su poslije razvili njegov sin Jakov i unuk Žiga. Imao je kuću u Vlaškoj ul., koju je nakon 1857. kupio od Josefa Spitzera. Njegovo ime nalazi se među hebrejskim potpisima statuta Hevre Kadiše u Zagrebu iz 1854. – Ignacov sin Makso (Moše), poduzetnik i žid. aktivist (Zagreb, 1840 – Zagreb, 28. X. 1891). Dobio je ime po očevu hebrejskom imenu. Otac je Otona, poduzetnika i Ive, prvog ravnatelja zagrebačke radijske postaje. Bio je poduzetnik i osnivač tvornice likera, gradski zastupnik (1881–91) i predsj. ŽOZ (1883–91). Prijatelj → J. Siebenscheina, koji je, kad je radi gradnje željeznice u Potkarpatskoj Rusiji morao ostaviti Zagreb, predložio Maksa za svojega nasljednika u ŽO. Podržavao je integracionističke trendove, dao je popraviti znatna oštećenja i obnovio hram i školu nakon potresa 1881. i u te svrhe davao velike prinose. Osobito se angažirao u doba progona Židova u Rusiji 1882, pomagao izbjeglicama i organizirano prikupljao pomoć. To je bilo prvi put da se ŽOZ angažirala na pružanju pomoći neke udaljenije žid. zajednice. Bio je vjernik i dobrotvor, o čemu svjedoči posmrtni govor, tiskan na njemačkom i hrv. jeziku, što ga je održao zagrebački nadrabin → H. H. Jacobi 26. XI. 1891. Nakon njegove iznenadne smrti na predsjednički položaj vraća se J. Siebenschein. – Ignacov sin Jakob, poduzetnik (Zagreb, 1838 – Zagreb, 2. II. 1897). Suprug Rose rođ. Langraf. Osnovao je 1869. zagrebačku tvornicu kože »Kožarnica« d. d., koja je postala najveće industrijsko poduzeće u toj djelatnosti. Izabran je 1872. na osnivačkoj skupštini u upravni odbor Hrvatske komercijalne banke, na čelu koje je bio Ivan Mažuranić. Sahranjen je u arkadama na zagrebačkom groblju Mirogoj, a nakon njegove smrti tvornicu je vodio njegov sin Žiga (Sigmund), bankar i poduzetnik (Zagreb, 8. XI. 1872. ili 9. XII. 1874 – Zagreb, 22. IV. 1941). Tvornicu koža koju je naslijedio od oca kao ravnatelj vodio je od 1898. do smrti. Znatno je proširio poslove, stvorivši obućarsku industriju u Novoj Vesi u Zagrebu (»Astra«). Bio je i ravnatelj i suvlasnik Hrvatske eskomptne banke, Jugo-Tanina, »Nihaga«, industrije i prometa drvom, Petrinjske parne pilane, vijećnik Trgovačke komore i burze, član uprave Union banke d. d., kao i član različitih industrijskih i drugih udruga i grupacija. Na poč. XX. st. bio je jedan od najbogatijih zagrebačkih Židova i Zagrepčana uopće te jedan od najvećih prinosnika općinskoga poreza u ŽOZ 1915. U nekim krugovima nije bio omiljen, dio je njegovih radnika bio slabo plaćen pa je često štrajkao, zbog toga je on bio česta meta antisemitskih napada; list Hrvatski slobodan narod tvrdio je da »zvuk toga imena dočarava čitav niz prevara, korupcije i druge kriminale. Iz njegova imena zaudara kloaka ekstremne nevaljalštine«. Nositelj je Ordena sv. Save sa zvijezdom. Imao je kćeri Hildu ud. Deutsch Maceljski (? – Auschwitz, 1943) i Marijanu ud. Freund (? – Auschwitz, 1944). God. 1928. oženio se po drugi put, austr. filmskom glumicom Hedom Beck, koja je u Zagrebu glumila u prvim hrv. igranim filmovima. Po uspostavi NDH, zbog straha prouzročena prijetnjama Židovima, psihički rastrojen počinio je samoubojstvo u uredu, koji se nalazio kat ispod stana Mile Budaka u Jurišićevoj ul. Njegovu slomu pridonijela je tragična sudbina prijatelja i susjeda obitelji → Artura i Zore Marić na Josipovcu. Supruga je uspjela rasprodati sav imetak i prebjeći u Italiju.

IZV.: DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1882–1899. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Obzor, 38(1897) 250. – Hrvatsko pravo, 3(1897) 600. – J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – Strukovno glasilo mesarskih i kobasičarskih obrtnika za Hrvatsku i Slavoniju, 1(1911) 5. – Zagrebačka smotra, 2(1934) 22. – Židov, 18(1934) 6. – Hrvatski slobodni narod, 1(1927) 2. – I. Ulčnik: Naši stari zagrebački privrednici. Revija Zagreb 1934, 4. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke Židovske općine od osnutka 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – L. Dobronić: Stare numeracije kuća u Zagrebu. Zagreb 1959. – Bilten ŽOZ, 1992, 22.