STERN, Jakob, trgovac (Lybině, Češka, 1766 – Zagreb, ?). Jedan je od prvih žid. stanovnika Zagreba, u koji se doselio sa suprugom Rozalijom 1789. Iz Češke se odselio 1783. te je neko vrijeme živio u Güssingu, gdje mu se rodio najstariji sin Filip, dok se sin Samuel rodio u Zagrebu. Obitelj se nastanila u »Vicus Latinorum«, potonjoj Vlaškoj ul., vjerojatno kao prvi njezini žid. stanovnici. – Sin Samuel (Zagreb, 1790 – Zagreb, 1847) bio je trgovac kao i njegov brat Filip (Güssing, Austrija, 1784 – Zagreb, ?). – Filipov sin Ignac (Icik stariji), trgovac (Zagreb, 1810 – Zagreb, 23. V. 1869). S Rozalijom (Rosom) rođ. Ornstein otac je Jakova, Maksa i Roze ud. Spitzer. Rođen je u Vlaškoj ul., gdje je imao kuću koju je nakon 1857. kupio od → Josefa Spitzera. U ispravi od 30. III. 1848. o kontroli tzv. zaštitnoga pisma, koje mu je izdala biskupija, spominje se kao »kožarski meštar«. Bio je pod zaštitom biskupa. God. 1837. rabin Aron Palota vjenčao ga je s Rozalijom, čiji je otac Samuelo bio trgovac sirovim kožama, a kumovi su im bili Moritz Meyer i Julie Alexander. U obitelji se javila ideja o osnivanju buduće zagrebačke tvornice koža, koju su poslije razvili njegov sin Jakov i unuk Žiga. Imao je kuću u Vlaškoj ul., koju je nakon 1857. kupio od Josefa Spitzera. Njegovo ime nalazi se među hebrejskim potpisima statuta Hevre Kadiše u Zagrebu iz 1854. – Ignacov sin Makso (Moše), poduzetnik i žid. aktivist (Zagreb, 1840 – Zagreb, 28. X. 1891). Dobio je ime po očevu hebrejskom imenu. Otac je Otona, poduzetnika i Ive, prvog ravnatelja zagrebačke radijske postaje. Bio je poduzetnik i osnivač tvornice likera, gradski zastupnik (1881–91) i predsj. ŽOZ (1883–91). Prijatelj → J. Siebenscheina, koji je, kad je radi gradnje željeznice u Potkarpatskoj Rusiji morao ostaviti Zagreb, predložio Maksa za svojega nasljednika u ŽO. Podržavao je integracionističke trendove, dao je popraviti znatna oštećenja i obnovio hram i školu nakon potresa 1881. i u te svrhe davao velike prinose. Osobito se angažirao u doba progona Židova u Rusiji 1882, pomagao izbjeglicama i organizirano prikupljao pomoć. To je bilo prvi put da se ŽOZ angažirala na pružanju pomoći neke udaljenije žid. zajednice. Bio je vjernik i dobrotvor, o čemu svjedoči posmrtni govor, tiskan na njemačkom i hrv. jeziku, što ga je održao zagrebački nadrabin → H. H. Jacobi 26. XI. 1891. Nakon njegove iznenadne smrti na predsjednički položaj vraća se J. Siebenschein. – Ignacov sin Jakob, poduzetnik (Zagreb, 1838 – Zagreb, 2. II. 1897). Suprug Rose rođ. Langraf. Osnovao je 1869. zagrebačku tvornicu kože »Kožarnica« d. d., koja je postala najveće industrijsko poduzeće u toj djelatnosti. Izabran je 1872. na osnivačkoj skupštini u upravni odbor Hrvatske komercijalne banke, na čelu koje je bio Ivan Mažuranić. Sahranjen je u arkadama na zagrebačkom groblju Mirogoj, a nakon njegove smrti tvornicu je vodio njegov sin Žiga (Sigmund), bankar i poduzetnik (Zagreb, 8. XI. 1872. ili 9. XII. 1874 – Zagreb, 22. IV. 1941). Tvornicu koža koju je naslijedio od oca kao ravnatelj vodio je od 1898. do smrti. Znatno je proširio poslove, stvorivši obućarsku industriju u Novoj Vesi u Zagrebu (»Astra«). Bio je i ravnatelj i suvlasnik Hrvatske eskomptne banke, Jugo-Tanina, »Nihaga«, industrije i prometa drvom, Petrinjske parne pilane, vijećnik Trgovačke komore i burze, član uprave Union banke d. d., kao i član različitih industrijskih i drugih udruga i grupacija. Na poč. XX. st. bio je jedan od najbogatijih zagrebačkih Židova i Zagrepčana uopće te jedan od najvećih prinosnika općinskoga poreza u ŽOZ 1915. U nekim krugovima nije bio omiljen, dio je njegovih radnika bio slabo plaćen pa je često štrajkao, zbog toga je on bio česta meta antisemitskih napada; list Hrvatski slobodan narod tvrdio je da »zvuk toga imena dočarava čitav niz prevara, korupcije i druge kriminale. Iz njegova imena zaudara kloaka ekstremne nevaljalštine«. Nositelj je Ordena sv. Save sa zvijezdom. Imao je kćeri Hildu ud. Deutsch Maceljski (? – Auschwitz, 1943) i Marijanu ud. Freund (? – Auschwitz, 1944). God. 1928. oženio se po drugi put, austr. filmskom glumicom Hedom Beck, koja je u Zagrebu glumila u prvim hrv. igranim filmovima. Po uspostavi NDH, zbog straha prouzročena prijetnjama Židovima, psihički rastrojen počinio je samoubojstvo u uredu, koji se nalazio kat ispod stana Mile Budaka u Jurišićevoj ul. Njegovu slomu pridonijela je tragična sudbina prijatelja i susjeda obitelji → Artura i Zore Marić na Josipovcu. Supruga je uspjela rasprodati sav imetak i prebjeći u Italiju.
IZV.: DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1882–1899. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: Obzor, 38(1897) 250. – Hrvatsko pravo, 3(1897) 600. – J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – Strukovno glasilo mesarskih i kobasičarskih obrtnika za Hrvatsku i Slavoniju, 1(1911) 5. – Zagrebačka smotra, 2(1934) 22. – Židov, 18(1934) 6. – Hrvatski slobodni narod, 1(1927) 2. – I. Ulčnik: Naši stari zagrebački privrednici. Revija Zagreb 1934, 4. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke Židovske općine od osnutka 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – L. Dobronić: Stare numeracije kuća u Zagrebu. Zagreb 1959. – Bilten ŽOZ, 1992, 22.