Kategorija: S

STEIN, Leopold (Lavoslav), bankar i žid. aktivist (Stare Šove, Srbija, 7. VII. 1884 – Auschwitz, 1944). Sin Moritzov. Od 1903. djelovao je kao službenik Zemaljske banke za BiH, od toga sedam godina u Sarajevu, sedam godina u Mostaru i tri godine u Beču. U međuratnom razdoblju, od 1920. pa do umirovljenja, u Zagrebu bio upravitelj zagrebačke podružnice Wiener BankVerein iz Beča. Uoči II. svj. rata bio je u mirovini. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu te je bio uhićen i deportiran u Auschwitz, gdje je stradao. – Kao žid. aktivist bio je zamjenik izaslanik 3. okružja (→ I. N. Schulhofa) Zemaljskoga odbora Udruženja cionista južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske na 9. cionističkom kongresu 1909. u Hamburgu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 20. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEIN, Ljudevit, liječnik (Sásd, Mađarska, 2. II. 1888 – logor Jasenovac, 1941). Sa suprugom Edit rođ. Herzog imao je kćer Romolu. Doselio se 1921. iz Mađarske u Lipik, gdje je radio kao voj. liječnik i liječnik okružnoga ureda. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je ubrzo stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624. – JUSP Jasenovac.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1.

STEIN, Ljudevit, poduzetnik (?, poč XIX. st. – Osijek, ?). U drugoj pol. XIX. st. živio je u Osijeku te se bavio problematikom gradnje željezničkih pruga u Slavoniji o čemu je napisao brošuru Slavonia i pitanje o njezinoj železnoj cesti.

DJELA: Slavonia i pitanje o njezinoj železnoj cesti. Zagreb 1869.

LIT.: M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979.

STEIN, Mavro, ginekolog (Selenča, Srbija, 5. IV. 1893 – Tuzla, BiH, XI. 1941). Sin Filipa i suprug → Zore rođ. Goldschmidt. U Zagreb se doselio 1919. iz Selenče, a 1920. od zagrebačkoga Gradskoga poglavarstva dobio je ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja. U međuratnom razdoblju u Marovskoj (danas Masarykovoj) ul. imao je privatnu liječničku ordinaciju te bio član Hrvatske liječničke komore i Liječničkoga zbora. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzeo žid. znak te su prešli na katoličanstvo. U rujnu 1941. u ekipi žid. liječnika upućen je u Tuzlu u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa; ondje je ubrzo i preminuo.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28017.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2.

STEIN, Oskar, poduzetnik (Mohač, Mađarska, 8. V. 1904 – logor Jasenovac, 1941). Sin Mavrov. U nepoznato doba s roditeljima se iselio iz Mađarske u SAD, a 1908. doselio u Vinkovce, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Bio je na čelu konzorcija, koji je 1926. počeo izdavati Vinkovački tjednik (poslije Hrvatski branik). Uoči II. svj. rata živio je u Zagrebu, gdje je bio zaposlen u prodajnom odjelu tvrtke »Papieros«. Imao je kćer Nedu (?Zagreb, 1932). Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prijavio imovinu te ubrzo bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – KŽZ.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEIN, Robert (Rosinin, Ruben), pravnik i cionistički aktivist (Osijek, 6. VIII. 1908 – Jeruzalem, 2011). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku, a studij prava u Zagrebu. Uz to je pohađao i Glumačku školu. Još kao student bio je glumac HNK i pomoćnik Tita Strozzija pod prezimenom Rosinin. Kao aktivist Lige za radnu Palestinu uvježbavao je zbor Hašomer Hacaira i glumio u Malom kazalištu u okviru kulturnoga društva »Omanut«. Po uspostavi NDH bio je rastavljen, a kći Noemi (Zdenka) (Zagreb, 1935) živjela je s majkom, nežidovkom i katolkinjom. Radio je u ŽOZ u Uredu za pomoć logorašima; navodno je po osobnom dopuštenju Vjekoslava Luburića pratio automobil koji je u studenom 1941. vozio pomoć jasenovačkim zatočenicima. Pobjegao je preko Slovenije u Italiju, gdje se u selu Nonantola kraj Modene brinuo o skupini izbjegle žid. djece. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, prebjegao je u Švicarsku, a odande preko Francuske i Španjolske u lipnju 1945. stigao je u Palestinu, gdje je bio član kibuca Jagur. Od 1947. bio je član Hagane te sudjelovao u borbama za zaposjedanje Jeruzalema. Poslije je radio u Svjetskoj cionističkoj organizaciji u Jeruzalemu. God. 1959. bio je izaslanik Sohnuta u Beču. Nakon umirovljenja 1975. volonterski je radio u domu za djecu namijenjenu usvajanju u okviru izraelskog Ministarstva za rad i socijalnu pomoć; za taj rad odlikovan je 1988.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702.

LIT.: Jevrejski pregled, 39(1988) 9/12. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

STEIN, Tomo, liječnik (Baja, Mađarska, 7. V. 1918 – Zagreb, 21. II. 2002). Sin Nandora, suprug Drage Terezije rođ. Petrović (?, 1912 – ?). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Somboru, a studij medicine pohađao je 1936–41. u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i 1. VII. 1941. prijavio imovinu te morao prekinuti studij. U nepoznato doba prešao je na katoličanstvo. U rujnu 1943. priključio se partizanima te djelovao kao referent saniteta Kalničkoga odreda. Poslije je radio u bolnici Vojne oblasti 10. zagrebačkoga korpusa te naposljetku kao referent saniteta Moslavačkoga partizanskog odreda. Nakon završetka rata vratio se u Zagreb, gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu 1955/56. i radio kao liječnik.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEINBERGER, Adolf (Štajnberger, Domjanić; Adi, Drago), revolucionar (Zagreb, 5. II. 1916 – Balinka Peć, 3. IV. 1942). Sin Mavra i Regine. Bio je član SKOJ i sudionik mnogih revolucionarnih akcija. U prosincu 1937. kao dobrovoljac odlazi u Španjolsku, gdje se uključio u redove internacionalnih brigada, 1938. pristupio KP. Nakon poraza republikanaca 1939. povukao se u Francusku, gdje je bio interniran u logor. Iz Francuske dobrovoljno odlazi na rad u Njemačku, odakle se u srpnju 1941. s prvom većom skupinom španj. dobrovoljaca ilegalno vratio u Zagreb. Po partijskoj zapovijedi otišao je u Karlovac, a sred. kolovoza 1941. u okolicu Slunja i Veljuna, gdje je sudjelovao u organiziranju prvih partizanskih odreda. Najprije je obnašao dužnost polit. komesara Kordunaškoga odreda, a od studenoga 1941. dužnost zapovjednika 3. batuljuna i polit. komesara 2. bataljuna. Kao žrtvu izdaje ubili su ga četnici, a tijelo je pronađeno tek 1966. te prebačeno u zajedničku grobnicu u Plaškom. Narodnim herojem proglašen je 27. VII. 1953. – Brat Iso Šimun (Izrael), revolucionar (Zagreb, 6. IX. 1919 – Zagreb, 17. VII. 1941). U međuratnom razdoblju bio je član KPJ te ilegalnoga pokreta. Ubrzo po uspostavi NDH u travnju 1941. bio je uhićen te zatvoren u Kerestincu, u kojemu je sudjelovao u organiziranju bijega političkih zatočenika. Nakon što su ga ustaše uhvatile zajedno s nekim drugim bjeguncima te je strijeljan na ist. rubu šume Maksimir (Dotršćina).

IZV.: HDA, Ponova. Prijava imetka, kut. 702.

LIT.: Zbornik narodnih heroja Jugoslavije. Beograd 1957. – M. Bekić, I. Butković i S. Goldstein: Okrug Karlovac 1941. Zagreb 1965. – Jevrejski pregled, 17(1966) 9/10. – Štajnberger (Steinberger) Mavra Drago-Adolf. Narodni heroji Jugoslavije, 2. Beograd 1975. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – R. Bulat: Svjedočanstvo iz Petrove gore. Zagreb 1980. – F. Jelić-Butić: Četnici u Hrvatskoj. Zagreb 1986. – N. Lengel-Krizman: Narodni heroji iz Hrvatske – Židovi. Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – Ista: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Ibid. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

STEINBERGER, Antun, ginekolog (Zagreb, 1. VIII. 1932). Sin Josipa i Zore rođ. Mikac. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1957/58, a u Kini je specijalizirao porodiljstvo, ginekologiju i akupunkturu. Živi i djeluje u Umagu. Radove o žid. povijesti objavljuju u žid. tisku.

LIT.: Novi Omanut, 3(1995) 9; 5(1997) 22/23.

STEINER-AVIEZER, Miriam (Štajner), publicistkinja i žid. aktivistica (Karlovac, 21. IV. 1935). Kći → Bele i Zore rođ. Mattersdorfer, sestra Josipova. Unuka Samuela Mattersdorfera (Mattersburg, Austrija, 1879 – logor Jasenovac, 1942) i Tereze rođ. Froelich (Rečica, 1884 – logor Jasenovac, 1942). Do 1941. s obitelji je živjela u Trebnju u Sloveniji. Prilikom posjeta baki Terezi i djedu Samuelu uhitile su je zajedno s majkom ustaše u Karlovcu. Djed i baka upućeni su u logor Jasenovac, a ona s majkom u Staru Gradišku; tijekom putovanja bila je odvojena od majke i ukrcana u vagon s drugom djecom. Nakon što je u međuvremenu otac dokazao da su ona i majka s područja pod tal. okupacijom, bile su puštene te deportirane u logor Ferramonti u Italiji. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pristupila je tal. partizanima u Bariju te kao kurir prenosila poštu. Nakon završetka II. svj. rata vratila se 1945. u Jugoslaviju i nastavila školovanje. Završila je srednju školu za odgojiteljice u Ljubljani (Srednja vzgojiteljska šola, 1950–54) i potom radila kao odgojiteljica napuštene djece te odgojiteljica žid. djece i omladine. Uz rad je studirala komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani (1959–62) i objavljivala priče na slovenskom jeziku u knjiž. časopisima Pota Mladih i Obzorja. God. 1963. dobila je stipendiju JOINT za dvogodišnji studij za žid. voditelje u Jeruzalemu. Tijekom boravka bila je specijalna dopisnica ljubljanskoga Dela o životu u Izraelu. Nakon povratka u Jugoslaviju 1965. organizirala je u okviru Saveza jevrejskih opština Jugoslavije seminare za mlade odgojitelje te klubove za djecu i omladinu u ŽO, pisala je metodičke priručnike i unosila nove didaktičke metode u rad na omladinskim ljetovanjima, koja su u to doba za mnoge bili prvi kontakt sa židovstvom. God. 1971. iselila se u Izrael, gdje je bila suosnivačica i deset godina zamjenica direktora općinskoga socijalnoga centra »Philip Lown« u Kirjat Jovelu u Jeruzalemu. Od 1983. radi za Memorijalni centar »Yad Vashem«, isprva u pripremi enciklopedije žid. zajednica na tlu tadašnje Jugoslavije (Pinkas hakehilot Jugoslavija, Jeruzalem 1988) pod vodstvom urednika Cvi Lokera, a od 1990. kao članica Komisije za priznavanje Pravednika među narodima; istaknula se oko priznavanja tog statusa za sedamdesetak od ukupno 94 Pravednika iz Hrvatske, što joj je bila baza za njezinu knjigu Hrvatski pravednici. Obrađuje dokumentaciju o stradanju Židova u bivšoj Jugoslaviji. Aktivna je i u socijalnom radu Izraela; niz godina bila je članica uprave ILAN, organizacije za hendikepirane. Nakon 1991. pomagala je u prihvatu novih doseljenika u Izrael iz ratom zahvaćenih zemalja bivše Jugoslavije. Objavljivala u različitim časopisima napise o Holokaustu i o životu žid. zajednicâ te kratke priče (Amot, 1964; Washington Post, 1982; Novi Omanut, 2007). Odlomci iz njezine knjige Vojak z zlatimi gumbi (objavljena hrvatskom 1979, hebrejskom 1977. i engl. jeziku 1987, 20052) objavljeni su u Prism Journal (2009), uvršteni u školsku lektiru u Sloveniji i Izraelu, a od 1990-ih u projekt »Holocaust Memoir Digest« u Kanadi. Suradnica je The Encyclopedia of the Righteous Among the Nations. Rescuers of Jews during the Holocaust (1–2. Jeruzalem 2010). Prevela je knjigu Ervina Millera Izabrani za umiranje na hebrejski (Jeruzalem 2014). Bavi se snimanjem dokumentarnoga filma Holokaust u Jugoslaviji, 1941–1945. Živi u Givatajimu sa suprugom Šmuelom (Bagdad, 1927 – Givatajim, Izrael, 2015). Ima kći Nogit (Jeruzalem, 1976), udatu za Zohara Moraga (Natanija, Izrael, 1974) te unuke Ariel (Tel Aviv, 2003) i Omer (Tel Aviv, 2008).

DJELA: Vojak z zlatimi gumbi. Ljubljana 1964, 20152. – Hrvatski pravednici. Zagreb 2008.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.