STEINER-AVIEZER, Miriam (Štajner), publicistkinja i žid. aktivistica (Karlovac, 21. IV. 1935). Kći → Bele i Zore rođ. Mattersdorfer, sestra Josipova. Unuka Samuela Mattersdorfera (Mattersburg, Austrija, 1879 – logor Jasenovac, 1942) i Tereze rođ. Froelich (Rečica, 1884 – logor Jasenovac, 1942). Do 1941. s obitelji je živjela u Trebnju u Sloveniji. Prilikom posjeta baki Terezi i djedu Samuelu uhitile su je zajedno s majkom ustaše u Karlovcu. Djed i baka upućeni su u logor Jasenovac, a ona s majkom u Staru Gradišku; tijekom putovanja bila je odvojena od majke i ukrcana u vagon s drugom djecom. Nakon što je u međuvremenu otac dokazao da su ona i majka s područja pod tal. okupacijom, bile su puštene te deportirane u logor Ferramonti u Italiji. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pristupila je tal. partizanima u Bariju te kao kurir prenosila poštu. Nakon završetka II. svj. rata vratila se 1945. u Jugoslaviju i nastavila školovanje. Završila je srednju školu za odgojiteljice u Ljubljani (Srednja vzgojiteljska šola, 1950–54) i potom radila kao odgojiteljica napuštene djece te odgojiteljica žid. djece i omladine. Uz rad je studirala komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani (1959–62) i objavljivala priče na slovenskom jeziku u knjiž. časopisima Pota Mladih i Obzorja. God. 1963. dobila je stipendiju JOINT za dvogodišnji studij za žid. voditelje u Jeruzalemu. Tijekom boravka bila je specijalna dopisnica ljubljanskoga Dela o životu u Izraelu. Nakon povratka u Jugoslaviju 1965. organizirala je u okviru Saveza jevrejskih opština Jugoslavije seminare za mlade odgojitelje te klubove za djecu i omladinu u ŽO, pisala je metodičke priručnike i unosila nove didaktičke metode u rad na omladinskim ljetovanjima, koja su u to doba za mnoge bili prvi kontakt sa židovstvom. God. 1971. iselila se u Izrael, gdje je bila suosnivačica i deset godina zamjenica direktora općinskoga socijalnoga centra »Philip Lown« u Kirjat Jovelu u Jeruzalemu. Od 1983. radi za Memorijalni centar »Yad Vashem«, isprva u pripremi enciklopedije žid. zajednica na tlu tadašnje Jugoslavije (Pinkas hakehilot Jugoslavija, Jeruzalem 1988) pod vodstvom urednika Cvi Lokera, a od 1990. kao članica Komisije za priznavanje Pravednika među narodima; istaknula se oko priznavanja tog statusa za sedamdesetak od ukupno 94 Pravednika iz Hrvatske, što joj je bila baza za njezinu knjigu Hrvatski pravednici. Obrađuje dokumentaciju o stradanju Židova u bivšoj Jugoslaviji. Aktivna je i u socijalnom radu Izraela; niz godina bila je članica uprave ILAN, organizacije za hendikepirane. Nakon 1991. pomagala je u prihvatu novih doseljenika u Izrael iz ratom zahvaćenih zemalja bivše Jugoslavije. Objavljivala u različitim časopisima napise o Holokaustu i o životu žid. zajednicâ te kratke priče (Amot, 1964; Washington Post, 1982; Novi Omanut, 2007). Odlomci iz njezine knjige Vojak z zlatimi gumbi (objavljena hrvatskom 1979, hebrejskom 1977. i engl. jeziku 1987, 20052) objavljeni su u Prism Journal (2009), uvršteni u školsku lektiru u Sloveniji i Izraelu, a od 1990-ih u projekt »Holocaust Memoir Digest« u Kanadi. Suradnica je The Encyclopedia of the Righteous Among the Nations. Rescuers of Jews during the Holocaust (1–2. Jeruzalem 2010). Prevela je knjigu Ervina Millera Izabrani za umiranje na hebrejski (Jeruzalem 2014). Bavi se snimanjem dokumentarnoga filma Holokaust u Jugoslaviji, 1941–1945. Živi u Givatajimu sa suprugom Šmuelom (Bagdad, 1927 – Givatajim, Izrael, 2015). Ima kći Nogit (Jeruzalem, 1976), udatu za Zohara Moraga (Natanija, Izrael, 1974) te unuke Ariel (Tel Aviv, 2003) i Omer (Tel Aviv, 2008).
DJELA: Vojak z zlatimi gumbi. Ljubljana 1964, 20152. – Hrvatski pravednici. Zagreb 2008.
IZV.: Osobni podaci ulaznice.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.