Kategorija: S

SCHWARZ, Rikard (Švarc, Schwartz), skladatelj, dirigent i glazb. pisac (Zagreb, 20. IX. 1897 – logor Jasenovac, 1941). Potomak je obitelji podrijetlom iz Nagykanizse. Sin pravnika → Ljudevita (Lavoslava) i Irde (Side) rođ. Kraus (?, 1870 – Zagreb, 6. II. 1904), brat Vilima, Nade i Ane Marije ud. za Miroslava Glika (?, 1896 – ?, 1940), bratić → B. Savina. Sa suprugom Vericom rođ. Jovanović (? – Novi Sad, Srbija, 1938) otac je Luje (Novi Sad, Srbija, 1938). Učio je violinu (Václav Huml), glasovir (Ernest Krauth) i teorijske predmete (Franjo Dugan i Fran Lhotka) na školi HGZ. Najprije je studirao kemiju na Tehničkom fakultetu u Zagrebu (1918–19), a zatim studirao u Beču kompoziciju (Arnold Schönberg, Alban Berg i Joseph Marx), klavir (Franz Moser) i dirigiranje (Ludwig Kaiser). Nakon završetka studija vratio se 1922. u Zagreb. Potom je radio kao operni dirigent i glazbeni pedagog u Osijeku i Splitu (1922–26), nastavnik glasovira i teorije na muzičkoj školi »Stanković« u Beogradu (1926–37) te kao direktor Muzičke škole »Isidor Bajić« u Novom Sadu (1936–41). Uz to je bio jedan od pokretača i urednika časopisa Muzika (1928–29), suradnik Zvuka (1932–36) i Muzičkoga glasnika te učitelj kraljeve djece. Surađivao kao glazbeni kritičar u listovima Die Drau, Jutarnjem listu, Židovu i dr. (više od 800 članaka). God. 1940. bio je mobiliziran te je služio u Sarajevu i Makedoniji. Nakon voj. sloma Kraljevine Jugoslavije u Travanjskom ratu 1941. pobjegao je u Zagreb, gdje su mu živjeli već ostarjeli otac, nemoćna sestra i sin. Dana 30. VI. 1941. bio je uhićen te odveden u Zagrebački zbor, a odatle 2. ili 3. VII. u Gospić, zatim u paški logor Slana te naposljetku u logor Krapje (Jasenovac I), gdje je vjerojatno stradao prije kraja 1941. U međuvremenu je njegov otac uputio molbu poglavniku Anti Paveliću da ga pusti iz logora, a ovaj ju je proslijedio ministru Andriji Artukoviću. U molbi je naveo da njegov sin ima nezbrinutoga trogodišnjeg sinčića Luju iz braka »arijevkom« Vericom Jovanović, koja je umrla pri porodu. – Njegova sačuvana djela napisana su uglavnom u stilu neoromantizma. Unatoč tradicionalnoj četverostavačnosti, pokazuju slobodnu formalnu konstrukciju, uvjetovanu subjektivnošću sadržaja. Samo u pojedinim kompozicijama tražio je priključak na suvremenije tokove, ugledajući se na Bartóka i Prokofjeva. Istaknuo se skladbama Romantička simfonija u c-molu, Gudački kvartet u b-duru, Sonata za violinu i klavir, Sonatina za violinu i klavir u c-molu, Varijacije i fugato na Mozartovu temu za klavir, Dečja svita za klavir, Na galiji za bariton i orkestar, Pet pesama iz arapske poezije, Uzdaj se u Boga, Tri zbora na jiddisch tekstove, Pod palubom za bariton i orkestar. Glazb. ostavštinu sačuvao je tast Jovanović u Novom Sadu te ih nakon II. svj. rata predao njegovoj sestri Nadi. Nakon njezine smrti 1983. ona je bila premještena u arhiv HGZ, gdje se i danas nalazi. Neke njegove skladbe pronađene su tek 1995. u Jeruzalemu. Na stogodišnjicu rođenja održan je 1997. u Novom Sadu koncert na kojem su izvedene njegove kompozicije. – Sestra Nada, inženjerka (Zagreb, 6. VI. 1902 – Jesenice, Slovenija, 24. VII. 1983). Studij kemije završila je u Pragu. U međuratnom razdoblju radila je u tvornici tekstila »Kranj«. Najkasnije do poč. 1941. vratila se u Zagreb, gdje je 4. II. 1941. teško ranjena u bombaškom atentatu na Englesku čitaonicu u Zagrebu. Premda je bila invalid, uhićena je 1944. i trebala biti odvedena u logor, ali je puštena na intervenciju zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca. Nakon rehabilitacije bila je asistentica na Tehničkom fakultetu u Zagrebu do umirovljenja. – Brat Vilim (Vilo), službenik i žid. aktivist (Zagreb, 4. I. 1901 – logor Jasenovac, 1945). Jedan je od osnivača i prvih vođa Saveza žid. omladinskih udruženja osnovanog 1919. u Slavonskom Brodu. Nakon uspostave NDH prijavio je imovinu. U njoj se opisao kao bivši bankovni službenik, a kao adresu je naveo Đorđićevu ul. God. 1941. radio je kao službenik ŽOZ. U studenom 1941. dobio je dopuštenje da privremeno stanuje na Srebrnjaku zajedno sa sestrom Nadom. U nepoznato doba bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 699. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28344. – JUSP Jasenovac. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić. – Telefonski imenik 1941. – Yad Vashem. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Švarc, Rikard. Muzička enciklopedija, 3. Zagreb 1977. – Jevrejski pregled, 33(1982) 8. – Švarc, Rikard. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – 200 godina Židova u Zagrebu. Jevrejski pregled, 40(1989) 5/8. – P. Požar: Schwarz, Rikard. Leksikon povijesti, novinarstva i publicistike. Split 2001. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – Hrvatsko slovo, 1(1995), 26. V. – G. Ivoković: Rikard Schwarz. Novi Omanut, 3(1995) 12. – Schwarz, Rikard. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – L. Dobronić: Splet sudbina. Zagreb 2000. – T. Radauš: Schwarz, Vilim. Österreichisches Biographisches Lexikon, 55. Wien 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Knežević: Granitzov krug. Ha-kol, 2009, 111. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

SCHWARZ, Šime, poduzetnik (Đakovo, 1880 – ?). U međuratnom razdoblju posjedovao je tvornicu u Ogulinu. Po uspostavi NDH prebjegao u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima djelujući u NOO Glina.

IZV.: Podaci o ulazniku E. Goldner.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

SCHWARZ, Vatroslav (Ignatz, Ignjat, Igo), liječnik (Banat, Srbija, 1861 – ?, 1925). Po završetku studija medicine u Beču radio je kao liječnik u Opatiji, gdje je 1888. sagradio prvi sanatorij (»Quisisana,« danas hotel »Opatija«). Uz to je inicirao otvaranje opatijskoga lječilišta za državne službenike »Zlatni križ«. Iz Opatije je premješten u Osijek, gdje je djelovao kao liječnik i ravnatelj Zakladne bolnice u Osijeku, a 1895. u Petrinju.

LIT.: M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876–1918. Zagreb 1970. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 2006.

SCHWARZ, Vilim (Šimunov; Barba), fotoreporter (?Ogulin, ? – kraj Drvara, 25. V. 1944). Suprug Lili rođ. Abinun, otac Gvozdena (Split, ? – ?, 1943–1945). Surađivao je sa zagrebačkom partijskom organizacijom. Po uspostavi NDH priključio se partizanima te promijenio prezime u Šimunov. S grupom Splićana stigao je u Drvar, gdje je radio kao voditelj arhiva i fotoreporter pri Glavnom štabu NOV, Partizanskom odredu Jugoslavije (POJ) te kao član redakcije Tanjug, osnovanoga 5. XI. 1943. Snimao je delegate na II. zasjedanju AVNOJ u Jajcu. Najpoznatija njegova snimka nastala je u Drvaru za vrijeme susreta maršala Josipa Broza Tita s generalom Nikolajem Vasiljevičem Kornjejevim na svečanoj večeri 28. II. 1944. Za njem. desanta na Drvar poginuo je pri povlačenju na cesti Drvar–Oštrelj spašavajući svoju fotoopremu. – Supruga Lili, revolucionarka (Sarajevo, 1917 – Zagreb, 24. V. 2011). Kći Alberta Abinuna i Lune rođ. Elazar. Kao dijete preselila se s obitelji u Split, gdje se 1938. udala za V. Po uspostavi NDH prebjegla je sa sinom kod suprugove obitelji u Ogulin. Nakon što joj je dojavljeno da će je tal. okupacijske vlasti kao Židovku uhititi i deportirati u logor, sa sinom (koji je preminuo za II. svj. rata) priključila se partizanima djelujući kao radiotelegrafistica i kontrolorka gl. telefonskih veza u gl. centrali pošta u Beogradu. Članica je KPJ od 1945. U drugom je braku ud. Antunac. Poč. XXI. st. svjedočila je za dokumentarni film Tito, o sudjelovanju u antifašističkom pokretu i svojim doživljajima.

IZV.: Podaci o ulazniku S. Steiner. – Popis žrtava.

LIT.: Tanjug 1943–1963. Beograd 1963. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

SCHWARZ, Vilim (Švarc, Schwartz; Wilim), grafičar, tiskar i izdavač (Nagykanizsa, Mađarska, 1831 – Zagreb, 2. VIII. 1905). Sin Horama, nećak Meira Leba, bratić Salamona i Beera. Sa suprugom Klementinom rođ. Deutsch, otac je Miroslava, → Žige, → Ljudevita i Hinka te djed Vilima (Vilo), → Rikarda, Nade, Ane Marije te → B. Savina. Otac mu je bio bilježnik, a stric kantor (hazan) u ŽO u Nagykanizsi. Završio je osnovnu i trgovačku školu u rodnom mjestu te stupio u praksu u Aradu, a potom u Varaždinu. U Zagreb se doselio o. 1850. i doveo iz Nagykanizse učitelje → L. Hartmana i → I. Granitza. Kao suradnik i prijatelj Ljudevita Gaja bio je od 1856. upravitelj njegove tiskare u Zagrebu. Uz to je uredio godište Nevena (1853) i Danice (1856), pisao beletrističke tekstove te namicao potrebni kapital za poslovanje. S L. Hartmanom kupio je tiskaru »Bokan« u Mesničkoj ul. Također je ispitivao vrijednosti hrv. kupališta te objavio za ono doba rijetku knjižicu o ljekovitosti Varaždinskih toplica. Od 1868. do 1905. bavio se otpremničkim poslom (špedicijom), a potkraj 1872. izabran je u Upravni odbor novoosnovane Hrvatske komercijalne banke. Tijekom 1870-ih posjedovao je u Zagrebu kuću na uglu nekadašnje Duge ul. (danas Radićeva ul.) i Krvavoga mosta. Nakon što mu je propalo pridobivanje gradskih dužnosnika na pokretanje telefonizacije Zagreba, osnovao je privatno telefonsko društvo, u čemu su mu pomogli utjecajni zagrebački žid. industrijalci (Makso Stern i → Jakob Weiss). Uz njihovu potporu dobio je 1886. koncesiju za izgradnju telefonske mreže u Zagrebu. Do 1887. postavio je telefonsku mrežu s malom centralom od nekoliko desetaka brojeva u svojoj kući na uglu zagrebačke Duge ul. i Krvavoga mosta te uspostavio lokalni telefonski promet. Međutim, zbog kupovine telefonske centrale i uvođenja telefonskih instalacija pretplatnicima o svojem trošku ostao je u dugovima te, nakon što je država poslije nekoliko godina otkupila centralu, umro u oskudici. Uz to, bio je sa → S. Mosesom predsj. ŽOZ (1860–73) i odbornik. Za njegova mandata izgrađena je sinagoga, a S. je bio jedan od glavnih protagonista svečanosti otvaranja – predao je ključ sinagoge gradonačelniku Vjekoslavu Friganu, koji je otključao vrata, a posljednji kamen postavio je banski namjesnik Levin Rauch. Hram je bio urešen hrvatskim trobojnicama, a svečanost je završila hrv. himnom i Vilimovim govorom na hrvatskom. Riješio je i pitanje rabina dolaskom → H. H. Jacobija. Pokopan je na Mirogoju. – Sin Hinko (Švarc, Schwartz, Slavić), poduzetnik i trgovac (Zagreb, 21. XI. 1867 – Zagreb, 1. VII. 1945). Suprug Jelke rođ. Tomičić. U nepoznato doba promijenio je prezime Schwarz u Slavić. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Djelovao je kao veletrgovac vinom u Dalmaciji (1891–1905) i Italiji, a zatim u Zagrebu (1906–24). Kao jedan od uglednijih zagrebačkih poduzetnika bio je vijećnik Trgovačke komore (od 1912), zatim zamjenik pročelnika trgovačkoga odsjeka te višegodišnji član Predsjedništva komore. Uz to je bio član Hrvatske seljačke stranke (HSS) te jedan od najvećih prinosnika općinskoga poreza u ŽOZ. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj i suvlasnik poduzeća »S. Spitzer i nasljednik« za transport i špediciju sa sjedištem u Zagrebu, upravitelj i suvlasnik poduzeća Interkontinentalni transporti i promet (prije »Schwarz i Hoffmann«) te vlasnik kuća u Varšavskoj ul., na Trgu kralja Aleksandra I. (danas Trg maršala Tita) i u Draškovićevoj ul. Kako je bio u braku s »arijevkom«, po uspostavi NDH zatražio je arijska prava te priložio pismo akademskoga slikara i ustaškoga potpukovnika Rudolfa Marčića u kojem stoji da je »glasno odobravao postupak Führera Adolfa Hitlera sa novom pokvarenom umjetnosti«. Molba za nenošenje žid. znaka bila je odbijena.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27618, 27858.

LIT.: G. Schwarz: Iz starina zagrebačke izraelitske općine. Vjesnik Zemaljskog arkiva, 16(1914). – Automatska telefonska centrala u Zagrebu. Novosti, 22(1928), 25. III. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke Židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – B. Osim: Halo, halo, ovdje Zagreb. Večernji list, 25(1981), 17. IV. – 200 godina Židova u Zagrebu. Jevrejski pregled, 40(1989) 5/8. – Švarc, Žiga. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – L. Dobronić: Splet sudbina. Zagreb 2000. – T. Radauš: Schwarz, Vilim. Österreichisches Biographisches Lexikon, 55. Wien 2001. – S. Knežević: Granitzov krug. Ha-kol, 2009, 111. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

SCHWARZ, Vjera (Švarc), žid. aktivistica (?, 1903 – Križevci, 1992). Bila je predsjednica ženske sekcije ŽO u Križevcima.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Križevcima. – Podaci o ulaznici R. Weisz-Maleček.

LIT.: V. D.: Osamdesetogodišnjica Vjere Švarc. Jevrejski pregled, 34(1983) 5/7.

SCHWARZ, Zdenko → ŠIMONI, Eli

SCHWARZ, Zlatko, pedagog (Koprivnica, 1891 – logor Jasenovac, 1941). Sin Reginin. Od 1930. do uspostave NDH predavao je na Državnoj realnoj gimnaziji u Koprivnici. Odlukom ministra bogoštovlja i nastave od 14. V. 1941. bio je razriješen dužnosti i umirovljen. U srpnju iste god. određena mu je mirovina od 471,38 din. mjesečno. Ubrzo je s drugim koprivničkim Židovima uhićen te odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao. Majka Regina predala je 11. XI. 1941. molbu da ga puste na slobodu priloživši potvrdu Predstojništva Gradskoga poglavarstva Koprivnice u kojoj stoji da joj je sin »u političkom pogledu neporočan«.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28872. – JUSP Jasenovac.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHWARZ, Željko, službenik (Bosiljevo, 21. III. 1906 – ?logor, 1941–1945). Sa suprugom Ellen otac je Ivana Fedora. U međuratnom razdoblju bio je knjigovođa u poduzeću Našička tvornica tanina i paropila d. d. Po uspostavi NDH s obitelji je izbačen iz stana u Mesićevoj ul. u Zagrebu, u koji se uselio povjerenik GUS, dok su namještaj, automobil marke »BMW« te ostali obiteljski predmeti (uključujući i krznene kapute), bili zaplijenjeni. Po nalogu Predstojnika javne sigurnosti Velike župe Prigorje zabranjeno mu je čak i raspolaganje sa svojim zimskim kaputom, koji se u to vrijeme nalazio na pohrani u stanu obitelji Petaković u zagrebačkoj Nikolićevoj ul. Premda je s obitelji zatražio dozvolu za prijelaz na katoličanstvo, bili su uhićeni. Daljnja sudbina nepoznata. – Supruga Ellen, liječnica (Aachen, Njemačka, 4. IV. 1908 – ?). Medicinu je završila vjerojatno u Njemačkoj. Nakon udaje (1935) živjela je u Münchenu, odakle se 1938. preselila u Hrvatsku. Po uspostavi NDH bila je pripravnica bez namještenja. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698, 699.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHWARZ, Žiga, pedijatar (Zagreb, 14. VI. 1873 – Zagreb, 6. III. 1936). Sin → Vilima i Klementine rođ. Deutsch (?, o. 1840 – Zagreb, 11. II. 1916). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Studij medicine započeo je u Grazu (1891), a završio u Beču (1898), gdje je specijalizirao pedijatriju u St. Anna Kinderspital pod mentorstvom prof. Wiederhofera. Nakon specijalizacije vratio se u Zagreb i najprije radio kao pomoćni liječnik u Zakladnoj bolnici (danas KB »Sveti Duh«). God. 1908, uz podršku gradonačelnika Milana Amruša, otvorio je i vodio Gradski dječji ambulatorij za socijalno-medicinsku zaštitu dojenčadi i male djece sa sjedištem u Ilici, a potom na Savskoj cesti; to je bila prva socijalno-medicinska institucija te vrste u Hrvatskoj, iz koje se razvio Zavod za socijalnu zaštitu matera i djece. Uz to je pomogao pri osnivanju zagrebačke pedijatrijske klinike, kojoj je oporučno darovao i svoju bogatu medicinsku biblioteku. U I. svj. ratu bio je mobiliziran. Kao voditelj saniteta u Dubrovniku izradio je plan za poboljšanje prilika u dalmatinskim sirotištima. Nakon rata organizirao je dječje kolonije u Mraclinu i Krapini. Također je bio osnivatelj i prvi predsj. Pedijatrijske sekcije Zbora liječnika Hrvatske (1930). Životno mu je djelo razvoj higijenskih institucija grada Zagreba koje služe za zaštitu zdravlja djece. Zauzimao se za cijepljenje djece protiv tuberkuloze. U svojem ambulatoriju uredio je mliječnu kuhinju, iz koje su godinama dijeljeni obroci siromašnoj i oboljeloj djeci. Bavio se pretežito socijalnom medicinom i pedijatrijom te objavljivao radove u periodicima Liječnički vjesnik (1904, 1911, 1919, 1921–22, 1924, 1926. i 1928), Slobodna riječ (1908), Slobodna tribuna (1926), Glasnik Ministarstva narodnog zdravlja (1923), Nova Evropa (1924. i 1933), Sestrinska riječ (1933) i Radnička zaštita (1933). Tijekom 1920-ih bio je aktivan u Društvu asimilanata »Narodni rad«.

DJELA: Majka i dijete (suautor). Zagreb 1934, 19412.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27618.

LIT.: (Nekrolozi): Liječnički vjesnik, 58(1936) 4; 58(1936) 11; Židov, 20(1936) 11. – 200 godina Židova u Zagrebu. Jevrejski pregled, 40(1989) 5/8. – Švarc, Žiga. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997.