SCHWARZ, Rikard (Švarc, Schwartz), skladatelj, dirigent i glazb. pisac (Zagreb, 20. IX. 1897 – logor Jasenovac, 1941). Potomak je obitelji podrijetlom iz Nagykanizse. Sin pravnika → Ljudevita (Lavoslava) i Irde (Side) rođ. Kraus (?, 1870 – Zagreb, 6. II. 1904), brat Vilima, Nade i Ane Marije ud. za Miroslava Glika (?, 1896 – ?, 1940), bratić → B. Savina. Sa suprugom Vericom rođ. Jovanović (? – Novi Sad, Srbija, 1938) otac je Luje (Novi Sad, Srbija, 1938). Učio je violinu (Václav Huml), glasovir (Ernest Krauth) i teorijske predmete (Franjo Dugan i Fran Lhotka) na školi HGZ. Najprije je studirao kemiju na Tehničkom fakultetu u Zagrebu (1918–19), a zatim studirao u Beču kompoziciju (Arnold Schönberg, Alban Berg i Joseph Marx), klavir (Franz Moser) i dirigiranje (Ludwig Kaiser). Nakon završetka studija vratio se 1922. u Zagreb. Potom je radio kao operni dirigent i glazbeni pedagog u Osijeku i Splitu (1922–26), nastavnik glasovira i teorije na muzičkoj školi »Stanković« u Beogradu (1926–37) te kao direktor Muzičke škole »Isidor Bajić« u Novom Sadu (1936–41). Uz to je bio jedan od pokretača i urednika časopisa Muzika (1928–29), suradnik Zvuka (1932–36) i Muzičkoga glasnika te učitelj kraljeve djece. Surađivao kao glazbeni kritičar u listovima Die Drau, Jutarnjem listu, Židovu i dr. (više od 800 članaka). God. 1940. bio je mobiliziran te je služio u Sarajevu i Makedoniji. Nakon voj. sloma Kraljevine Jugoslavije u Travanjskom ratu 1941. pobjegao je u Zagreb, gdje su mu živjeli već ostarjeli otac, nemoćna sestra i sin. Dana 30. VI. 1941. bio je uhićen te odveden u Zagrebački zbor, a odatle 2. ili 3. VII. u Gospić, zatim u paški logor Slana te naposljetku u logor Krapje (Jasenovac I), gdje je vjerojatno stradao prije kraja 1941. U međuvremenu je njegov otac uputio molbu poglavniku Anti Paveliću da ga pusti iz logora, a ovaj ju je proslijedio ministru Andriji Artukoviću. U molbi je naveo da njegov sin ima nezbrinutoga trogodišnjeg sinčića Luju iz braka »arijevkom« Vericom Jovanović, koja je umrla pri porodu. – Njegova sačuvana djela napisana su uglavnom u stilu neoromantizma. Unatoč tradicionalnoj četverostavačnosti, pokazuju slobodnu formalnu konstrukciju, uvjetovanu subjektivnošću sadržaja. Samo u pojedinim kompozicijama tražio je priključak na suvremenije tokove, ugledajući se na Bartóka i Prokofjeva. Istaknuo se skladbama Romantička simfonija u c-molu, Gudački kvartet u b-duru, Sonata za violinu i klavir, Sonatina za violinu i klavir u c-molu, Varijacije i fugato na Mozartovu temu za klavir, Dečja svita za klavir, Na galiji za bariton i orkestar, Pet pesama iz arapske poezije, Uzdaj se u Boga, Tri zbora na jiddisch tekstove, Pod palubom za bariton i orkestar. Glazb. ostavštinu sačuvao je tast Jovanović u Novom Sadu te ih nakon II. svj. rata predao njegovoj sestri Nadi. Nakon njezine smrti 1983. ona je bila premještena u arhiv HGZ, gdje se i danas nalazi. Neke njegove skladbe pronađene su tek 1995. u Jeruzalemu. Na stogodišnjicu rođenja održan je 1997. u Novom Sadu koncert na kojem su izvedene njegove kompozicije. – Sestra Nada, inženjerka (Zagreb, 6. VI. 1902 – Jesenice, Slovenija, 24. VII. 1983). Studij kemije završila je u Pragu. U međuratnom razdoblju radila je u tvornici tekstila »Kranj«. Najkasnije do poč. 1941. vratila se u Zagreb, gdje je 4. II. 1941. teško ranjena u bombaškom atentatu na Englesku čitaonicu u Zagrebu. Premda je bila invalid, uhićena je 1944. i trebala biti odvedena u logor, ali je puštena na intervenciju zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca. Nakon rehabilitacije bila je asistentica na Tehničkom fakultetu u Zagrebu do umirovljenja. – Brat Vilim (Vilo), službenik i žid. aktivist (Zagreb, 4. I. 1901 – logor Jasenovac, 1945). Jedan je od osnivača i prvih vođa Saveza žid. omladinskih udruženja osnovanog 1919. u Slavonskom Brodu. Nakon uspostave NDH prijavio je imovinu. U njoj se opisao kao bivši bankovni službenik, a kao adresu je naveo Đorđićevu ul. God. 1941. radio je kao službenik ŽOZ. U studenom 1941. dobio je dopuštenje da privremeno stanuje na Srebrnjaku zajedno sa sestrom Nadom. U nepoznato doba bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 699. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28344. – JUSP Jasenovac. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić. – Telefonski imenik 1941. – Yad Vashem. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: Švarc, Rikard. Muzička enciklopedija, 3. Zagreb 1977. – Jevrejski pregled, 33(1982) 8. – Švarc, Rikard. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – 200 godina Židova u Zagrebu. Jevrejski pregled, 40(1989) 5/8. – P. Požar: Schwarz, Rikard. Leksikon povijesti, novinarstva i publicistike. Split 2001. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – Hrvatsko slovo, 1(1995), 26. V. – G. Ivoković: Rikard Schwarz. Novi Omanut, 3(1995) 12. – Schwarz, Rikard. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – L. Dobronić: Splet sudbina. Zagreb 2000. – T. Radauš: Schwarz, Vilim. Österreichisches Biographisches Lexikon, 55. Wien 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Knežević: Granitzov krug. Ha-kol, 2009, 111. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.