SCHWARZ, Vilim (Švarc, Schwartz; Wilim), grafičar, tiskar i izdavač (Nagykanizsa, Mađarska, 1831 – Zagreb, 2. VIII. 1905). Sin Horama, nećak Meira Leba, bratić Salamona i Beera. Sa suprugom Klementinom rođ. Deutsch, otac je Miroslava, → Žige, → Ljudevita i Hinka te djed Vilima (Vilo), → Rikarda, Nade, Ane Marije te → B. Savina. Otac mu je bio bilježnik, a stric kantor (hazan) u ŽO u Nagykanizsi. Završio je osnovnu i trgovačku školu u rodnom mjestu te stupio u praksu u Aradu, a potom u Varaždinu. U Zagreb se doselio o. 1850. i doveo iz Nagykanizse učitelje → L. Hartmana i → I. Granitza. Kao suradnik i prijatelj Ljudevita Gaja bio je od 1856. upravitelj njegove tiskare u Zagrebu. Uz to je uredio godište Nevena (1853) i Danice (1856), pisao beletrističke tekstove te namicao potrebni kapital za poslovanje. S L. Hartmanom kupio je tiskaru »Bokan« u Mesničkoj ul. Također je ispitivao vrijednosti hrv. kupališta te objavio za ono doba rijetku knjižicu o ljekovitosti Varaždinskih toplica. Od 1868. do 1905. bavio se otpremničkim poslom (špedicijom), a potkraj 1872. izabran je u Upravni odbor novoosnovane Hrvatske komercijalne banke. Tijekom 1870-ih posjedovao je u Zagrebu kuću na uglu nekadašnje Duge ul. (danas Radićeva ul.) i Krvavoga mosta. Nakon što mu je propalo pridobivanje gradskih dužnosnika na pokretanje telefonizacije Zagreba, osnovao je privatno telefonsko društvo, u čemu su mu pomogli utjecajni zagrebački žid. industrijalci (Makso Stern i → Jakob Weiss). Uz njihovu potporu dobio je 1886. koncesiju za izgradnju telefonske mreže u Zagrebu. Do 1887. postavio je telefonsku mrežu s malom centralom od nekoliko desetaka brojeva u svojoj kući na uglu zagrebačke Duge ul. i Krvavoga mosta te uspostavio lokalni telefonski promet. Međutim, zbog kupovine telefonske centrale i uvođenja telefonskih instalacija pretplatnicima o svojem trošku ostao je u dugovima te, nakon što je država poslije nekoliko godina otkupila centralu, umro u oskudici. Uz to, bio je sa → S. Mosesom predsj. ŽOZ (1860–73) i odbornik. Za njegova mandata izgrađena je sinagoga, a S. je bio jedan od glavnih protagonista svečanosti otvaranja – predao je ključ sinagoge gradonačelniku Vjekoslavu Friganu, koji je otključao vrata, a posljednji kamen postavio je banski namjesnik Levin Rauch. Hram je bio urešen hrvatskim trobojnicama, a svečanost je završila hrv. himnom i Vilimovim govorom na hrvatskom. Riješio je i pitanje rabina dolaskom → H. H. Jacobija. Pokopan je na Mirogoju. – Sin Hinko (Švarc, Schwartz, Slavić), poduzetnik i trgovac (Zagreb, 21. XI. 1867 – Zagreb, 1. VII. 1945). Suprug Jelke rođ. Tomičić. U nepoznato doba promijenio je prezime Schwarz u Slavić. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Djelovao je kao veletrgovac vinom u Dalmaciji (1891–1905) i Italiji, a zatim u Zagrebu (1906–24). Kao jedan od uglednijih zagrebačkih poduzetnika bio je vijećnik Trgovačke komore (od 1912), zatim zamjenik pročelnika trgovačkoga odsjeka te višegodišnji član Predsjedništva komore. Uz to je bio član Hrvatske seljačke stranke (HSS) te jedan od najvećih prinosnika općinskoga poreza u ŽOZ. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj i suvlasnik poduzeća »S. Spitzer i nasljednik« za transport i špediciju sa sjedištem u Zagrebu, upravitelj i suvlasnik poduzeća Interkontinentalni transporti i promet (prije »Schwarz i Hoffmann«) te vlasnik kuća u Varšavskoj ul., na Trgu kralja Aleksandra I. (danas Trg maršala Tita) i u Draškovićevoj ul. Kako je bio u braku s »arijevkom«, po uspostavi NDH zatražio je arijska prava te priložio pismo akademskoga slikara i ustaškoga potpukovnika Rudolfa Marčića u kojem stoji da je »glasno odobravao postupak Führera Adolfa Hitlera sa novom pokvarenom umjetnosti«. Molba za nenošenje žid. znaka bila je odbijena.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27618, 27858.
LIT.: G. Schwarz: Iz starina zagrebačke izraelitske općine. Vjesnik Zemaljskog arkiva, 16(1914). – Automatska telefonska centrala u Zagrebu. Novosti, 22(1928), 25. III. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke Židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – B. Osim: Halo, halo, ovdje Zagreb. Večernji list, 25(1981), 17. IV. – 200 godina Židova u Zagrebu. Jevrejski pregled, 40(1989) 5/8. – Švarc, Žiga. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – L. Dobronić: Splet sudbina. Zagreb 2000. – T. Radauš: Schwarz, Vilim. Österreichisches Biographisches Lexikon, 55. Wien 2001. – S. Knežević: Granitzov krug. Ha-kol, 2009, 111. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.