Kategorija: S

SCHWARZ, Lavoslav (Leb), trgovac i dobrotvor (Hlebine kraj Koprivnice, 1863 – Zagreb, 25. IV. 1928). Rođen u siromašnoj obitelji, doselio se 1888. u Zagreb te radio kao pomoćnik u žid. trgovini. Već 1890. otvorio je samostalnu trgovinu s rasvjetnim predmetima te uslugama postavljanja električnih instalacija. Oporučno je ostavio veliku svotu novca (o. 940 000 din.) zagrebačkim židovskim i nežid. društvima i zakladama: Općini grada Zagreba za Zakladu gradske ubožnice i Zakladu »Dr. Milana Amruša« za uzgajalište Klinča sela, Udruzi učiteljica, sekciji »Za našu djecu« u Zagrebu, Sveučilišnoj đačkoj menzi u Zagrebu, Društvu Matica Hrvatska, Društvu za spasavanje u Zagrebu, Dobrovoljnom vatrogasnom društvu u Zagrebu, Izraelitskom gospojinskom društvu »Jelena Prister« i Izraelitskoj ferijalnoj koloniji.

LIT.: (Nekrolozi): Židov, 12(1928) 17; br. 19. – Jevrejski glas, 1(1928) 14.

SCHWARZ, Lavoslav (Schwartz, Švarc; Ljudevit), trgovac i dobrotvor (Zagreb, 17. V. 1837 – Budimpešta, 14. X. 1906). Potomak je obitelji podrijetlom iz Nagykanizse. Sin Salamuna i Johanne rođ. Schlesinger. Sa suprugom Rosom rođ. Kohn otac je Vilka, Alberta, Miroslava (Zagreb, 1870 – Križevci, 1930), Karla, Adele ud. Rosenberg, Klementine ud. Berger i Karoline ud. Sussman te djed Adele, Zvonimira i Vladimira. Imetak je zaradio kao zakupnik soli u Zagrebu. Uz to je bio građevinski poduzetnik te brodovlasnik. Bio je darežljiv prema različitim karitativnim ustanovama, ne samo židovskima, nego i nežidovskima. Još za života osnovao je zakladu koja je davala dvije stipendije za đake visokih škola, a dijelila ih je općina grada Zagreba, te posebnu zakladu koja je davala još dvije stipendije za đake visokih škola, a koje je dijelila ŽOZ. Oporukom je 1905. ostavio ŽOZ svotu od 400 000 kruna za utemeljenje zaklade za osnutak »Doma za stare nemoćnike i bolesnike«, koja po njemu nosi ime; od toga je polovina bila namijenjena izgradnji, 50 000 za nabavu namještaja, a 150 000 kruna trebalo je ostati kao glavnica, da se s kamatama dom uzdržava. Uprava ŽOZ počela je izgradnju doma 1910. na Maksimirskoj cesti. U prosincu te godine otvoren je dom umirovljenika »Lavoslav Schwarz«, koji je prvih 10 štićenika (8 žena i 2 muškarca) primio u siječnju 1911. Također je materijalno potpomogao osnutak škole Talmud-Tora za poučavanje Biblije i podigao malu zimsku bogomolju u dvorištu kraj stare sinagoge u Petrinjskoj ul. – Sin Albert (Schwartz, Švarc), pravnik i bilježnik (Krapina, 1. VIII. 1886 – ?). Sa suprugom Rosom rođ. Beucker (?, 1874 – ?) otac je Alberta (Slavonski Brod, 1902 – ?), Zlate (Slavonski Brod, 1906 – ?) i Leopoldine (Slavonski Brod, 1909 – ?). Bio je kraljevski javni bilježnik u Slavonskom Brodu. Po uspostavi NDH daljnja sudbina nepoznata. – Sin Vilko (Schwartz, Švarc; Vilim), knjižar, izdavač i žid. aktivist (Zagreb, 1871 – Križevci, 7. V. 1939). Sa suprugom Olgom rođ. Katz (Križevci, 1885 – Križevci, 1936) otac je Adele ud. Weisz, Zvonimira i Vladimira te djed → Renée Weisz-Maleček. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu. O. 1900. kupio je u Križevcima knjižaru »Gustav Neuberg« te se bavio uredništvom i izdavaštvom udžbenika za Visoko gospodarsko učilište (preteča Agronomskoga fakultetu u Zagrebu) te udžbenika za osnovne škole. Uz to je izdavao povijesne publikacije, molitvenike, pjesmarice i beletristiku; među ostalim, sakupio je i izdao prve Križevačke štatute. Bavio se tiskanjem prigodnih plakata za priredbe i važne obljetnice, razglednica u bojama te prigodnih i tjednih časopisa, koje je dijelom i uređivao. Uveo je posudbenu biblioteku. Bio je aktivni član ŽO Križevaca, odbornik kulturne sekcije i Hevre Kadiše, dugogodišnji blagajnik općine te član brojnih kulturnih i dobrotvornih društava grada Križevaca. – Lavoslavov otac Salamun (Schwartz, Švarc; Salamon, Saul), obrtnik i trgovac (Nagykanizsa, Mađarska, 1782 – Zagreb, 1869). Sin Meir Leba, nećak Horama. Otac mu je bio kantor (hazan), a stric bilježnik u ŽO u Nagykanizsi. God. 1806. stigao je u Zagreb, gdje se oženio s Katarinom rođ. Löbl, kćeri tapetara Izaka (Isaka) i u to vrijeme najstarijega člana ŽOZ. Nakon što je Izak zbog starosti napustio posao preuzeo je obiteljski tapetarski obrt, a ubrzo se počeo baviti i trgovinom. Do pol. XIX. st. se obogatio i po onodobnim poreznim popisima svrstavao se u imućnije Zagrepčane. Nakon smrti prve supruge oženio je njezinu rođakinju Johannu rođ. Schlesinger i imao s njom šestero djece, od kojih je najstariji bio Lavoslav. Nakon njegove smrti Johanna se u Beču preudala za A. Herzla iz Mikulova u Češkoj.

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika. – Podaci o ulazniku R. Weisz-Maleček.

LIT.: G. Schwarz: Iz starina zagrebačke izraelitske općine. Vjesnik Zemaljskog arkiva, 16(1914). – Židov, 12(1928) 17; 14(1930) 11. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke Židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – Spomenica povodom 50-godišnjice Doma staraca Saveza Jevrejskih opština Jugoslavije (Zaklade Lavoslava Švarca) u Zagrebu 1910–1960. Beograd–Zagreb 1960. – Jevrejski pregled, 16(1965) 11/12; 17(1966) 11/12; 27(1976). – Schwarz, Lavoslav. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – R. Husinec i S. Sučić: Križevačka književna slava. Križevci 1998. – S. Knežević: Granitzov krug. Ha-kol, 2009, 111. – R. Weiss-Maleček: Moji djedovi. Ibid., 2009, 108. – S. Uzelac Schwendemann: Leksikon mrtvih. Prilog za proučavanje povijesti brodske Židovske zajednice. Slavonski Brod 2011. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

SCHWARZ, Ljudevit, pravnik i političar (Zagreb, 1858 – Zagreb, 6. V. 1943). Sin → Vilima i Klementine rođ. Deutsch, brat Miroslava, Žige i Hinka, otac → Rikarda, Vilima, Nade i Ane Marije. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, a studij prava temeljem rigoroza u Grazu 1881. Nakon studija vratio se u Zagreb, gdje je radio kao pripravnik u odvjetničkom uredu → Maksa Steinera na Zrinjevcu. Nakon pripravničkog staža postao je braniteljem. Nakon što je 1883. branio 36 okrivljenika zbog skidanja mađ. grbova zamjerio se hrv. banu Khuenu Héderváryju, koji mu nije htio dodijeliti odvjetnički status. Stekao ga je tek 21. XII. 1887. zauzimanjem ondašnjeg austroug. ministra financija i u tom svojstvu upravitelja BiH Benjamina Kállaya. Imao je odvjetnički ured u današnjoj zagrebačkoj Đorđićevoj ul. Kao član Unionističke stranke bio je prvi zastupnik žid. podrijetla u Hrvatskom saboru (1887–1906. i 1910–13). Uz to je bio zastupnikom i u zajedničkom Hrvatsko-ugarskom državnom saboru u Budimpešti (1892–1913) te gradski zastupnik u Zagrebačkoj skupštini (1892–1904). Vrlo aktivan u saborskom poslu, izradio je više zakonskih osnova i bio njihov izvjestitelj u Saboru. Posebno se istaknuo u diskusiji iz 1905. o osnovi interkonfesionalnoga zakona (Zakon o vjerskim odnosima), u kojoj je zaključio da predloženi zakon nije u duhu ravnopravnosti i tolerancije jer prijelaz iz kršćanstva u judaizam u praksi ne dolazi u obzir, te da je taj proces ionako uvijek samo obrnut. Kao gradski zastupnik inicirao je 1892. osnivanje društva »Zagrebački tramvaj«, kojega je bio višegodišnji predsjednik (1892–1914). Nakon I. svj. rata povukao se iz polit. života i bavio se odvjetništvom. Najprije je djelovao u Zagrebu (1918–34), potom u Čakovcu (1934–40) te naposljetku ponovo u Zagrebu sve do uspostave NDH. Istaknuo se u građanskopravnim i krivičnim parnicama te je ostao zapamćen kao odličan, oštrouman i u raspravama duhovit odvjetnik. Bio je član i dužnosnik zagrebačkoga Odvjetničkog odbora, a potom Advokatske komore (1929–41). U Morgenblattu (1931–33. i 1937) objavljivao je uspomene iz svoje odvjetničke prakse. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te je 27. IV. 1941. uhićen s grupom zagrebačkih odvjetnika i odveden najprije u policijski zatvor u Petrinjskoj ul., a odande u Kerestinec, iz kojega je nakon intervencije pušten. Dana 6. VII. 1941. uputio je molbu poglavniku Anti Paveliću, nazivajući se »najstarijim odvjetnikom u NDH«, da se iz logora pusti njegov sin Rikard. Ubrzo zatim morao se iz svojega stana u Đorđićevoj ul. preseliti u privatni pansion u Nikolićevoj ul., dok je rješavanje njegove molbe odloženo na tri mjeseca po nalogu UNS. Umro je prirodnom smrću u Zagrebu nakon što je 30. VI. 1942. brisan iz Odvjetničkoga imenika, na dan kad su počinjale posljednje velike deportacije iz Zagreba.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 699. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28344. – JUSP Jasenovac. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941. – Yad Vashem. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) 1. – Židov, 11(1927) 25; 23(1939) 4. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – 200 godina Židova u Zagrebu. Jevrejski pregled, 40(1989) 5/8. – G. Šik: Još o sudbini zagrebačkih advokata. Bilten ŽOZ, 1992, 17. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988.

SCHWARZ, Ljudevit, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj i suvlasnik poduzeća »Palma, kaučuk« u Đorđićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH daljnja mu je sudbina nepoznata.

SCHWARZ, Milan, poduzetnik (?Koprivnica, 1895 – ?Auschwitz, VIII. 1942. ili V. 1943). Sin Rudolfov. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj i suvlasnik poduzeća »Drina, eksploatacija šuma u Bosni i Hercegovini« sa sjedištem u Slavonskom Brodu te upravitelj i suvlasnik poduzeća »Izvlačenje hrastovine« u Zagrebu. Najvjerojatnije stradao u Auschwitzu u kolovozu 1942. ili u svibnju 1943.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHWARZ, Milivoj (Schwartz, Švarc), stomatolog (Antunovac kraj Pakraca, 23. XII. 1897 – Zagreb, 1. I. 1966). Sin Ignjatov. Zavičajnost je stekao u Daruvaru, a 1934. u Zagrebu. U braku s → Ivom Brodom imao je sina → A. Savića. U drugom je braku bio s Elzom rođ. Schwarz (?, 1897 – Zagreb, 20. X. 1983). Gimnaziju je završio u Zagrebu, a medicinu u Beču. Stomatologiju je specijalizirao u Berlinu. Ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio 1924. od Gradskoga poglavarstva u Zagrebu, gdje je u međuratnom razdoblju imao više od 15 godina vlastitu stomatološku ordinaciju u Ilici, a među pacijentima su bili mnogi predstavnici intelektualnoga i umjetničkoga Zagreba. Prema projektu arhitekata → S. Gomboša i Mladena Kauzlarića iz 1933. sagradio je obiteljsku prizemnu vilu na zagrebačkom Golubovcu, za koju je 1935. dobio uporabnu dozvolu. Po uspostavi NDH na preporuku Nijemaca zapovjedništvo zračnih snaga Hrvatske odredilo ga je za liječnika zubara zrakoplovnih časnika i njihovih obitelji. U molbi da mu se dopusti daljnje obavljanje liječničke prakse pozvao se među ostalima na profesore Akademije likovnih umjetnosti, slikare Ljubu Babića i Jerolima Mišea te prvake HNK Boženu Kraljevu i Dubravka Dujšina. Kao jedini žid. liječnik iz Zagreba dobio je 25. VII. 1941. od RUR propusnicu da može otputovati u Gospić i sobom ponijeti lijekove i hranu za zatočene Židove u Karlobagu, logorima Slana i Metajna na Pagu, kao i u Jadovnu i Gospiću. U popratnom pismu Središnjice Crvenoga križa ŽOZ namijenjenom pratitelju tih pošiljaka s potpisima J. Koch i dr. Katičića od 21. VII. 1941. izričito se spominju »zatočene Židovke i djeca na Metajni–Marlat na Pagu«. Ostaje nejasno je li uopće stigao do Gospića, ali do logora na Pagu i u Jadovno sigurno nije. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 699. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27793, 27845.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

SCHWARZ, Miroslav, liječnik (?, o. 1850 – Koprivnica, ?). Otac Silvije Slave (Koprivnica, 1883 – logor Loborgrad, 1942). Živio je u Koprivnici u drugoj polovici XIX. st., i ondje djelovao kao liječnik i županijski fizik. Bio je poznat kao veliki dobrotvor. Po uspostavi NDH njegova je kći bila uhićena te deportirana u logor Loborgrad, gdje je stradala.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28650.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHWARZ, Mojsije → SCHWARZ, Gavro

SCHWARZ, Oto (Otto), trgovac (Osijek, 1886 – logor Stara Gradiška, 1942). Sin Leopolda, suprug Paule rođ. Fröhlich (Karlovac, 1889 – logor Stara Gradiška, 1943), otac Ivane i Maje ud. Gottlieb. Nakon završetka Trgovačke akademije u Osijeku bio je potpredsj. društva »Lira« do njegova zatvaranja te blagajnik kluba Ćirilometodskih zidara za očuvanje Istre u Osijeku; na toj je funkciji prikupljao do 1200 kruna godišnje te ih slao »Cromeru« u Zagreb. Nakon odsluženja voj. roka kao pripadnik 78. pješačke pukovnije u Osijeku bio je aktivan u Hrvatskom sokolu te sudionik sokolskih sletova u Ljubljani (1904), Pragu (1905) i Zagrebu (1906). Osnivač je Hrvatskoga seljačkoga sokola u Harkanovcima kraj Belišća. God. 1908–09. radio je u tvornici »Danica« u Koprivnici, gdje je bio član Hrvatskoga sokola, Hrvatske čiste stranke prava te Odbora za osnivanje Hrvatske čitaonice u Bizovcu. Od 1909. živio je u Zagrebu, gdje je nastavio sudjelovati u radu Hrvatskoga sokola te kulturnoga pjevačkog društva »Kolo«. Od 1911. je samostalan trgovac drvom i ugljenom. Po uspostavi NDH za njega su se založili istaknuti gospodarski i javni djelatnici Josip Hartinger, Pavao Horvat (ravnatelj »Praštedionice«), Dragan Gerbl (ravnatelj »Pohita«) te dr. Šulentić (ravnatelj Trgovačke akademije). U to je doba stanovao u Mihanovićevoj ul. u Zagrebu. Bio je uhićen i deportiran u logor Stara Gradiška, gdje je stradao. – Otac Leopold, trgovac i žid. aktivist (?, 1844 – Osijek, 14. XI. 1903). Doselio se s obitelji 1850. u Osijek, gdje je bio višegodišnji gradski zastupnik i poznati dobrotvor. Krajem XIX. st. član je predsjedništva ŽOO. – Kći Maja ud. Gottlieb (Zagreb, 12. II. 1916 – La Jolla, SAD, 2001), po uspostavi NDH sklonila se u Sušak, potom u Veneciju, ali je 1944. deportirana u Auschwitz. Nakon izlaska iz logora liječila se u Brestovici i Meranu u Italiji, gdje je upoznala supruga Henryja Gottlieba, s kojim se iselila u SAD.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27303. – HDA, UNS, kut. 278, 27903. – Izvještaj Predsjedništva osječke ŽO za godine 1897, 1898. i 1899. – JIM. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

SCHWARZ, Oton, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio upravitelj i suvlasnik ugljenokopa u Lepavini te upravitelj i suvlasnik poduzeća »Metallisator« u Zagrebu. Imao je stan u Jurišićevoj ul.