Kategorija: S

SCHÖN, Ernest, posebnik (? – ?). U međuratnom razdoblju živio je u Zagrebu u Boškovićevoj ul. Po uspostavi NDH daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

SCHÖN, Leo (Šen), liječnik (Osijek, 26. VI. 1900 – logor Jasenovac, 1942). Suprug Olge rođ. Varjaš (Vukovar, 1907 – logor Jasenovac, 1942). Zavičajnost je stekao u Osijeku. Studij medicine završio je u Beču 1928. Bio je liječnik u Vukovaru, gdje je imao privatnu praksu i specijalnu izobrazbu za dječje bolesti. Po uspostavi NDH u prijavi imovine Ministarstvu narodnoga gospodarstva NDH, Uredu za obnovu privrede, naveo je da ni on ni supruga ne posjeduju nekretnine te da je oprema ordinacije vrijedna 18 000 din., dok mu je automobil »Opel Kadet« rekviriran 7. IV. 1941. za vojsku (i do dana podnošenja prijave 12. VII. nije ga dobio natrag), kao i da mu je tijekom desetoljetne privatne prakse u Vukovaru 87 bolesnika ostalo dužno za liječenje ukupno 10 398 din., od čega je veći dio neutjeriv. Uhićen je 18. XII. 1941. i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHÖN, Marijana (Mikić; Marianne, Micika), violinistica i glazb. pedagoginja (Zagreb, 7. III. 1899 – Zagreb, 10. V. 1967). Kći Ivana i Camille rođ. Pollak, sestra Gretina. Studij violine završila je 1918. u Zagrebu (Václav Huml) i zatim se u dva navrata usavršavala na ljetnim tečajevima u Berlinu i Baden-Badenu (Carl Flesch). God. 1919. započela je dugogodišnju karijeru violinske pedagoginje na muzičkoj školi Konzervatorija HGZ. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak i izgubila namještenje. U svibnju 1943. priključila se partizanima te je u rujnu iste god. pod imenom Marijana Mikić uz pijanista Petrovića (Miroslav Spiller) održala koncert u oslobođenom Senju. Bila je sudionica Prvoga kongresa kulturnih radnika Hrvatske u 1944. u Topuskom, tada je svirala i na prigodnom koncertu. Po oslobođenju Splita, ujesen 1944. postala je članica tamošnjeg opernoga orkestra i jedna od osnivačica Muzičke škole u Splitu. Od 1945. do smrti bila je profesorica violine i metodike na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, a neko vrijeme i članica Državnoga simfonijskog orkestra. Odgojila je veći broj vrsnih violinista kao što su Tomo Šestak, Josip Škunca, Edo Pečarić, Kristijan Petrović, Branko Trojnar i dr.

IZV.: KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Schön, Marijana (Micika). Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – Schön, Marijana (Micika). Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997.

SCHÖN, Viktor, poduzetnik i inženjer (Zagreb, 5. X. 1898 – Zagreb, 15. II. 1959). Sin Ljudevita, brat Ernesta i suprug Hermine rođ. Eder. U međuratnom razdoblju zajedno s bratom posjedovao je tvornicu limene robe i pisaćih pera »Ing. Viktor Schön i brat« u Gradišćanskoj ul. u Zagrebu, protokoliranu 1929. Tvornica je 1940. imala promet od približno 5 milijuna din. Prema projektu arhitekata → S. Gomboša i Mladena Kauzlarića sagradio je 1937. vilu na Pantovčaku. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. Na nepoznat način preživio II. svj. rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

SCHÖN, Vilko, bankar (Zagreb, 12. V. 1896 – ?). Suprug Marije, liječnice. U I. svj. ratu borio se na tal. bojišnici, gdje je ranjen, a potom je kao dobrovoljac 1918. sudjelovao u borbama u Međimurju. Za ratne zasluge odlikovan je Ordenom željezne krune III. reda s mačevima, Krstom za vojničke zasluge III. reda s mačevima te Velikom srebrnom i Malom srebrnom kolajnom. U međuratnom razdoblju bio je zamjenik ravnatelja Hrvatske eskomptne banke i Udružene banke d. d. u Zagrebu. Premda je bio u mješovitom braku i 1938. prešao na katoličanstvo, po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu. Njegovu kuću u Zvonimirovoj ul. rekviriralo je Ravnateljstvo za javni red i sigurnost Ministarstva unutarnjih poslova. U svibnju 1941. zatražio je priznanje arijskih prava na temelju preporuke više svjedoka: ustaški pukovnik Tomislav Sertić svjedočio je da se tijekom služenja u jugoslav. vojsci u Brodu na Kupi od ožujka do listopada 1940. zauzimao za vojnike Hrvate zbog čega ga je proganjao zapovjednik bataljona; tajnik Zagrebačke burze za robu i vrednote Junus Mehmedagić potvrdio je da je kao istaknuti bankar 1920-ih često bio izaslanik Zagrebačke burze i Saveza novčanih zavoda u Zagrebu te da je na različitim konferencijama kod jugoslav. Ministarstva financija i Narodne banke uvijek zastupao interese hrv. privrede; u prilog su mu svjedočili i predsj. Industrijske i trgovačke komore Splita Marin Ferić i predsj. Industrijske komore u Zagrebu Dragutin Cekuš. Odobreno mu je nenošenje žid. znaka. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27161.

SCHÖNAUER, Vladimir (Šenauer; Vlado, Geza, Ćićo), nogometaš (Split, 28. XI. 1930 – Split, 5. I. 2013). Sin Geze i Zorke rođ. Rakelić. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. s roditeljima je izbjegao iz Splita u tal. Bari, gdje se ujesen priključio partizanima te kao kurir prenosio poruke iz bolnice Grumo u Bari i obrnuto. Nakon završetka rata vratio se s roditeljima u Split, gdje se posvetio treniranju nogometa kao ljevokrilni napadač. Nastupao je za »Hajduk« (1950–54. i 1957–62), odigrao 471 utakmicu i postigao 132 pogotka; sudjelovao je u osvajanju prvenstva Jugoslavije 1950, 1952. i 1955. Dvije sezone nastupao je za Beogradski sportski klub, s kojim je osvojio kup (u finalu protiv »Hajduka«). Igrao je za B reprezentaciju Jugoslavije i studentsku reprezentaciju. Dvije sezone igrao je i za austr. »Klagenfurt« (1954–55), a karijeru je završio u drugoligašu NK »Split«. Bio je iznimno brz, a poznat je po specifičnom načinu iznuđivanja kaznenih udaraca. Nakon završetka nogometne karijere diplomirao je ekonomiju u Beogradu (1962) te zatim radio kao voditelj recepcije hotela »Marjan« u Splitu (1964–79), direktor poljudskoga stadiona u Splitu (1979–90) te trener hrv. židovske reprezentacije u malom nogometu na Makabijadi u Tel Avivu (1993). – Otac Geza, trgovac (Daruvar, 1903 – Split, 1967). Brat Juliusov. U međuratnom razdoblju posjedovao je u Splitu trgovinu kožom i opremom za postolarske potrebe. Tijekom tal. okupacije (1941–43) držao je trafiku na »Pjaci« kraj zlatarnice »Čović«. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, a prije njem. okupacije Splita, s obitelji je izbjegao iz Splita u Bari. Odbivši nastaviti zbjeg do El Shatta, prihvatio je mjesto ekonoma bolnice Grumo na jugu Italije, gdje su na liječenju bili ranjeni partizani. Odmah po ulasku partizana u Split 1944. vratio se zajedno sa sinom. Cijeli je radni vijek proveo kao poslovođa u prodavaonici folklornih suvenira dubrovačkoga poduzeća »Minčeta«. Bio je gorljivi navijač »Hajduka«, a njegova je prodavaonica bila poznato sastajalište hajdukovaca. – Gezin brat Julius, strojarski inženjer (Veliki Bastaji kraj Daruvara, 26. X. 1895 – logor Jasenovac, 1945). Sa suprugom Felice rođ. Klein (Vukovar, 1900 – logor Jasenovac, 1942) otac je Vere (Zagreb, 1930 – logor Jasenovac, 1942) i Štefana (Zagreb, 1935 – ?logor Stara Gradiška, 1942). U međuratnom razdoblju živio je u Zagrebu. Po uspostavi NDH bio je umirovljen s mjesta savjetnika ravnatelja državnih željeznica, a u rujnu 1941. uhićen te odveden u sabirni logor na Zavrtnici, a odatle u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28135. – JUSP Jasenovac. – Osobni podaci ulaznika.

LIT.: I. Mosettig: Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva. Split 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Šenauer, Vladimir. Nogometni leksikon, Zagreb 2004. – Slobodna Dalmacija, 68(2010), 11. IX. – http://www.dalmacijanews.com/Hajduk/View/tabid/88/ID/108438/Umro-Vladimir-Geza-Senauer.aspx, pristupljeno, 27. III. 2013.

SCHÖNBAUM, Julijo, pravnik (Križevci, 17. X. 1881 – Zagreb, 21. X. 1959). Sin Maksa i Roze rođ. Schwartz, brat → Mavra i Vilka, suprug Marije rođ. Pristou. Studij prava završio je u Zagrebu. Ovlaštenje za obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio je 1920. te je u međuratnom razdoblju imao odvjetnički ured u Amruševoj ul. u Zagrebu. Uz to bio je pravni zastupnik Zagrebačke tvornice cipela, Tvornice koža te poduzeća »Schreiber i Mayer« i »Zorić i Pučar«. Premda je bio u mješovitom braku, po uspostavi NDH prijavio je imovinu, a prijavi je priložio ovjerovljenu kopiju potvrde GUS od 21. VI. 1941. da mu se priznaju »sva prava počasnog arijevstva do rješenja njegove molbe o istom predmetu«. Unatoč tomu bio je 30. IV. 1941. uhićen zajedno sa 62 zagrebačka žid. odvjetnika te zatočen u Kerestincu, odakle su pušteni 6. VI. 1941, S istom je skupinom ponovo uhićen 22. VI. te odveden u logor Jasenovac. Budući da mu je supruga bila »arijevka«, u kolovozu 1941, na preporuku Ureda poglavnika priznata su mu arijska prava, a također i njegovim zakonitim potomcima. Nakon puštanja iz logora vratio se u Zagreb, gdje je preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28035. – HDA, Ponova, Varia. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHÖNBAUM, Mavro, poduzetnik (Križevci, 23. V. 1880 – logor Jasenovac, 1941–1945). Sin Maksa i Roze rođ. Schwarz, brat Vilka i → Julija, suprug Ivane rođ. Barkus te otac Otta (Križevci, 1915 – logor Jasenovac, 1941). U Zagrebu je stekao zavičajnost 1922. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj »Divote«, tvornice i prodaje obuće i Američkoga skladišta obuće te vlasnik trgovine obuće »Ivette« na Jelačićevu trgu, registrirane 1930. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je stan u Ivkančevoj ul. te je potom prebjegao u Crikvenicu, a u srpnju 1941. bio je na liječenju u bolnici na Sušaku. Poslije je pod nepoznatim okolnostima uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Brat Vilko, poduzetnik (Križevci, 21. IX. 1877 – ?). Suprug Ane rođ. Schmid. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj podružnice Jugoslavenskoga kontrolnog d. d. iz Beograda na Sušaku. Po uspostavi NDH u Zagrebu je u prijavi imovine naveo da mu je stalno boravište Sušak, a u Zagrebu je privremeno boravio na adresi u Ivkančevoj ul. kod brata Mavra. Preživio je II. svj. rat zahvaljujući braku s »arijevkom«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27983. – JUSP Jasenovac. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHÖNBAUM, Samuel, posebnik (Križevci, 21. III. 1866 – ?). Suprug Jeanette. Po uspostavi NDH u prijavi imovine kao adresu stanovanja naveo je stan u Heinzelovoj ul. u Zagrebu. Daljnja sudbina nepoznata. Nije na popisima preživjelih, ali ni na popisima stradalih. Najvjerojatnije je u rodbinskim vezama s → Julijem, → Mavrom i Vilkom.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698.

SCHÖNBAUM, Žiga, trgovac (Križevci, 25. II. 1872 – ?logor, 1941–1945). Sin Ignacov. U Zagrebu je živio od 1905. te se bavio posredovanjem pri kupovini pisaćih strojeva. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu te stradao u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.