SCHÖN, Vilko, bankar (Zagreb, 12. V. 1896 – ?). Suprug Marije, liječnice. U I. svj. ratu borio se na tal. bojišnici, gdje je ranjen, a potom je kao dobrovoljac 1918. sudjelovao u borbama u Međimurju. Za ratne zasluge odlikovan je Ordenom željezne krune III. reda s mačevima, Krstom za vojničke zasluge III. reda s mačevima te Velikom srebrnom i Malom srebrnom kolajnom. U međuratnom razdoblju bio je zamjenik ravnatelja Hrvatske eskomptne banke i Udružene banke d. d. u Zagrebu. Premda je bio u mješovitom braku i 1938. prešao na katoličanstvo, po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu. Njegovu kuću u Zvonimirovoj ul. rekviriralo je Ravnateljstvo za javni red i sigurnost Ministarstva unutarnjih poslova. U svibnju 1941. zatražio je priznanje arijskih prava na temelju preporuke više svjedoka: ustaški pukovnik Tomislav Sertić svjedočio je da se tijekom služenja u jugoslav. vojsci u Brodu na Kupi od ožujka do listopada 1940. zauzimao za vojnike Hrvate zbog čega ga je proganjao zapovjednik bataljona; tajnik Zagrebačke burze za robu i vrednote Junus Mehmedagić potvrdio je da je kao istaknuti bankar 1920-ih često bio izaslanik Zagrebačke burze i Saveza novčanih zavoda u Zagrebu te da je na različitim konferencijama kod jugoslav. Ministarstva financija i Narodne banke uvijek zastupao interese hrv. privrede; u prilog su mu svjedočili i predsj. Industrijske i trgovačke komore Splita Marin Ferić i predsj. Industrijske komore u Zagrebu Dragutin Cekuš. Odobreno mu je nenošenje žid. znaka. Daljnja sudbina nepoznata.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27161.