SCHÖN, Marijana (Mikić; Marianne, Micika), violinistica i glazb. pedagoginja (Zagreb, 7. III. 1899 – Zagreb, 10. V. 1967). Kći Ivana i Camille rođ. Pollak, sestra Gretina. Studij violine završila je 1918. u Zagrebu (Václav Huml) i zatim se u dva navrata usavršavala na ljetnim tečajevima u Berlinu i Baden-Badenu (Carl Flesch). God. 1919. započela je dugogodišnju karijeru violinske pedagoginje na muzičkoj školi Konzervatorija HGZ. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak i izgubila namještenje. U svibnju 1943. priključila se partizanima te je u rujnu iste god. pod imenom Marijana Mikić uz pijanista Petrovića (Miroslav Spiller) održala koncert u oslobođenom Senju. Bila je sudionica Prvoga kongresa kulturnih radnika Hrvatske u 1944. u Topuskom, tada je svirala i na prigodnom koncertu. Po oslobođenju Splita, ujesen 1944. postala je članica tamošnjeg opernoga orkestra i jedna od osnivačica Muzičke škole u Splitu. Od 1945. do smrti bila je profesorica violine i metodike na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, a neko vrijeme i članica Državnoga simfonijskog orkestra. Odgojila je veći broj vrsnih violinista kao što su Tomo Šestak, Josip Škunca, Edo Pečarić, Kristijan Petrović, Branko Trojnar i dr.
IZV.: KŽZ. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Schön, Marijana (Micika). Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – Schön, Marijana (Micika). Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997.