Kategorija: S

SCHLESINGER, Dragutin, časnik (Našice, 25. I. 1866 – Zagreb, 1. IV. 1957). Bio je u mješovitom braku s Anom rođ. Popp. Do 1934. imao je zavičajnost u Našicama, zatim u Zagrebu. Umirovljen je prije 1941. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat; po svoj prilici prebjegao iz Zagreba na nepoznatu lokaciju. Do 1946. vratio se u grad. Najvjerojatnije je u rodbinskim vezama s → H. Schlesingerom.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHLESINGER, Dragutin (Karlo), službenik (Kozice, 1895 – logor Jasenovac, 1941). Sin Adolfov (?, o. 1863 – Zagreb, 1. VI. 1941). Tijekom 1930-ih bio je upravitelj trgovine »Grafak« u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te ubrzo bio uhićen te deportiran u jasenovački logor Krapje (Jasenovac I), gdje je stradao.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – JUSP Jasenovac. – KŽZ. – Popis žrtava.

SCHLESINGER, Dragutin (Šlezinger), odvjetnik (? – ?logor, 1941–45). Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1933. Imao je odvjetnički ured u Varaždinu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prijavio imovinu. God. 1942. brisan je iz Odvjetničkoga imenika. Daljnja sudbina nepoznata. Pretpostavlja se da je stradao u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29 543.

LIT.: Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

SCHLESINGER, Edo, službenik (Uljanik, 1. III. 1892 – ?). Suprug Irene rođ. Lederer te otac Borisa (Zagreb, 1924) i Mladena (Zagreb, 1930). U I. svj. ratu dospio je 1915. u rus. zarobljeništvo te bio zatočen u logoru Pešćanka kraj Čita u Zabajkalskoj guberniji. God. 1918. odbio je pristupiti Crvenoj armiji te su ga tek 1920. oslobodili bjelogardejci. Nakon oslobođenja doselio se u Zagreb, gdje je bio zaposlen u Međunarodnom tekstilnom i trgovačkom d. d. u Draškovićevoj ul. Po uspostavi NDH poduzeće je tražilo da mu se kao neophodno potrebnomu stručnjaku omogući nesmetani daljnji boravak u Zagrebu. Ubrzo se sa suprugom sklonio izvan Zagreba, u koji su se vratili 1946. – Sin Boris je od srpnja 1944. bio borac u 2. moslavačkoj brigadi 33. divizije. Nakon ranjavanja poslan je u Italiju na liječenje, gdje je bio tumač za engl. jezik u bolnici u Gravinu. God. 1948. iselio se u Izrael. O sinu Mladenu nema podataka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27755. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHLESINGER, Ervin, glazbenik (Barcs, Mađarska, 1904 – ?, Izrael, 1965). Suprug Katarine (Katice, Dine) rođ. Špoljarić te otac Alme i Ivana. Zavičajnost je stekao 1921. u Ruševu u općini Slavonski Brod. Osnovnu školu završio je u Ruševu, a u Zagrebu Trgovačku i Muzičku akademiju, gdje je učio pjevanje. Tijekom 1930-ih pjevao je u Operi HNK. Preživio je II. svj. rat zahvaljujući mješovitomu braku, unatoč tomu što je supruga prilikom udaje 1938. u vukovarskom hramu prešla na žid. vjeru. God. 1948. iselio se u Izrael, gdje je osnovao vlastiti glazb. konzervatorij. Uz to radio je kao fizički radnik. Njemu u počast u Izraelu se održava ciklus komornih koncerata na kojima je predstavljeno i desetak hrv. kompozitora i interpretatora, a u studenom 2009. u izraelskom lučkom gradu Ašdodu jedna je ulica nazvana po njemu. – Sin Ivan (Ivica, Šmuel), poduzetnik (Zagreb, 28. V. 1935. ili 1937). S obitelji je preživio poluilegalno rat u Zagrebu, a 1948. se iselio u Izrael. U mladosti je igrao košarku za Makabi u Tel Avivu. Nakon odsluženja voj. roka počeo je raditi u carinskom odjelu Ministarstva obrane. Među ostalim radio je na ilegalnoj otpremi oružja preko Sueskoga kanala. Potom se preselio u Eilat, gdje je radio u špediciji robe, potom studirao poslovnu administraciju i otvorio prva skladišta robe u luci Ašdod. Vlasnik je i generalni direktor »Ashdod Bonded Ltd.«, najvećih skladišta u Izraelu. Počasni je konzul RH u Izraelu i osnivač te predsj. Izraelsko-hrvatske lige prijateljstva.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Mihalek: Ulica Ervina Schlesingera u Ashdodu, Ha-kol, 2009, 112.

SCHLESINGER, Hinko (Hans), atletičar i pravnik (Zagreb, 27. X. 1907 – Zagreb, 24. VII. 1946). Sin Huga i Sidonije (Sida, Sofija) rođ. Grünwald te brat Ružice ud. Kohn. Osnovnu i srednju školu te studij prava završio je u Zagrebu. Tijekom školovanja bavio se atletikom kao član HAŠK i Akademskoga sportskoga kluba iz Zagreba 1920–30. Potom je nastupao za Wiener Athletiksport Club iz Beča. Na pojedinačnom prvenstvu države 1922. u Zagrebu osvojio je 1. mjesto u skoku u dalj, 1928. u Ljubljani 2. mjesto u štafeti 4 × 100 m i 400+300+200+100 m i 3. mj. na 100 m, 1929. u Pančevu 4. mjesto na 100 m i 1930. u Zagrebu 6. mjesto na 100 m. Bio je kandidat za OI u Parizu 1928, ali nakon atentata u Narodnoj skupštini na zastupnike HSS jugoslav. vrsta nije sudjelovala. Tijekom 1930-ih bio je tržišni posrednik u zagrebačkoj Gradskoj klaonici s vlastitim uredom u Heinzelovoj ul. te pročelnik sekcije Makabija za tešku atletiku. Po uspostavi NDH radio je kao namještenik pučke kuhinje u Zagrebu. Prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao član Židovskoga rapskog bataljona i jedinica 2. brigade 7. banijske divizije. Nakon završetka II. svj. rata vratio se u Zagreb, gdje je postao prvi predsj. Boksačkoga saveza Hrvatske. – Otac Hugo, poduzetnik (Našice, 19. VII. 1873 – Haifa, Izrael, 1954). Sin Hinkov. Zavičajnost je stekao 1913. u Zagrebu, gdje je bio prokurator koncerna udruženih industrijskih postrojenja, velikih izvoznika stoke iz Hrvatske. Sa suprugom je bio vlasnik dvokatnice u Dežmanovu prolazu. Zajedno s → A. Lichtom materijalno je potpomagao žid. i cionističke aktivnosti. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu, sa suprugom preuzeo žid. znak te prebjegao u Crikvenicu, gdje su ih uhitile tal. okupacijske vlasti te najprije internirale u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. sa zbjegom su boravili u Lici, na Kordunu i na Baniji, odakle su evakuirani u juž. Italiju. Nakon II. svj. rata vratili su se u Zagreb, odakle su se, zajedno s obitelji kćeri Ružice, iselili u Izrael brodom »Radnik«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – KŽZ. – Podaci o ulazniku R. Kohn.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1993, 30. – Lj. Gajić: Seniorska prvenstva Jugoslavije. Jagodina 2007.

SCHLESINGER, Hugo, liječnik (Virovitica, 29. X. 1867 – ?). God. 1907. prešao je na protestantsku vjeru, a 1926. zavičajnost je stekao u Beču. Tijekom 1930-ih živio je i kao liječnik djelovao u Italiji, odakle je 1. II. 1941. došao u Zagreb. Po uspostavi NDH stanovao je u Gundulićevoj ul. Nakon prijave imovine vlastima NDH njegova daljnja sudbina nije poznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2.

SCHLESINGER, Jakob, trgovac i poduzetnik (Parabuć, Srbija, 1860 – Vinkovci, 30. X. 1933). Brat Vilima (Wilhelma) (?, 1858 – logor Jasenovac, 1942) i Isaca Hebeskela (Izaka), oca → J. Stanića. Sa suprugom Johanom rođ. Graf otac je Mavra (Moritza), Natana (Nathana) i Jozefine. S roditeljima se kao dijete doselio iz Donje Palanke u Vinkovce. Bavio se kupovinom staroga željeza i tekstila po selima, a prvu dozvolu za kramarsku trgovinu dobio je 1885. U međuvremenu je otvorio prodavaonicu. Imetak je znatno uvećao tijekom I. svj. rata te je u međuratnom razdoblju imao veliku trgovinu otpadom, mlin i više od 100 jutara zemlje. Zajedno sa sinovima razvio je i industrijsku proizvodnju, nabavio je i vršilicu za uslužnu vršidbu žitarica, imao je i uređaj za proizvodnju ulja iz bundevinih koštica (1925–32). God. 1925. dobio je dozvolu za proizvodnju i prodaju leda. Bio je ravnatelj Prve vinkovačke kreditne banke i donator (od 1911. sudjelovao pri izgradnji Hrvatskoga doma). – Sin Natan (Nathan), poduzetnik (Gložani, Srbija, 17. I. 1892 – logor Jasenovac, 1942). Sa suprugom Perl (Paula) rođ. Nudelmann otac je Emila (Vinkovci, 1920 – logor Jasenovac, 1941) i Lidije (Lydia) (Vinkovci, 1921 – logor Jasenovac, 1942). God. 1921. otvorio je trgovinu manufakturne robe u Vinkovcima, a 1935. zajedno s Mišom Bresslauerom poduzeće »Konfekcija«, koje je isprva proizvodilo naramenice, steznike, podvezice, grudnjake, pojaseve i sl., a poslije je šivalo rublje. Po uspostavi NDH imovina mu je oduzeta, a on je s obitelji deportiran u logore Jasenovac i Stara Gradiška, odakle se nitko nije vratio. – Sin Mavro (Moritz), poduzetnik (Vinkovci, 9. XII. 1890 – logor Jasenovac, 1942). Sa suprugom Paulom rođ. Broder (Vinkovci, ?1897 ili 1902 – logor Stara Gradiška, 1942) otac je Grete (Vinkovci, 1920 – logor Jasenovac, 1942), Ane (Vinkovci, 1924 – logor Jasenovac, 1942) i Olge (Vinkovci, 1928 – logor Jasenovac, 1942). God. 1919. otvorio je paromlin u Vinkovcima, a potom i parni mlin »Zvijezda« u Slavonskom Brodu. U međuratnom razdoblju s ocem je razvio trgovinu željezom, a sa suprugom je 1927. otvorio poduzeće »Sirovina«. Posjedovao je 30 jutara zemlje u Andrijaševcima, gdje je organizirao proizvodnju. Iako je sa suprugom i kćeri Anom 1941. prešao na katoličanstvo, po uspostavi NDH s obitelji i drugim vinkovačkim Židovima deportirani su u logore Jasenovac i Stara Gradiška, gdje su stradali.

IZV.: JUSP Jasenovac.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – Isti: Schlesinger. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.

SCHLESINGER, Julius, poduzetnik (Nagykanizsa, Mađarska, 1869 – ?). Suprug Ilane (Széged, Mađarska, 1881 – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj sisačke podružnice Hrvatsko-slavonskih zemaljskih skladišta sa sjedištem u Zagrebu. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je da posjeduje stan u Sisku na Trgu Ante Pavelića. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27809.

SCHLESINGER, Julius, liječnik (? – ?). U međuratnom razdoblju djelovao je u Sisku kao liječnik. Neposredno prije izbijanja Travanjskoga rata 1941. bio je prijavljen na adresi Šetalište kralja Aleksandra u Sisku. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: Telefonski imenik 1941.