SCHLESINGER, Hinko (Hans), atletičar i pravnik (Zagreb, 27. X. 1907 – Zagreb, 24. VII. 1946). Sin Huga i Sidonije (Sida, Sofija) rođ. Grünwald te brat Ružice ud. Kohn. Osnovnu i srednju školu te studij prava završio je u Zagrebu. Tijekom školovanja bavio se atletikom kao član HAŠK i Akademskoga sportskoga kluba iz Zagreba 1920–30. Potom je nastupao za Wiener Athletiksport Club iz Beča. Na pojedinačnom prvenstvu države 1922. u Zagrebu osvojio je 1. mjesto u skoku u dalj, 1928. u Ljubljani 2. mjesto u štafeti 4 × 100 m i 400+300+200+100 m i 3. mj. na 100 m, 1929. u Pančevu 4. mjesto na 100 m i 1930. u Zagrebu 6. mjesto na 100 m. Bio je kandidat za OI u Parizu 1928, ali nakon atentata u Narodnoj skupštini na zastupnike HSS jugoslav. vrsta nije sudjelovala. Tijekom 1930-ih bio je tržišni posrednik u zagrebačkoj Gradskoj klaonici s vlastitim uredom u Heinzelovoj ul. te pročelnik sekcije Makabija za tešku atletiku. Po uspostavi NDH radio je kao namještenik pučke kuhinje u Zagrebu. Prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao član Židovskoga rapskog bataljona i jedinica 2. brigade 7. banijske divizije. Nakon završetka II. svj. rata vratio se u Zagreb, gdje je postao prvi predsj. Boksačkoga saveza Hrvatske. – Otac Hugo, poduzetnik (Našice, 19. VII. 1873 – Haifa, Izrael, 1954). Sin Hinkov. Zavičajnost je stekao 1913. u Zagrebu, gdje je bio prokurator koncerna udruženih industrijskih postrojenja, velikih izvoznika stoke iz Hrvatske. Sa suprugom je bio vlasnik dvokatnice u Dežmanovu prolazu. Zajedno s → A. Lichtom materijalno je potpomagao žid. i cionističke aktivnosti. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu, sa suprugom preuzeo žid. znak te prebjegao u Crikvenicu, gdje su ih uhitile tal. okupacijske vlasti te najprije internirale u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. sa zbjegom su boravili u Lici, na Kordunu i na Baniji, odakle su evakuirani u juž. Italiju. Nakon II. svj. rata vratili su se u Zagreb, odakle su se, zajedno s obitelji kćeri Ružice, iselili u Izrael brodom »Radnik«.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – KŽZ. – Podaci o ulazniku R. Kohn.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1993, 30. – Lj. Gajić: Seniorska prvenstva Jugoslavije. Jagodina 2007.