Kategorija: B

BRESSLAUER, Herman, žid. aktivist (Zagreb, 6. I. 1901 – logor Jasenovac, 1942). Sin Izidora i Regine rođ. Pfeifer. Poč. 1941. bio je službenik pri ŽOZ s plaćom 4000 din. U braku s Etelkom rođ. Krauss, otac je Gideona i Edne. Po osnutku NDH s obitelji je deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

BRESSLAUER, Ida, trgovkinja (?, o. 1840 – ?). Dana 5. XI. 1881. izdana joj je uredovna dozvola za trgovinu drvenom robom na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Iz nepoznata razloga 29. XII. 1881. prestala se baviti obrtom.

IZV.: DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1. VI. 1860. do 21. IX. 1872.

BRESSLAUER, Jakob, liječnik (Daruvar, 1814 – ?, nakon 1862). Sin Jošue, koji se potkraj XVIII. st. doselio u Daruvar. Studirao je medicinu u Beču i Paviji, gdje je diplomirao 1838. tezom o unutrašnjim nametnicima u čovjeka Synopsis entozoorum hominis. Nakon studija vratio se u domovinu te radio u Zemunu u kontumacu (karantena) do 1841. ili 1845, a potom kao privatni liječnik do 1852. Uz to je od ljeta 1841. bio kupališni liječnik u daruvarskom lječilištu (danas Daruvarske toplice). God. 1853. došao je u Zagreb, gdje su mu već živjela braća → Makso i Wolf. U ljeto 1862. pojavljuje se, zajedno sa starijim bratom Wolfom, njegovim sinom te šurjacima Samuelom i Adolfom Hirschlerom u skupini zagrebačkih žid. osnivača Zagrebačkoga paromlina. Nakon toga više se ne spominje u Zagrebu. Jedan je od prvih Židova rođenih u Hrvatskoj, koji je stekao liječničku diplomu.

DJELA: Synopsis entozoorum hominis. Ticini Regii 1838.

LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – L. Glesinger: Zameteni tragovi. Pabirci o nekim našim starim liječnicima. Jevrejski almanah, 1959–1960. – M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1867–1918. Zagreb 1970. – M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979. – B. Belicza i J. Jevtović: Udio Židova u medicini u Hrvatskoj i Zagrebu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1988.

BRESSLAUER, Makso, gospodarstvenik (Daruvar, 1808 – Zagreb, 29. VIII. 1873). Sin Jošue, koji se potkraj XVIII. st. naselio u Daruvaru. S bratom Wolfom i → Jakobom doselio se sred. XIX. st. u Zagreb. Kao uspješan i imućan trgovac bio je osnivač i dioničar Hrvatske eskomptne banke u Zagrebu (1868), dioničar i suvlasnik zagrebačke Plinare (1869), suvlasnik Tvornice parketa u Zagrebu (1872) te dioničar i član Upravnoga odbora Zagrebačke tvornice obuvala (1873). Kao uvaženi član mnogih dobrotvornih društava istaknuo se i kao jedan od darovatelja Sveučilišta u Zagrebu. U braku sa Šarlotom, kćeri trgovca → G. Hirschlera, imao je osmero djece, među njima sina Vilima (Zagreb, 1845 – ?), liječnika, koji je 1874. bio izabran za jednog od dvojice prvih bilježnika netom osnovanog Zbora liječnika, iz kojega je istupio već 1878. Potom mu se u dokumentima gubi trag pa se pretpostavlja da se odselio iz Zagreba. – Brat Wolf (Vuk), poduzetnik (Daruvar, 1805 – Zagreb, 8. I. 1887). S braćom se doselio u Zagreb. God. 1851. oženio se Ernestinom, kćeri → G. Hirschlera. Tijekom 1860-ih spominje se kao vlasnik kuće u Zagrebu te u ljeto 1862. u skupini zagrebačkih žid. trgovaca kao jedan od suosnivača i dioničara Zagrebačkoga paromlina s neimenovanim sinom, bratom Jakobom te šurjacima Samuelom i Adolfom Hirschlerom.

IZV.: ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: (Nekrolog). Agramer Zeitung, 48(1873) 200. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – L. Dobronić: Stare numeracije kuća u Zagrebu. Zagreb 1959. – L. Glesinger: Zameteni tragovi. Pabirci o nekim našim starim liječnicima. Jevrejski almanah, 1959–1960. – M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Zagreb 1979. – A. Szabo: Bresslauer, Makso. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989.

BRESSLAUER, Pavao, trgovac (Rijeka, 11. XII. 1895 – ?). Sin Izidora i Berte rođ. Kolman. Zavičajnost je imao u Daruvaru. Doktorirao je pravo temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1920. Bio je vlasnik trgovine »Pneumobil«, specijalizirane za bicikle i male kućanske aparate, u Bogovićevoj ul. u Zagrebu. Po osnutku NDH, u rujnu 1941, zatražio je oslobođenje od nošenja žid. znaka jer je poduzeće bilo stalan dobavljač bicikala za različite državne ustanove, među ostalima za Ravnateljstvo za javnu sigurnost, Ustašku pukovniju i dr., no zahtjev je odbijen. Bio je u mješovitu braku s Dragom rođ. Kreinz. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28048.

LIT.: Pravni fakultet u Zagrebu 1796–1996. Zagreb 1996.

BRESSLAUER, Šandor, trgovac (Šarengrad, 1875 – ?). Bio je trgovac mješovitom robom u Iloku. Oženio se 1898. Rizom (Bačka Palanka, Srbija, 1873 – ?), kćeri Samuela Perlesa i Ernestine rođ. Rosenstock.

LIT.: Sriemske novine, 11(1898) 87.

BREUER, Giuseppe, rabin (? – ?). Bio je rabin ortodoksne ŽO u Rijeci, nakon njezine secesije u srpnju 1933.

IZV.: S. Bon: Ebrei Sefarditi e Askenaziti di Rijeka e Opatija 1924–1945. Izlaganje na V. znanstvenom skupu »Socijalna i kulturna povijest Židova na istočnojadranskoj obali«, Dubrovnik, 18–21. VIII. 2004.

BREYER-BRAJKOVIĆ, Vladimir → BRAJKOVIĆ-BREYER, Vladimir

BREYER, Branko, inženjer elektrotehnike, fizičar i žid. aktivist (Zagreb, 9. V. 1941). Sin → Karla i Ružice rođ. Farkaš, suprug → Darije rođ. Akerman. Otac Hane i Maše. Srednju školu završio je u Sisku, a studij 1964. na Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva) u Zagrebu. God. 1968. magistirao je tezom Sistem za mjerenje niskih intenziteta B-čestica niskih energija, a 1971. doktorirao temom iz mjerenja niskih energija i niskih radioaktivnosti; usavršavao se iz medicinske fizike i kliničkoga inženjerstva u Londonu na Medical Physics Department, Royal Mersden Hospital. Radio je u Institutu »Ruđer Bošković« (1965–72), Klinici za ženske bolesti i porode u Zagrebu (Petrova bolnica) (1972–94), gdje je u Centru za ginekologiju i karcinom vodio Odsjek za medicinsku fiziku i tehniku te na Medicinskom fakultetu, Fakultetu elektrotehnike i računarstva i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavio se spektrometrijom ionizirajućega zračenja, mikrodozimetrijom, nuklearnom elektronikom, radioterapijskom dozimetrijom, a posljednjih deset godina bavi se teorijom i primjenom visokofrekventnog ultrazvuka u medicini. Znanstvene i stručne radove objavljuje u Nuclear Instruments and Methods (1969, 1971), Elektrotehnika (1969, 1977), Radiocarbon (1971, 1973), Medicinar (1974), Acta medica Iugoslavica (1975), American Journal of Obstetrics and Gynecology (1976), Ultrasound in Medicine and Biology (1976, 1982, 1986), Vjesnik radioloških tehničara (1977), Libri oncologici (1980–81), Excerpta Medica (1981), International Journal of Applied Radiation and Isotopes (1983), Medical and Biological Engineering and Computing (1984), Orthopaedica Iugoslavica (1987), Medicina i tehnika (1986, 1988) i dr. Član je IPSM (Velika Britanija), AIUM (SAD), Hrvatskog društva za biomedicinsku tehniku. Aktivan je i kao izumitelj; do 2003. imao je 11 priznatih patenata u SAD i više patenata priznatih u eur. zemljama. Među ostalim, izumio je ultrazvučni markirani kateter (s I. Čikešom, 1982) i ultrazvučni kontrolirani pacemaker (s B. Feretom, 1990). God. 1985. dobio je nagradu »Nikola Tesla«. Dugogodišnji je aktivist u različitim tijelima ŽOZ te predsj. Kuratorija Doma »Lavoslav Schwarz«. – Brat Boris, stomatolog (Zavidovići, BiH, 11. IV. 1945 – Zagreb, 8. IX. 2017). Osnovno i srednje školovanje završio je u Sisku, a studij stomatologije u Osijeku. Isprva radio u Medicinskom centru u Sisku, 1980. osnovao vlastitu stomatološku ordinaciju, koja je 2001. prerasla u Dentalnu polikliniku »Breyer«. Bio je aktivan član ŽO u Sisku.

DJELA: Medicinski dijagnostički ultrazvuk – uvod u fiziku i tehniku. Zagreb 1982. – Mjerenje brzine protoka krvi ultrazvučnim kontrastom (suautor A. Ernst: u: Ultrazvuk u kliničkoj gastroenterologiji i hepatologiji. Zagreb 1986). – Tehnički rječnik – Medicinska tehnika (hrvatski dio; suautori A. Šantić i S. Tonković). Zagreb 1986.

LIT.: S. Kutleša: Breyer, Branko. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Breyer, Branko. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – Breyer, Branko. Hrvatska enciklopedija, 2. Zagreb 2000.

BREYER, Darija (Darja), medicinska biokemičarka (Zadar, 8. VIII. 1946). Kći → Radoslava Akermana i Branke rođ. Herzog. Supruga → Branka Breyera. U rodnom gradu 1965. završila je gimnaziju, u Zagrebu 1970. Farmaceutsko-biokemijski fakultet, na kojem je 1983. doktorirala tezom Insulinski receptori u terminalnoj bubrežnoj insuficijenciji. Specijalizirala je medicinsku biokemiju. U Zagrebu je od 1971. radila u Laboratoriju za medicinsku biokemiju Zavoda za dijabetes »Vuk Vrhovac« (voditeljica od 1987), a 1997. osnovala je vlastiti medicinsko-biokemijski laboratorij »Breyer«, koji je 2014. prerastao u ustanovu Poliklinika »Breyer«. Znanstveno se bavi metaboličkim promjenama u bolesnika sa šećernom bolesti te pojednostavnjivanjem pretraga u izvanrednim prilikama. Među ostalim, objavljivala je u časopisima Farmaceutski vjesnik, Diabetologia Croatica i Biochemia medica te u publikacijama Prilozi za povijest dijabetologije i endokrinologije u Hrvatskoj (1999) i Organizacija i upravljanje u medicinsko-biokemijskom laboratoriju (2007). Članica je Hrvatskoga društva medicinskih biokemičara, Hrvatske komore za medicinsku biokemiju i Američkoga društva kliničke kemije.

LIT.: Breyer, Darija. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994, 62.