BREYER, Branko, inženjer elektrotehnike, fizičar i žid. aktivist (Zagreb, 9. V. 1941). Sin → Karla i Ružice rođ. Farkaš, suprug → Darije rođ. Akerman. Otac Hane i Maše. Srednju školu završio je u Sisku, a studij 1964. na Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva) u Zagrebu. God. 1968. magistirao je tezom Sistem za mjerenje niskih intenziteta B-čestica niskih energija, a 1971. doktorirao temom iz mjerenja niskih energija i niskih radioaktivnosti; usavršavao se iz medicinske fizike i kliničkoga inženjerstva u Londonu na Medical Physics Department, Royal Mersden Hospital. Radio je u Institutu »Ruđer Bošković« (1965–72), Klinici za ženske bolesti i porode u Zagrebu (Petrova bolnica) (1972–94), gdje je u Centru za ginekologiju i karcinom vodio Odsjek za medicinsku fiziku i tehniku te na Medicinskom fakultetu, Fakultetu elektrotehnike i računarstva i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavio se spektrometrijom ionizirajućega zračenja, mikrodozimetrijom, nuklearnom elektronikom, radioterapijskom dozimetrijom, a posljednjih deset godina bavi se teorijom i primjenom visokofrekventnog ultrazvuka u medicini. Znanstvene i stručne radove objavljuje u Nuclear Instruments and Methods (1969, 1971), Elektrotehnika (1969, 1977), Radiocarbon (1971, 1973), Medicinar (1974), Acta medica Iugoslavica (1975), American Journal of Obstetrics and Gynecology (1976), Ultrasound in Medicine and Biology (1976, 1982, 1986), Vjesnik radioloških tehničara (1977), Libri oncologici (1980–81), Excerpta Medica (1981), International Journal of Applied Radiation and Isotopes (1983), Medical and Biological Engineering and Computing (1984), Orthopaedica Iugoslavica (1987), Medicina i tehnika (1986, 1988) i dr. Član je IPSM (Velika Britanija), AIUM (SAD), Hrvatskog društva za biomedicinsku tehniku. Aktivan je i kao izumitelj; do 2003. imao je 11 priznatih patenata u SAD i više patenata priznatih u eur. zemljama. Među ostalim, izumio je ultrazvučni markirani kateter (s I. Čikešom, 1982) i ultrazvučni kontrolirani pacemaker (s B. Feretom, 1990). God. 1985. dobio je nagradu »Nikola Tesla«. Dugogodišnji je aktivist u različitim tijelima ŽOZ te predsj. Kuratorija Doma »Lavoslav Schwarz«. – Brat Boris, stomatolog (Zavidovići, BiH, 11. IV. 1945 – Zagreb, 8. IX. 2017). Osnovno i srednje školovanje završio je u Sisku, a studij stomatologije u Osijeku. Isprva radio u Medicinskom centru u Sisku, 1980. osnovao vlastitu stomatološku ordinaciju, koja je 2001. prerasla u Dentalnu polikliniku »Breyer«. Bio je aktivan član ŽO u Sisku.
DJELA: Medicinski dijagnostički ultrazvuk – uvod u fiziku i tehniku. Zagreb 1982. – Mjerenje brzine protoka krvi ultrazvučnim kontrastom (suautor A. Ernst: u: Ultrazvuk u kliničkoj gastroenterologiji i hepatologiji. Zagreb 1986). – Tehnički rječnik – Medicinska tehnika (hrvatski dio; suautori A. Šantić i S. Tonković). Zagreb 1986.
LIT.: S. Kutleša: Breyer, Branko. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Breyer, Branko. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – Breyer, Branko. Hrvatska enciklopedija, 2. Zagreb 2000.