Kategorija: R

RUŽIČKA, Charlotte, posebnica (Zagreb, 9. II. 1864 – ?). Po uspostavi NDH u travnju 1941. imala je stan u Derenčinovoj ul. u Zagrebu. Daljnja joj je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696.

RUŽIĆ, Viktor (Rosenzweig), liječnik (Ilok, 1887 – Zagreb, 23. I. 1978). U nepoznato doba promijenio je prvotno prezime Rosenzweig u Ružić. U međuratnom razdoblju bio je pukovnik zdravstvene službe. Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, glavar je zdravstvene službe Zapovjedništva kopnene vojske u Zagrebu, gdje je zajedno sa sinom u župi sv. Blaža predao 22. V. zahtjev za prijelaz na katoličanstvo. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat, nakon kojeg je ponovo radio kao liječnik. – Sin Branko (Zagreb, 1924 – ?) bio je u vrijeme uspostave NDH maturant IV. muške realne gimnazije. Uhićen je 29. VII. u svojem stanu u Ilici po nalogu ravnatelja ustaškoga redarstvenog ravnateljstva Barakovića te poslan s drugim žid. omladincima na prisilni rad u Koprivnicu. Već sutradan je njegov otac napisao zamolbu za njegovo puštanje, koja je zahvaljujući intervenciji zapovjednika kopnene vojske podmaršala Vladimira Laxe bila pozitivno riješena. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27145. – NAZ, skupina NDS 5274/1941. – SJVO, Spiskovi preživelih Jevreja u Jugoslaviji.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RUŽINSKI, Ernest, bankar (Sisak, 21. III. 1878 – Zagreb, 19. I. 1948). Sin Jakova Josipa (Jakoba) (?, 1843 – Zagreb, 15. II. 1905) i Nine rođ. Frank, sestre političara → Josipa Franka. Nećak Ane (?, 1938 – Zagreb, 5. X. 1917), brat Otta, suprug Irene pl. Jakopović te otac Renéa (Zagreb, 1914 – Zagreb, 2. VIII. 1999). U nepoznatom je srodstvu s Ivanom (?, 1887 – Zagreb, 18. III. 1962) i Krunoslavom (?, 1914 – Zagreb, 25. XI. 1994). Kršten je u crkvi sv. Marka u Zagrebu 1900, a 1905. na katoličanstvo su mu prešli brat i roditelji. U Zagrebu je stekao zavičajnost 1912. Kao austroug. vojnik borio se u I. svj. ratu te za iskazanu hrabrost dobio bakreni i srebrni »Signum laudis« s mačevima te čin satnika. U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj Jugoslavenske banke u Zagrebu. Od 1920. počasni je konzul Kraljevine Norveške, a 1937. predsjednik Udruge hrvatskih katoličkih muževa. God. 1941. tvrdio je da je novčano pomagao Stranku prava i surađivao s → D. Karlovićem. Po uspostavi NDH pozivajući se i na Slavka Kvaternika zatražio je arijska prava te oslobođenje od nošenja žid. znaka, no bio je odbijen. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat. – Brat Otto (Sisak, 5. IX. 1882 – Zagreb, 25. IX. 1960) oženio se 1913. »arijevkom« Margaretom rođ. Wunderlich, s kojom je imao kćer Ninu (Zagreb, 1920 – Zagreb, 22. V. 1928). Po uspostavi NDH podnio je molbu za oslobađanje od nošenja žid. znaka, pri čemu se pozvao na razgovor s ravnateljem ustaškoga redarstvenog ravnateljstva Barakovićem »koji je ustvrdio da ne mora podnijeti prijavu za legitimaciju o žid. porijeklu«. Rješenjem povjerenstva od 27. V. 1941. oslobođen je nošenja znaka. Preživio je II. svj. rat u Zagrebu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27 104, 27 232.