Kategorija: P

PODVINSKI, Samuel, veleposjednik (? – ?). Bio je jedan od najbogatijih posjednika u Slavoniji u XIX. st. Njegova su se zemljišta s pašnjacima, livadama, šumama i naseljima prostirala na području između Slavonskoga Broda, Podvinja i Virovitice. U svojem je domu okupljao pisce, novinare, glazbenike i vodio intenzivan kulturni život.

POLAK, Alfons, liječnik (Požega, 1905 – logor Jasenovac, 1943). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1928/29. i djelovao kao liječnik u Slavonskom Brodu. Nakon uspostave NDH bio je uhićen i 1942. deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1.

POLAK, Artur (Pollak), internist i žid. aktivist (Varaždin, 12. VII. 1908 – Zagreb, 15. XII. 1981). Sin Natana i Eugenije. Sa suprugom Elzom rođ. Majder otac je Jelene i Mirjane. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Varaždinu. Studij medicine završio je 1934. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1938. specijalizirao internu medicinu. Do 1941. radio je kao vojni liječnik u Varaždinu. Za II. svj. rata bio je u njem. vojnom zarobljeništvu. Nakon rata bio je asistent na Internoj klinici u Zagrebu te 1945–49. liječnik u ŽOZ, a od 1949. do umirovljenja liječnik Doma »Lavoslav Schwarz« u Zagrebu. Doktorat medicinskih znanosti stekao je 1962, a 1971. habilitirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu tezom Primjena nekih proteolitičkih enzima u imunohematološkim reakcijama. Bio je pionir službe za transfuziju krvi u Hrvatskoj te od 1949. do umirovljenja 1978. ravnatelj Zavoda za transfuziju krvi Hrvatske u Zagrebu. Od 1970. docent je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu iz područja transfuziologije i imunohematologije. Bio je član Akademije Zbora liječnika Hrvatske. Uveo je mnoge nove metode u radu laboratorija i radu na sigurnosti davatelja i primatelja transfuzije. Na njegovu inicijativu ukinuto je plaćeno davalaštvo krvi (1953) i uveden sustav dobrovoljnosti i anonimnosti davanja krvi u organizaciji Crvenoga križa. Stručnim člancima surađivao je u Liječničkom vjesniku. – Supruga Elza, magistra farmacije (Krnjak kraj Karlovca, 28. IX. 1909 – Zagreb, 21. XI. 1995). Kći Ferde Majdera i Julijane rođ. Leicht. Klasičnu gimnaziju završila je u Karlovcu, a diplomirala je na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu 1935. Sa suprugom je 1937. otišla u Varaždin, gdje je radila u ljekarni magistra Krajanskoga. Nakon uspostave NDH, u srpnju 1941, zajedno sa svim varaždinskim Židovima i kćeri Jelenom odvedena je u logor u Gospiću. Obje su izbjegle transport u logor Loborgrad zahvaljujući Dani Vukoviću, voditelju gospićke bolnice, koji ih je mjesec dana držao skrivene (2003. proglašen Pravednikom među narodima). Ubrzo je preko Zadra stigla do Sali na Dugom otoku, gdje je 1943. pristupila partizanima djelujući kao voditeljica saniteta pri NOO u Preku na otoku Ugljanu, te od 1944. u Zadru. Nakon rata bila je upraviteljica Ljekarne Kliničke bolnice u Vinogradskoj ul. (danas KBC »Sestre milosrdnice«) u Zagrebu te do umirovljenja šefica hematološko-kemijskoga laboratorija u tvornici alatnih strojeva »Prvomajska.« Kao samouka slikarica izlagala je na brojnim izložbama zdravstvenih radnika. – Kći Jelena Polak-Babić, pedijatrica i žid. aktivistica (Varaždin, 30. VI. 1939). Nakon uspostave NDH, 11. VII. 1941, s majkom i ostalim varaždinskim Židovima odvedena je u logor u Gospiću. Izbjegla je transport u logor Loborgrad zahvaljujući šefu gospićke bolnice D. Vukoviću. Nakon ulaska Talijana u Gospić s majkom je preko Zadra dospjela u Sali na Dugom otoku, potom u Preko na Ugljanu, a 1944. u Zadar. Nakon II. svj. rata u Zagrebu završila je osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju, a 1964. diplomirala je na Medicinskom fakultetu. Pedijatriju je specijalizirala 1971. Radila je u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj ul. u Zagrebu, gdje je od 1981. do umirovljenja 2004. bila pročelnica Odjela za novorođenčad i nedonoščad. Posebice se bavila ultrazvučnom pretragom mozga novorođenčadi. Surađuje u periodicima Medicina, Gynaecologia et perinatologia i Paediatria Croatica. Aktivna je članica ŽOZ, odgojiteljica žid. djece u ljetnim kampovima i članica pjevačkoga zbora »Moša Pijade« (danas »Lira«). – Kći Mirjana Polak-Popović bila je veterinarka (Zagreb, 16. V. 1948 – Zagreb, 16. XI. 1997).

DJELA: Iz Klinike za unutarnje bolesti Medicinskog fakulteta, Zagreb… Služba davanja krvi. Zagreb 1948. – Stanica za transfuziju krvi u Zagrebu. Konzervirana krv. Zagreb 1949. – Iz Stanice za transfuziju krvi u Zagrebu. Plazma u modernoj terapiji. Zagreb 1950. – Iz Stanice za transfuziju krvi u Zagrebu. Praktična vrijednost Rhesus testiranja u kliničkom radu. Zagreb 1952. – Zavod za transfuziju krvi u Zagrebu. Pirogene reakcije u dnevnoj praksi. Zagreb 1953. – Nekoliko podataka o raspodjeli ABO i Rh krvne grupe u Zagrebu i njegovoj bližoj okolici. Zagreb 1954. – Krvne grupe kod ljudi i njihova praktična važnost. Zagreb 1955. – I vi možete spasiti jedan život. Zagreb 1956. – Testovi za ispitivanje kompatibilnosti krvi i sigurnost transfuzije. Zagreb 1959.

IZV.: Podaci o ulazniku J. Polak-Babić.

LIT.: Jevrejski pregled, 13(1962) 3/4; 19(1968) 7/8. – Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974. – Dr. Artur Polak sedamdesetogodišnjak. Jevrejski pregled, 20(1978) 2.

POLAK, Elza, agronomkinja (Ogulin, 25. V. 1910 – Zagreb, 1. I. 1995). Kći Klementine rođ. Misner (Ogulin, 1888 – Auschwitz, VIII. 1944). Studirala je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1933. diplomirala. Radila je kao agronomkinja u Ogulinu odakle je, iako zaštićena mješovitim brakom, 1943. pristupila partizanima. Organizirala je sadnju vojno-partizanskih vrtova te bila članica Poljoprivrednoga odjela ZAVNOH i referentica za vrtlarstvo. Aktivno je u nerazvijenim krajevima podizala svijest o uzgoju povrća i cvijeća. Nakon rata posvetila se znanstvenom radu. Doktorirala je 1954. te se zaposlila na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, gdje je od 1962. bila redovita profesorica. Predavala je povrćarstvo i uređenje parkova, a potom radila na Katedri za uzgoj ukrasnoga bilja te organizirala prvi poslijediplomski studij uređenja perivoja. Bila je osnivačica Zavoda za cvjećarstvo i uzgoj ukrasnoga bilja Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta u Zagrebu. Objavljivala je brojne znanstvene radove te bila autorica udžbenika i skripata. Između ostalih, napisala je skriptu Povrćarstvo (Zagreb 1949) i udžbenik Povrtlarstvo (Zagreb 1959). Sudjelovala je na mnogim znanstvenim skupovima i kongresima. Svoju stručnost i kreativnost potvrdila je i uzgojom novih vrsti gladiola, ruža i raznovrsnih trajnica, od kojih je jednoj (Coreopsis verticillata L.) nadjenula ime Zagreb, a koju je priznalo Međunarodno udruženje za trajnice.

DJELA: Uzgoj ruža (suautor Ž. Ivanušić). Zagreb 1976.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1995, 38. – Polak, Elza. Hrvatska enciklopedija, 8. Zagreb 2006. – M. Sobolevski: Stradanje Židova iz Novog Vinodolskog u kolovozu 1944. Novi Omanut, 20(2012) 111.

POLAK, Josip (Pepa), revolucionar (Pakrac, 1913 – Potravlje kraj Sinja, 9. III. 1942). Sin Adolfov. Prije II. svj. rata bio je student veterine i agronomije u Zagrebu. Kao član SKOJ od 1933. na Veterinarskom fakultetu organizirao je više studentskih štrajkova protiv uprave fakulteta i nekih profesora. Također je organizirao štrajk radnika u kamenolomu u Ivanovcu. Djelovao je i u društvu »Svjetlost« te u radničkom sportskom udruženju »Tekstilac«. God. 1938. uhićen je i pušten zbog nedostatka dokaza. Nakon uspostave NDH po nalogu CK KPH odlazi u sjev. Dalmaciju djelujući kao zapovjednik šibenskoga partizanskog odreda, a potom komesar svilajskoga partizanskog odreda. Poginuo je kraj Potravlja u borbi protiv tal. snaga. Postavljena mu je spomen-ploča u Pakracu i na zgradi društva »Tekstilac«.

LIT.: V. Rajčević: Studentski pokret na zagrebačkom Sveučilištu između dva rata. Zagreb 1959. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

POLAK, Julije (Jona), službenik i cionistički aktivist (Tovarnik, 28. XI. 1895 – Bet Zajit, Izrael, 9. II. 1978). Bio je u prvoj grupi žid. iseljenika u Palestinu 1920-ih. Radio je na izgradnji cesta i na isušivanju močvara u Haderi, gdje je obolio od malarije te se 1923. vratio u Srijemsku Mitrovicu. Po uspostavi NDH od 1942. surađivao je s partizanima prikupljajući sanitetski i drugi materijal. Krajem 1948. iselio se u Izrael i bio među osnivačima novoga mošava Bet Zajit.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

POLAK, Milan (Pollak), pravnik i pravni pisac (Požega, 4. I. 1892 – logor Jasenovac, 1944). Sin Vilima i Jelene rođ. Schwartz. Sa suprugom Alisom rođ. Kuhn (Slavonski Brod, 31. V. 1898 – ?), kćeri Samuela i Hermine rođ. Bier, imao je kćer Jelenu (Slavonski Brod, 16. VII. 1923). Doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1915, odvjetnikom je imenovan 1922, a od 1929. bio je odbornik Advokatske komore u Zagrebu. Djelovao je kao odvjetnik u Slavonskom Brodu te je bio član čelništva brodskoga cionističkog pokreta i predsjednik Crvenoga križa 1934. Surađivao je u časopisu Odvjetnik. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – S. Hrečkovski: Slavonski Brod u NOB i socijalističkoj revoluciji 1941–1945. Slavonski Brod 1982. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – S. Uzelac Schwendemann: Leksikon mrtvih. Prilog za proučavanje brodske Židovske zajednice. Slavonski Brod 2011. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.

POLAK, Oton, bankar (Zagreb, 24. VIII. 1890 – ?). U međuratnom razdoblju bio je bankovni ravnatelj, dioničar i član Upravnoga odbora Golubovečkih ugljenokopa d. d. i dioničar Međunarodnoga tekstilnog d. d. Zagreb. Po uspostavi NDH predao je dragocjenosti i 100 000 din. Odboru za žid. kontribuciju, prijavio imovinu i prešao na starokatoličku vjeru. Bio je u mješovitom braku s Verom rođ. Kuhner, ali je živio odvojeno s kćeri Brankom (?Zagreb, 1933). Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692.

POLAK, Stanko, liječnik (Zagreb, 1897 – Jadovno ili logor Jasenovac, 1941). Djelovao je kao liječnik u Karlovcu. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran. Prema jednim izvorima, stradao je u Jadovnu, a prema drugima u logoru Jasenovac. Njegova supruga Greta u listopadu 1941. obratila se vlastima s molbom da ga pronađu jer je imenovan liječnikom za suzbijanje endemskoga sifilisa u BiH.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29117.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

POLAK, Teodor, službenik (Požega, 1923 – Zagreb, 17. XI. 2000). Sin Ljudevita (Luje) i Olge rođ. Fischer. Roditelji su mu stradali u Holokaustu; majka u logoru u Đakovu, a otac na Savskom nasipu. Travanjski rat je dočekao kao učenik Srednje tehničke škole u Beogradu te je, nakon kapitulacije jugoslav. vojske, prebjegao u Daruvar, gdje se skrivao kod bratića Vlade Bauera, a potom u Viroviticu, gdje je živjela njegova teta u braku s Oskarom Singerom, bratom ustaškoga dužnosnika Vlade Singera. S propusnicom bježi u Osijek, potom s bratićem Vladom u Sarajevo pa u Mostar, a odande u Makarsku pa Split. Tal. vlasti odvele su ih u Novi Vinodolski te su bili internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskog bataljona, 7. banijske divizije i 13. slavonske brigade, potom djelujući u komandi Požeškoga vojnog područja i vojni rukovoditelj u 16. brigadi »Joža Vlahović«. Nakon rata radio je u izdavačkom poduzeću »Naprijed« u Zagrebu.

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.