POLAK, Elza, agronomkinja (Ogulin, 25. V. 1910 – Zagreb, 1. I. 1995). Kći Klementine rođ. Misner (Ogulin, 1888 – Auschwitz, VIII. 1944). Studirala je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1933. diplomirala. Radila je kao agronomkinja u Ogulinu odakle je, iako zaštićena mješovitim brakom, 1943. pristupila partizanima. Organizirala je sadnju vojno-partizanskih vrtova te bila članica Poljoprivrednoga odjela ZAVNOH i referentica za vrtlarstvo. Aktivno je u nerazvijenim krajevima podizala svijest o uzgoju povrća i cvijeća. Nakon rata posvetila se znanstvenom radu. Doktorirala je 1954. te se zaposlila na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, gdje je od 1962. bila redovita profesorica. Predavala je povrćarstvo i uređenje parkova, a potom radila na Katedri za uzgoj ukrasnoga bilja te organizirala prvi poslijediplomski studij uređenja perivoja. Bila je osnivačica Zavoda za cvjećarstvo i uzgoj ukrasnoga bilja Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta u Zagrebu. Objavljivala je brojne znanstvene radove te bila autorica udžbenika i skripata. Između ostalih, napisala je skriptu Povrćarstvo (Zagreb 1949) i udžbenik Povrtlarstvo (Zagreb 1959). Sudjelovala je na mnogim znanstvenim skupovima i kongresima. Svoju stručnost i kreativnost potvrdila je i uzgojom novih vrsti gladiola, ruža i raznovrsnih trajnica, od kojih je jednoj (Coreopsis verticillata L.) nadjenula ime Zagreb, a koju je priznalo Međunarodno udruženje za trajnice.
DJELA: Uzgoj ruža (suautor Ž. Ivanušić). Zagreb 1976.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1995, 38. – Polak, Elza. Hrvatska enciklopedija, 8. Zagreb 2006. – M. Sobolevski: Stradanje Židova iz Novog Vinodolskog u kolovozu 1944. Novi Omanut, 20(2012) 111.