Kategorija: P

PAPAI, Ladislav, obrtnik (Pečuh, Mađarska, 11. X. 1919 – Jadovno, VII/VIII. 1941). Sin Miroslava i Bözsi (Jelisave) rođ. Polgar. Zavičajnost je stekao u Gradini kraj Virovitice. Djelovao je kao automehaničar. Po uspostavi NDH krajem svibnja 1941. uhićen je s još 165 žid. omladinaca, potom deportiran u logor Danica kraj Koprivnice te prebačen u Gospić, potom u Jadovno, gdje je stradao. Otac je 30. VI. 1941. vlastima NDH u njegovo ime podnio prijavu o imovini.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 690.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

PAPIĆ, Josip (Papo), glumac i redatelj (Beograd, 24. IV. 1881 – Beč, 31. XII. 1927). God. 1899. priključio se kazališnoj družini »Sinđelić«, koja je djelovala u Nišu i putovala po pokrajini. Prilikom gostovanja te družine u Zaječaru 1899. nastupio je prvi put kao Ascanio Petrucci u Hugoovoj drami Lucrezia Borgia, a nakon toga u različitim ulogama tadašnjega repertoara. Iduće je god. bio angažiran u Beogradu, gdje je djelovao dvije sezone u epizodnim ulogama. Nezadovoljan time, vratio se »Sinđeliću«, s kojim je proputovao cijelu Srbiju. Prelazi zatim u družinu Đure Protića i s njom putuje po Hrvatskoj, Dalmaciji, BiH i Banatu. Kraće je vrijeme djelovao u Šapcu i Sarajevu, a 1907. angažiran je u novoosnovanom kazalištu u Osijeku. God. 1909. dolazi u Zagreb, gdje ostaje do kraja života, stekavši položaj jednoga od prvaka drame HNK; povremeno je djelovao i kao redatelj. Igrao je različite uloge: od negativaca (Franjo Moor u Razbojnicima Friedricha Schillera, Klaudije u Hamletu, Jago u Othellu i Rikard III. Williama Shakespearea, Nepoznati u Michelangelu Buonarrotiju Miroslava Krleže, Brat u Objavljenju Milana Ogrizovića) do uloga komičnih junaka (Osip u Revizoru Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, David Štrbac u Jazavcu pred sudom Petra Kočića, Čovek s nogom u Putu oko sveta Branka Nušića), ostvarivši galeriju od nekoliko stotina likova u koje je unosio sav kreativni potencijal svoje ličnosti. U Zagrebu je prvi put nastupio 2. IX. 1909. kao Corignon u Feydeauovoj komediji Gospođica iz Maximove gostione. U prvoj fazi, koja je trajala do kraja I. svj. rata, šarenilu repertoara što ga je nosio svjedoče uloge: Wurm (Friedrich Schiller, Spletka i ljubav), Kralj Klaudije (W. Shakespeare, Hamlet), Major (Hervé, Mam’zelle Nitouche), Jago (W. Shakespeare, Otelo), Lebourg (Henri Bernstein, Vihor), Divjak (Ivan Gundulić, Dubravka), Faum (Gerhart Hauptmann, Utonulo zvono), Pintorović (M. Ogrizović, Hasanaginica), Ungnad (August Šenoa, Zlatarevo zlato), Burgess (Bernard Shaw, Candida), Franjo Moor (Friedrich Schiller, Razbojnici), Svevlad (Dimitrija Demeter, Teuta), Ulfheim (Henrik Ibsen, Kad mi mrtvi ustajemo), Jean (August Strindberg, Gospođica Julija), Prišlin (August Šenoa, Kletva), Zandar (Karl Schönherr, Taljigaši), Sekulić (B. Nušić, Narodni poslanik), Engstrand (Henrik Ibsen, Sablasti), Čovek s nogom (B. Nušić, Put oko sveta), Orgon (Molière, Tartuffe), Lucifer (Imre Madách, Čovjekova tragedija), Sebastijan (Àngel Guimera, U dolini), Šumar (Petar Popović Pecija, Šuma), Kinesija (Aristofan, Ženska urota), Muž (K. Schönherr, Žena vrag), Kreon (Franz Grillparzer, Medeja), Max (Arthur Schnitzler, Anatol), Lopahin (Anton Pavlovič Čehov, Trešnjik), Kočkarev (Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Ženidba), Lucifer (George Gordon Byron, Kain), Axel (A. Strindberg, Lomača), Jevrić (P. Popović Pecija, Pljusak). Osim nekih navedenih uloga u usavršenim varijantama, dao je nakon rata, još velik broj novih kreacija, koje su po umjetničkim vrednotama nadvisivale jedna drugu. Među Papićevim ostvarenjima najviše razine bili su Kočićev David Štrbac (Jazavac pred sudom), Balzacov Mercadet (1924, proslava 25-godišnjice umjetničkoga rada), Gogoljev Osip (Revizor), Cankarov Župnik (Slugani), Ogrizovićev Smail-aga (dramatizacija Mažuranićeva epa Smrt Smail-age Čengića), Kosorov Vasiljević (Požar strasti), Molièreov La Flèche (Škrtac), Shakespeareov Krsto Lisac (Ukroćena goropadnica) i Richard III., Wildeov Herod (Saloma), Shawov Walpole (Liječnik u dilemi), Ogrizovićev Vučina, Krležin Kristijan (Golgota), Venger-Ugarković (Vučjak) i Papa (Michelangelo Buonarroti), Anskoga Mešulah (Dybuk), Shawov Warwick (Sveta Ivana), Saloma Aša Jankel (Bog osvete) i – možda najsavršenija kreacija naslovne uloge u Sterijinoj komediji Kir Janja, koju je ujedno i režirao. Posljednji mu je nastup bio 6. III. 1927. u ulozi Ministra u Nušićevoj Protekciji. U šarenom mozaiku njegovih uloga prevladavale su one u kojima je inkarnirao demonske i zločinu sklone karaktere kao što su Jago, Klaudije i Rikard III., ali umjetnički nisu manje vrijedne ni one kojima je, na rubu tragikomike ili burleske, znao potaknuti gledalište na nesuzdržljiv smijeh. Tu ostaju nezaboravni njegovi David Štrbac, Osip i Čovek s nogom. Sve su njegove kreacije u biti bile realističke. U njima se žario primarni glumački instinkt i temperament, ali je do izražaja dolazio i promišljen pristup izgradnji uloge, uvijek formirane u živu ljudsku umjetninu. Bio je član zagrebačke sefardske općine. U proljeće 1938. otkriveno mu je poprsje u HNK u Zagrebu.

LIT.: S. Batušić: Papić, Josip. Enciklopedija Jugoslavije, 6. Zagreb 1965. – Papić, Josip. Enciklopedija Hrvatskog narodnoga kazališta u Zagrebu. Zagreb 1969. – Papić, Josip. Opća enciklopedija, 6. Zagreb 1980. – A. Pinto: Sjećanje na velikog glumca Josipa Papića. Jevrejski pregled, 34(1983) 3/4. – Papić, Josip. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – Papić, Josip. Hrvatska enciklopedija, 8. Zagreb 2006.

PAPO, Albert, poduzetnik i žid. aktivist (Split, 13. XI. 1946). Sin Davida i Darinke rođ. Bošković. Otac mu je 1942. pobjegao iz transporta kojim su sarajevski Židovi deportirani u logor te se pridružio partizanima. A. je gimnaziju završio 1965. u Dubrovniku, a potom je studirao na Visokoj školi za vanjsku trgovinu u Zagrebu. S Vlahom Srezovićem bio je vlasnik zagrebačke diskoteke »Saloon« (do 1996). Također je otvorio brojna kultna zagrebačka mjesta za izlazak od 1970-ih do kraja XX. st., te niz drugih ugostiteljskih objekata (diskoteka »Big Ben«, kafići »Orient Express«, »Hard Rock Caffe«, »Sunce«, »Bulldog«, preuredio je »Thaliu«, otvorio sandwich bar »Pingvin«).

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: http://webcache.googleusercontent.com/search?q= cache:wdrVqTnEyY4J:www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp%3Fid%3D747508+vlaho+srezovi%C4%87+albert+papo&cd=1&hl=hr&ct=clnk&gl=hr, pristupljeno 21. IX. 2011.

PAPO, Aron, rabin (? – ?). Bio je rabin u Splitu o. 1540.

LIT.: Jevrejski glas, 7(1934) 33.

PAPO, Dragutin (Drago), žid. aktivist ( ?, 1906 – Zagreb, 31. I. 1993). Od 1960-ih bio je vjerski predmolitelj i kantor u ŽOZ, gdje je obavljao sve vjerske poslove u vrijeme kad općina nije imala rabina.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1993, 30.

PAPO, Isak, arhitekt i žid. aktivist (Sarajevo, 1911 – Zagreb, 30. X. 1996). Radio je kao profesor na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. U dva je navrata bio predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu. Po umirovljenju bavio se proučavanjem povijesti Židova i Talmuda, njegovanjem židovsko-španjolskog jezika (ladino) te sakupljanjem sefardskih umotvorina. Za članove Jevrejske opštine u Sarajevu i njezine prijatelje držao je predavanja. Na natječaju SJOJ za pripovijetke sa žid. tematikom dobio je prvu nagradu za priču Moja porodica. Iz obiteljskih razloga preselio se u Zagreb neposredno uoči agresije na Hrvatsku i BiH. Pod dojmom brutalne opsade i strahovitoga razaranja i rušenja njegova rodnoga grada, ali i zbog užasnih patnji i stradanja stanovništva, izrazio je svoje osjećaje u elegiji-tužbalici koju je napisao na ladinu i na hrvatskom jeziku. Objavio je studiju o žid. prezimenima u Splitu (Jevrejski almanah 1971–1996). Otac je Nele Bujić.

DJELA: Kolničke konstrukcije. Materijali i izrada. Zagreb 1983. – Cuentos sobre los sefardies de Sarajevo / Priče o sarajevskim sefardima. Split 1994.

LIT.: A. Kovačec: Predgovor. U: Priče o sarajevskim Sefardima. Split 1994. – (Nekrolog). Jevrejski glas, 11(1997).

PAPO, Jakov, publicist (? – ?). U suradnji s → Reginom Kamhi objavio je brošuru Sačuvano od zaborava – usmena baština sarajevskih Sefarda (Zagreb 2000).

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

PAPO, Josip, trgovac (Fojnica, BiH, 12. IV. 1895 – Zagreb, 1. XI. 1955). U mješovitom braku s Irenom rođ. Huber imao je sina Moska. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik trgovine obućom »Papo cipele« u Jurišićevoj ul. u Zagrebu. Preživio je II. svj. rat. – Sin Mosko, farmaceut i žid. aktivist (Zagreb, 31. V. 1937). Nakon završenoga Farmaceutskoga fakulteta u Zagrebu radio je u »Belupu«. Bio je pročelnik Vjerske sekcije ŽOZ. Od 2005. član je Židovske vjerske zajednice Bet Israel.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 690.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

PAPO, Jozef (Joka), elektrotehnički inženjer i žid. aktivist (Mostar, BiH, 10. IV. 1942 – Zagreb, 30. IV. 2011). Sin Salamona i Matilde rođ. Salom. Nakon uspostave NDH kao malo dijete je s majkom i starijom sestrom Ginom, udanom za → Z. Bienenfelda, odveden u Mostar te Kupare pod neposredniju tal. vlast, potom je bio interniran u logor Kampor na Rabu, a naposljetku je II. svj. rat preživio u logoru El Shatt u Egiptu. Nakon II. svj. rata pohađao je gimnaziju u Zagrebu, gdje je diplomirao i magistrirao na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Bio je 1970-ih predsjednik Privredne komore u Zagrebu, predsjednik Izvršnoga vijeća općine Trešnjevka, a potom je bio zaposlen u poduzeću »Nikola Tesla« (danas »Ericsson Nikola Tesla«), Radioindustriji Zagreb te bio član upravnih odbora Hrvatske pošte i telekomunikacija. Posljednji projekt koji je radio bila je energana za toplinsku i električnu energiju u Pisarovini. Bio je član Kuratorija doma »Lavoslav Schwarz«, predsjednik Odbora za upravu i financije i potpredsjednik ŽOZ. U mladosti se bavio raznovrsnim sportovima, ponajprije hrvanjem, a posljednjih godina života bavio se jogom.

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.

LIT.: http://www.golfdanas.com/index.php?option=com_content&view=article&id=284:in-memoriam&catid=9:news&Itemid=137, pristupljeno 29. VIII. 2011. – http://dalje.com/hr-zagreb/umro-jozef-papo-potpredsjednik-zidovske-opcine -u-golf-country-clubu/355559, pristupljeno 29. VIII. 2011.

PAPO, Salamon, slikar (Visoko, BiH, 19. II. 1901 – logor Jasenovac, 1944). Sin Šemtova i Rifke rođ. Nahmijas. Maturirao je na gimnaziji u Banjoj Luci 1919, potom pohađao privatnu slikarsku školu »Hoffman« u Beču. Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao je 1928. Radio je kao profesor crtanja na gimnaziji u Novoj Gradiški. U braku s Leom (Linom) rođ. Danon (Sarajevo, 14. IV. 1907 – ?), imao je sina Cadika (Cazija) (Banja Luka, BiH 1938 – logor Jasenovac, 1942). Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Stradao je i sin Cadik, a sudbina supruge Lee nije poznata.

IZV.: Matični list Kraljevske akademije za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu.

LIT.: V. Žugaj: Židovi novogradiškog kraja. Zagreb 2001. – J. Smreka: Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.–1945. Jasenovac 2007.