Kategorija: N

NEUMANN, Karl Boris (Novak), ekonomist (Chodov, Češka, 9. VIII. 1909 – Zagreb, 2. IV. 2003). U Zagreb se doselio 1938. iz Praga i prešao na katoličanstvo. Bio je u braku s Marijanom rođ. Stjasni, vlasnicom trgovine i radionice za izradbu steznika i grudnjaka. Po uspostavi NDH iz Zagreba prebjegao u Split, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao borac u dalmatinskim partizanskim jedinicama. Nakon II. svj. rata radio je u »Generalturistu«.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

NEUMANN, Ljuba (Najman), internistica (Zagreb, 24. IX. 1894 – ?Tjentište, Crna Gora, ljeto 1943). U Zagrebu je 1924. završila Medicinski fakultet, specijalizirala internu medicinu, a 1928. dobila dopuštenje za rad od Liječničke komore te otvorila liječničku ordinaciju interne medicine u Masarykovoj ul. Bila predstojnica središnjega laboratorija Zakladne bolnice (danas KB »Sveti Duh«). Kao uvjerena marksistica i simpatizerka KPJ skupljala je priloge za Crvenu pomoć. Po uspostavi NDH bila je udaljena s dužnosti i u ekipi žid. liječnika poslana u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa u bolnicu u Gornji Vakuf, gdje je stupila u kontakt s partizanima i potajno im slala lijekove i sanitetski materijal te liječila ranjene i članove njihovih obitelji. U lipnju 1942. stupila je u Krajišku brigadu, odakle je povučena u Centralnu bolnicu Sanitetskoga odjeljenja Vrhovnoga štaba i ondje je, kao jedina prava internistica, postala voditeljica internog odjela, organizirala klinički laboratorij te vodila tečajeve za bolničarke. Iako je u partizane došla već narušena zdravlja, a u Bitci na Neretvi (4. neprijateljska ofenziva) preboljela i trbušni tifus, nastavila se brinuti o teškim ranjenicima, koji su preko Neretve i Prenja stigli u Crnu Goru. Tamo je oboljela od pjegavca i, prema jednoj verziji, podlegla bolesti, a prema drugoj, ranjenu u bombardiranju, uhvatili su je i ubili nacisti na Tjentištu. Ime joj se nalazilo na spomen-ploči u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Prijedlog → Stjepana Steinera iz 1986. da se po njoj nazove jedna zdravstvena ustanova u Zagrebu nije realiziran.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – S. Steiner: Sjećanje na Židove liječnike u NOB. Bilten ŽOZ, 1988, 11.

NEUMANN, Makso, trgovac (Čakovec, 13. I. 1850 – Budimpešta, IX. 1918). Sin Moritzov. Bavio se veletrgovinom kukuruza, a sjedište njegova poduzeća, osn. 1877, bilo je na Trgu Republike u Čakovcu. Često je diktirao cijenu kukuruza na burzama u Beču i Budimpešti. God. 1907. bio je županijski virilist.

LIT.: V. Kalšan: Židovi u Međimurju (katalog izložbe). Čakovec 2006. – J. i V. Kalšan: Neumann, Makso. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

NEUMANN, Oskar → NEMON, Oscar

NEUMANN, Paula, revolucionarka (Hamburg, Njemačka, 21. IX. 1891 – ?). U Hrvatsku se doselila 1934. iz Hamburga. U međuratnom razdoblju sa suprugom Jakobom, posrednikom zajmova, živjela je u Zagrebu. Po uspostavi NDH suprug je 1941, čini se, deportiran u logor Jasenovac, a ona je prebjegla u Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključila se partizanima te djelovala kao bolničarka u sastavu zdravstvene ekipe u Dodošima na Baniji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

NEUMANN, Samuel, gospodarstvenik (Čakovec, 23. V. 1854 – Graz, Austrija, 28. III. 1927). Sin Moritzov. Bio je u braku s Irenom rođ. Spitzer. Začetnik je moderne međimurske tekstilne industrije. God. 1874. u Austriji je nabavio jednostavan kotao za bojenje domaćeg platna i otvorio obrt, a 1878. imao je već dva kotla za bojenje i nekoliko zaposlenih. Tijekom 1894. u Mađarskoj i Njemačkoj nabavio je nekoliko strojeva za bojenje tkanina. Iako su strojevi bili zastarjeli, ipak su omogućili povećanje proizvodnje i prvu rekonstrukciju pogona. Jednostavna manufaktura prerasla je u industriju »Samuel Neumann nasljednici«, današnji »Čateks« u Čakovcu. Upravljanje poduzećem 1908. predao je sinu Vilimu i zetu → D. Zooru. Također je bio višegodišnji član Trgovišnoga poglavarstva Čakovca i ravnateljstva Međimurske štedionice. Pokopan je u Čakovcu. – Sin Vilim, gospodarstvenik (Čakovec, 1885 – Auschwitz, 1944). Od 1908. s D. Zoorom upravljao je obiteljskim poduzećem »Samuel Neumann nasljednici«. Proizvodnju su razvili u međuratnom razdoblju, a 1934. započeli su izgradnju tkaonice, kojom su željeli kompletirati proizvodnju. Strojevi su kupljeni u Zagrebu, proizvodnju u tkaonici vodio je Karlo Kerner, dok je njegov brat → Pavao Kerner vodio bojadisaonicu. Do početka II. svj. rata poduzeće je imalo 150 zaposlenika. Dana 26. IV. 1944. uhićen je s ostalim međimurskim Židovima, otpremljen u Nagykanizsu i deportiran u Auschwitz. Supruga Jelena (Ilonka) rođ. Szego i kći Magda ud. Fleissig također su stradale u Auschwitzu, sin Nikola preživio je koncentracijske logore, dok je sudbina kćeri Gizele nepoznata. – Vilimov sin Nikola, kemičar (Čakovec, 1922 – ?). Završio je gimnaziju u Varaždinu 1940, potom je započeo studij kemije na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. God. 1941–44. radio je u obiteljskoj tekstilnoj tvrtki »Samuel Neumann nasljednici« u Čakovcu. Uhićen je u travnju 1944. i deportiran u Auschwitz, potom u Buchenwald i Bergen-Belsen. Odatle su ga u travnju 1945. oslobodili saveznici i poslali na oporavak u Švedsku. Studij kemije završio je 1949. u Zagrebu, a doktorirao 1974. u Grazu. God. 1949. odselio se u Izrael, potom u Kanadu, a od 1957. živi u SAD, gdje je radio na vodećim položajima u tekstilnoj industriji. U Cohassetu (Massachussets) osnovao je konzultantsku tvrtku »N. Newman Associates.« Bavio se istraživanjem nove grane tekstila (netkanim tkaninama). God. 2001. dobio je nagradu američkog udruženja za netkane tkanine (INDA – International Nonwovens and Disposables Association). Nagrada je dodijeljena prvi put u povijesti udruženja za sveukupni životni uspjeh i doprinos na tehničkom području.

LIT.: Međimurje 1919.–1959. Čakovec 1959. – D. Feletar i E. Fišer: Čakovečka tekstilna industrija Čateks-Čakovec 1874. Čakovec 1974. – Vjesnik, 54(1993), 2. II. – V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Šenkovec 2000. – Isti: Židovi u Međimurju (katalog izložbe). Čakovec 2006. – J. i V. Kalšan: Neumann, Samuel. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

NEUMANN, Sigismund (Žiga), pravnik i sportaš (Caprag kraj Siska, 15. II. 1894 – Givat Šmuel, Izrael, 23. IX. 1966). Sin Adolfa i Charlotte rođ. Graf. Nižu pučku školu završio je u Sisku, a od 1904. pohađao je Gornjogradsku gimnaziju u Zagrebu. Još za gimnazijskih dana počeo je igrati nogomet u »Segesti«, a nastavio u zagrebačkom sportskom klubu »Slaven«. Doktorirao je 1923. na Pravnom fakultetu u Zagrebu temeljem rigoroza. Odvjetničku zakletvu položio je 12. III. 1931. Iste je godine postao član Advokatske komore te vlasnik odvjetničkoga ureda u Marovskoj (danas Masarykovoj) ul. Uz to je bio dioničar i član Upravnoga odbora »Propaganda« d. d. u Zagrebu i član Nadzornoga odbora »Iver« za šumsku industriju. U braku s Osječankom Bellom rođ. Schwarz imao je sina Dragu (?, 1924), koji se u lipnju 1941. već nalazio u Palestini. Po uspostavi NDH izbačen je iz stana i ureda, odakle je obitelj smjela iznijeti samo manji dio namještaja, dok je sav ostali namještaj i dragocjenosti (srebrnina i briljantne naušnice) supruge Belle rekviriran. Uhićen je u grupi zagrebačkih odvjetnika početkom lipnja 1941. i zatočen u Kerestincu, no 6. VI. 1941. pušten nakon što je ŽOZ platio otkupninu. Sa suprugom je preuzeo žid. znak, no po nalogu iz Ureda poglavnika, upućenoga na ruke Eugena Kvaternika u RUR, 31. XII. 1941. bio je izuzet od mjera protiv Židova s mogućnošću dobivanja dozvole boravka i rada. Ubrzo je prebjegao u Italiju, gdje i kao izbjeglica nastavlja s odgojnim radom. Bio je angažiran i u cionističkom pokretu. Doselio se u Palestinu 1945, gdje je nastavio s odvjetničkom i bilježničkom karijerom. Sudjelovao je u svim aktivnostima HOJ, naročito u godinama tzv. velike alije (1948–49).

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28642. – KŽZ.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) 1. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – M. Matovina: Spomenica hrvatskoga nogometnog kluba Segesta 1906.–1996. Sisak 1996.

NEUMANN, Slavko, službenik (Zagreb, 1903 – Beograd, 1941). Sin Eduarda (? – Zagreb, 5. V. 1967) i Josipe rođ. Goldschmidt (?, o. 1878 – Zagreb, 6. IV. 1965), unuk križevačkoga uglednika Samuela Goldschmidta. Otac Eduard je bio ranjen kao austroug. vojnik u siječnju 1918. na srpskom ratištu kraj Aranđelovca te podlegao ozljedama u zagrebačkoj vojnoj bolnici. S. je 1922–41. bio namještenik poduzeća »Caro i Jelinek« d. d. u Zagrebu. God. 1932. iz političkih je razloga bio osuđen pred sudom za zaštitu države na dvije godine robije. Kaznu izdržao u Srijemskoj Mitrovici s ustašom Markom Ožanićem. Pod optužbom da je njemački, talijanski, čak i sovjetski špijun ponovo je bio uhićen 1938. i sproveden u beogradsku Glavnjaču, gdje je odležao pet mjeseci. Brat Robert (?Zagreb, ? – logor Jasenovac, ?) je 1933. sudjelovao u demonstracijama hrv. sveučilišne omladine protiv postupka srpskih vlasti s hrv. političkim osuđenicima u Srijemskoj Mitrovici te je 18. XII. 1936. u Novinarskom domu u Zagrebu održao javno predavanje Hrvatski Židovi kao narodni element, u kojemu je pozvao Židove rođene u Hrvatskoj da se ugledaju u primjere hrv. ustaških boraca Židova Singera, Kremzira i dr. God. 1938. pristupio je Hrvatskoj građanskoj zaštiti, kasnijim Hrvatskim zaštitnim lovcima, preteči buduće Hrvatske vojske. Prešao je na katoličanstvo i bio u mješovitom braku s Marijom rođ. Stančin. Braća su po uspostavi NDH zatražila priznanje arijskih prava i predala molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka. Uz 36 činovnika djelatnika »Caro i Jelinek« te Marka Ožanića i još nekoliko istaknutih ustaša, preporučila ih je Franciska Blažević, sestrična poglavnika Ante Pavelića. Molba je najprije odbijena, a nenošenje znaka je 30. VII. 1941, privremeno odobreno. Slavko je na nepoznat način stradao u Beogradu 1941, a Robert je deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Roditelji Eduard i Josipa na nepoznat način preživjeli su rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27285.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NEUMANN, Vladimir, službenik (Zagreb, 15. V. 1902 – Zagreb, 1. X. 1970). Sin Josipov. U vrijeme uspostave NDH bio je upravitelj Doma nemoćnika ŽOZ. U braku s Reginom rođ. Rosenberg (? – Zagreb, 22. III. 1950) imao je kćer Zdenku (?Zagreb, 1930) i sina Tomicu (?Zagreb, 1935). Zajedno sa stanarima Doma nemoćnika u srpnju 1941. preselio se u Stenjevec, uz odobrenje da povede i obitelj. Preživio je rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27556.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

NEUMANN, Vladimir, epidemiolog (Zagreb, 22. X. 1902 – Brčko, BiH, 1944). Sin Josipa i Berte. Bio je u braku s Gretom rođ. Baum (Vukovar, 1916 – ?, BiH, 1942). Završio je Medicinski fakultet 1928. u Zagrebu, gdje je specijalizirao epidemiologiju. Upisan je u imenik Liječničke komore u Zagrebu 25. IX. 1931. U međuratnom razdoblju imao je vlastitu liječničku ordinaciju opće prakse na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu. Po uspostavi NDH u ekipi žid. liječnika poslan je u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Iz Tuzle se pismeno obratio ustaškom redarstvu moleći zaštitu za svoje roditelje, koji su ostali u Zagrebu u stanu na Trnjanskoj cesti. U listopadu 1943. priključio se partizanima te bio pomoćnik upravitelja bolnice 27. divizije. U drugoj pol. 1944. obolio je od pjegavoga tifusa i liječio se u bolnici u selu Maoče. Prilikom napada četnika na bolnicu je zarobljen, odveden u Brčko i ondje strijeljan. Roditelji su također stradali.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28056. – Podaci o ulazniku I. Forenbacher.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.