NEUMANN, Slavko, službenik (Zagreb, 1903 – Beograd, 1941). Sin Eduarda (? – Zagreb, 5. V. 1967) i Josipe rođ. Goldschmidt (?, o. 1878 – Zagreb, 6. IV. 1965), unuk križevačkoga uglednika Samuela Goldschmidta. Otac Eduard je bio ranjen kao austroug. vojnik u siječnju 1918. na srpskom ratištu kraj Aranđelovca te podlegao ozljedama u zagrebačkoj vojnoj bolnici. S. je 1922–41. bio namještenik poduzeća »Caro i Jelinek« d. d. u Zagrebu. God. 1932. iz političkih je razloga bio osuđen pred sudom za zaštitu države na dvije godine robije. Kaznu izdržao u Srijemskoj Mitrovici s ustašom Markom Ožanićem. Pod optužbom da je njemački, talijanski, čak i sovjetski špijun ponovo je bio uhićen 1938. i sproveden u beogradsku Glavnjaču, gdje je odležao pet mjeseci. Brat Robert (?Zagreb, ? – logor Jasenovac, ?) je 1933. sudjelovao u demonstracijama hrv. sveučilišne omladine protiv postupka srpskih vlasti s hrv. političkim osuđenicima u Srijemskoj Mitrovici te je 18. XII. 1936. u Novinarskom domu u Zagrebu održao javno predavanje Hrvatski Židovi kao narodni element, u kojemu je pozvao Židove rođene u Hrvatskoj da se ugledaju u primjere hrv. ustaških boraca Židova Singera, Kremzira i dr. God. 1938. pristupio je Hrvatskoj građanskoj zaštiti, kasnijim Hrvatskim zaštitnim lovcima, preteči buduće Hrvatske vojske. Prešao je na katoličanstvo i bio u mješovitom braku s Marijom rođ. Stančin. Braća su po uspostavi NDH zatražila priznanje arijskih prava i predala molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka. Uz 36 činovnika djelatnika »Caro i Jelinek« te Marka Ožanića i još nekoliko istaknutih ustaša, preporučila ih je Franciska Blažević, sestrična poglavnika Ante Pavelića. Molba je najprije odbijena, a nenošenje znaka je 30. VII. 1941, privremeno odobreno. Slavko je na nepoznat način stradao u Beogradu 1941, a Robert je deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Roditelji Eduard i Josipa na nepoznat način preživjeli su rat.
IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27285.
LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.