Kategorija: L

LEHNER, Vilko Josip (Joseph), ekonomist (Zagreb, 26. XII. 1909 – Toronto, 28. VII. 1993). Sin Dragutina (?, o. 1864 – Zagreb, 22. V. 1938) i Emilije (Milke) rođ. Pick (?, o. 1878 – Zagreb, 1. III. 1934). Po ocu je zavičajnost imao u Vukovaru, a od 1923. živio je u Zagrebu. God. 1932. diplomirao je na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu. Pokršten je u crkvi Sv. Petra u Zagrebu 1938, vjerojatno zajedno sa suprugom Desankom rođ. Kremzir. U Zagrebu je radio kao knjigovođa u trgovini papirom brata Milana 1933–35, kao službenik u Osiguravajućem dioničkom društvu »Dunav« 1935–36. te od 1936. u Državnoj hipotekarnoj banci. Postavljen je u srpnju 1940. za višega trgovinskog pristava u Odjelu za obrt, industriju i trgovinu Banske vlasti Banovine Hrvatske. Po uspostavi NDH bio je jedan od malobrojnih Židova koji je djelovao u državnom aparatu kao viši trgovinski pristav Ministarstva narodnoga gospodarstva. Bio je zaveden u Imenik Ponove, na temelju čega su ga vlasti smatrale Židovom, ali su mu bila priznata arijska prava te je dobio »posebno priznanje« Poglavnika. Smatran je »desnom rukom ministra financija Košaka«. Neovisno o tome, bilo je mnogo zainteresiranih za njegov stan te su mu u rujnu 1942. »bili svakodnevno upućivani pojedini interesenti za stanove«. God. 1948. obitelj se iselila u Izrael, potom u Mendozu u Argentini, gdje je bio vlasnik tvornice čarapa. S obitelji se 1963. iselio u Toronto, gdje je radio u vladi Ontarija kao ravnatelj istraživačkoga centra u Ministarstvu industrije trgovine te je, među ostalim, bio odgovoran za uspostavu trgovinskih ureda Ontarija diljem svijeta. Posjećivao je u međuvremenu i Zagreb. – Brat Milan, trgovac (Zagreb, 13. VI. 1907 – ?). Po ocu, politički »osvjedočenom pravašu«, zavičajnost je stekao u Vukovaru. Bio je vlasnik trgovine papirom u Zagrebu koja je 1937. pala pod stečaj. Za uspostave NDH bio je knjigovođa u veletrgovini kolonijalnom robom »David Herzog«. Sa suprugom Esterom Emilijom (Jasienica, Poljska, ? – ?) prešao je na katoličanstvo. Poč. svibnja 1941. predao je molbu za priznavanje arijskih prava, ali ne zna se je li ih dobio. Po nalogu MUP 28. V. 1941. bio je oslobođen od nošenja žid. znaka, ali je njegovim sestrama Zlati ud. Hiršl i Zdenki ud. Kohn molba bila odbijena. Povjerenik tvrtke → David Herzog u srpnju 1941. tražio je da ga se izuzme od mjera progona »kao stručnjaka nužnoga za rad poduzeća«. Preživio je II. svj. rat i 1946. upisan u popis povratnika ŽOZ.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27218, 27693, 29884. – HDA, Ponova, Varia. – HDA, Ponova, Kartoteka DKM, spis Vilka Lehnera 697/3. – Podaci o ulazniku D. Kremzir i T. Benzaquen.

LIT.: B. Bušić: Jedino Hrvatska. Toronto 1983. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LEHRER, Julio M., trgovac (Iași, Rumunjska, 10. XI. 1895 – ?). U Hrvatsku se doselio 1920. iz Rumunjske te je do 1941. imao rumunjsko državljanstvo. Posjedovao je trgovinu galanterijom u Jurišićevoj ul. u Zagrebu, koju mu je 20. VI. 1941. otkupljena za 500 000 din., no do 30. VI. 1941, kad je podnio prijavu imetka, taj iznos nije bio položen na njegov račun, te su također u njegovu vlasništvu ostala potraživanja trgovine od 379 000 din. U braku sa Stellom rođ. Scheratter imao je kćeri Beatu i Eriku. Nepoznata je njegova daljnja sudbina.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LEHRER, Marko, trgovac (Iași, Rumunjska, 10. V. 1894 – ?). Doselio se 1930. iz Rumunjske te je zadržao rumunjsko državljanstvo. U međuratnom razdoblju u Tomašićevoj ul. u Zagrebu imao je trgovinu galanterijske robe. Bio u braku sa Sofijom rođ. Rabner, rumunjskom državljankom. Po uspostavi NDH nepoznata je njegova daljnja sudbina.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LEIGHTON, Renee (Renata), prevoditeljica i žid. aktivistica (Zagreb, 1947). Kći → K. Tolnauera i Dragice (Drage) Kapetanić (?, 1910 – ?, 1996). Od 1956. živjela je s obitelji u Beču, a od 1970. u Melbournu. Radila je kao prevoditeljica te niz godina kao savjetnica u bolnici u Melbournu, gdje je također volonterka u Židovskom muzeju i istraživačkom centru Holokausta (The Jewish Holocaust Museum and Research Centre). Majka je Marka, Daniela i Jessice.

LEIMDÖRFER, Aladar (Vladimir), gospodarstvenik (Budimpešta, 27. VII. 1877 – ?Đurđenovac, 12. IV. 1936). Sin Jakoba i Julije rođ. Engel. Živio je 1930-ih u Sušinama kao upravitelj pogona Našičke tvornice tanina i paropila d. d. u Đurđenovcu te bio među optuženicima u Osijeku u aferi Našička d. d. 1935. Tada je prešao na evangeličku vjeru, a u braku s Ellom rođ. Bryk (Kolbuszowa, Poljska, 1888 – Zagreb, 23. I. 1946) imao je sinove Ivana (Hansa) (Pečuh, Mađarska, 1913 – Zagreb, 9. VIII. 1971), Gustava i Franju. Supruga mu je bila kći bečkoga odvjetnika Adolfa, sudionika V. cionističkoga kongresa u Baselu (1902) i sestra antropologa i entomologa Felixa Bryka, koji ju je često posjećivao u Đurđenovcu. Po njegovoj smrti, supruga i sinovi preselili su se u Ožegovićevu ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH, pozivajući se na svoj dugogodišnji humanitarni i socijalni rad u Đurđenovcu i Našicama, Ella je zatražila arijska prava za sebe i sinove, no molba je bila odbijena. U Holokaustu su stradali Gustav i Franjo, dok su Ella i Ivan preživjeli II. svj. rat u Zagrebu, uz pomoć podstanara Borisa Roića, koji ih je selio na različite lokacije po Zagrebu zbog čega je 1998. proglašen Pravednikom među narodima. – Sin Franjo (Đurđenovac, 7. III. 1921 – Jadovno, 1941). Po uspostavi NDH bio je student tehnike. Prijavu imovine u njegovo je ime ispunila majka 29. VI. 1941, jer je tada već vjerojatno bio odveden »na prisilni rad«, a zapravo u logor Danica, potom u Gospić te u Jadovno, gdje je stradao – Sin Gustav, liječnik (Pečuh, Mađarska, 5. XI. 1916 – logor Jasenovac, 24. X. 1944). Zavičajnost je imao u Đurđenovcu. Nakon očeve smrti 1936. s majkom i braćom doselio se u Zagreb, gdje je 7. II. 1941. diplomirao na Medicinskom fakultetu. Početkom 1942. uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je bio među šest logoraša Židova zaduženih za bolnice i ambulante. Bio je požrtvovan i cijenjen kod logoraša i medicinskoga osoblja; preživjeli o njemu govore kao o čovjeku, koji je »pomagao i spašavao kad god je mogao«. Pod optužbom da je sudjelovao u pripremama za bijeg jedne skupine logoraša, ubijen je na Gradini.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684, 699. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27143. – HDA, ZKRZ GUZ, br. 306, kut. 15, 3777, 3782. – JUSP Jasenovac. – KŽZ. – ŽOZ, Popis židovskih omladinaca.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – N. Nikolić: Jasenovački logor smrti. Sarajevo 1975. – M. Kolar-Dimitrijević: Sjećanja veterinara Zorka Goluba na trinaest dana boravka u logoru Jasenovac 1942. godine. Časopis za suvremenu povijest, 15(1983) 2. – A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 2. Beograd–Jasenovac 1986. – M. Sobolevski: Židovi u kompleksu koncentracijskog logora Jasenovac. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Karakaš Obradov: Medicinsko osoblje i zdravstveno higijenski uvjeti u logoru Jasenovac. Dijalog povjesničara–istoričara, 8(2004). – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb 2006. – M. Steiner-Aviezer: Hrvatski pravednici. Zagreb 2008. – I. Švertasek: Đurđenovac moga djetinjstva. Našice 2008. – http://www.radixforum.com/vezeteknevek/leimdorfer/, pristupljeno 15. IV. 2011.

LEITNER, Dragutin, trgovac (Zagreb, 6. XII. 1900 – Jadovno, prije 15. VIII. 1941). Sin Ivana i Gizele rođ. Steiner. U međuratnom razdoblju s obitelji je živio u Karlovcu, gdje je imao trgovinu željeznom robom. Iako je od 1935. bio u mješovitom braku s Cvijetom rođ. Rubeša, a 1938. u Karlovcu je prešao na katoličanstvo, po uspostavi NDH odveden je iz Karlovca 8. VII. 1941. u Jadovno, gdje je stradao prije 15. VIII. 1941. zajedno s drugim zatočenicima.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28258.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LEITNER, Filip, trgovac i žid. aktivist (? – Varaždin, 24. II. 1868). Bio je predstojnik Javne izraelitsko-njemačke škole u Varaždinu i član Komiteta svih Židova Mađarske i pripojenih joj zemalja sa sjedištem u Pešti. Predvodio je izaslanstvo varaždinskih Židova u Beč, koje je 6. X. 1846. zahvalilo caru na ukidanju tolerancijske pristojbe. Bio je predsj. ŽO u Varaždinu za revolucije 1848–49. te je s drugim istaknutim članovima ŽO pismeno molio Gradsko poglavarstvo i bana Jelačića da spriječe protjerivanje Židova iz Varaždina. Potaknuo je 1852. pitanje gradnje nove sinagoge, što je odlučeno 1853, no zbog problema oko dobivanja lokacijske dozvole za gradnju, na zahtjev rabina sazvao je 27. II. 1855. opću sjednicu svih članova ŽO. Iako je dogovoren način prikupljanja novca, židovska je zajednica zbog otpora lokalnih vlasti gradnju morala odgoditi. Sahranjen je na Židovskom groblju u Varaždinu.

LIT.: H. Rosenmark: Israelitische Religions- und Sittenlehre… Warasdin 1847. – Warasdiner Schreib Kalender, 1855–1859. – Predigten… von S. Lengsfelder. Kanizsa 1861. – Židov, 11(1927) 47. – R. Horvat: Povijest grada Varaždina. Varaždin 1993. – Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998.

LEITNER, Jakob, trgovac (?, o. 1853 – Zagreb, 19. III. 1920). Bio je vlasnik trgovine u Zaprešiću na prijelazu XIX/XX. stoljeće.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LEITNER, Josefina, dobrotvorka (? – ?). Bila je predsjednica Dobrotvornoga društva izraelitičkih gospodjah u Varaždinu 1880-ih. Za njezina mandata izrađena su nova pravila Društva, a odobrio ih je i potvrdio Odjel za unutrašnje poslove Zemaljske vlade Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 5. II. 1880.

LIT.: Pravila dobrotvornog društva izraelitičkih gospodjah u Varaždinu. Varaždin 1880.

LEITNER, Marija (Maria), novinarka i spisateljica (Varaždin, 19. I. 1892 – ?, Francuska, ?1941). Kći trgovca Leopolda i Olge rođ. Kaiser. Od 1896. nastanjena je u Budimpešti, gdje je polazila Višu djevojačku školu (1902–10) te najvjerojatnije u Švicarskoj studirala povijest umjetnosti i sanskrt. Od 1913. radila je u uredništvu novina Az Est u Budimpešti, a za I. svj. rata kao dopisnica iz Stockholma pisala za lijevo orijentirane mađ. novine. Zbog antimilitarističke aktivnosti u udruzi »Galilei« 1920. s braćom Mikšom (Max, Maximilian) (?, 1892 – ?, ?1940) i Janošom (Johann Lassen) (?, 1895 – ?, 1925) morala je napustiti Mađarsku. God. 1921–24. u Berlinu radila je kao prevoditeljica; prevela je na njemački Tibetansku bajku (Tibetanische Märchen, Berlin 1923), a od 1925. kao dopisnica njem. radničkih listova (Uhu) u SAD pisala je kritičke reportaže o Americi (Unbekanntes aus Amerika). Od 1929. ponovo je u Berlinu, gdje je objavila društveno-kritički roman Hotel Amerika (Berlin 1930; zabranjen 1933) i zbirku reportaža Eine Frau reist durch die Welt (Berlin 1932) te pisala za lijevo-orijentirane časopise i novine Welt am Abend i Arbeiter Illustrierte Zeitung. Bila je članica Udruge za zaštitu njem. pisaca 1930, no nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast, u svibnju 1933. izbjegla je u Prag, potom u Beč, a 1934–39. boravila u Parizu, odakle je s krivotvorenom putovnicom i pod tuđim imenom povremeno putovala u Njemačku te o tamošnjoj socijalnoj i polit. situaciji objavljivala reportaže (1936–39) u njem. iseljeničkim časopisima Das Wort, Die Neue Weltbuehne i u L’Quotidien de Paris, u kojem je u nastavcima izdavala roman Elizabeth, ein Hitlermädchen (1937). Nakon ulaska njem. postrojbi u Francusku, s ostalim je njem. egzilantima 1940. internirana u logor u franc. Pirenejima, iz kojeg je pobjegla u Marseille. O tragičnosti situacije u kojoj se nalazila svjedoče njezina pisma Američkomu društvu za njemačku kulturnu slobodu, preko kojega je tražila vizu za SAD. Posljednji je put viđena u Marseilleu u proljeće 1941. nakon čega se smatra nestalom.

IZV.: ŽO Varaždin, Matica rođenih 1892.

LIT.: W. Emmerich: Neue Deutsche Biographie, 14. Berlin 1985. – Welt der Frau. Die österreichische Frauenzeitschrift, 2000, 7/9. – M. Lončarić: Marija Leitner. U: Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu (katalog izložbe). Varaždin 2003. – http://de.wikipedia.org/wiki/Maria_Leitner, pristupljeno 18. IV. 2011.