LEIMDÖRFER, Aladar (Vladimir), gospodarstvenik (Budimpešta, 27. VII. 1877 – ?Đurđenovac, 12. IV. 1936). Sin Jakoba i Julije rođ. Engel. Živio je 1930-ih u Sušinama kao upravitelj pogona Našičke tvornice tanina i paropila d. d. u Đurđenovcu te bio među optuženicima u Osijeku u aferi Našička d. d. 1935. Tada je prešao na evangeličku vjeru, a u braku s Ellom rođ. Bryk (Kolbuszowa, Poljska, 1888 – Zagreb, 23. I. 1946) imao je sinove Ivana (Hansa) (Pečuh, Mađarska, 1913 – Zagreb, 9. VIII. 1971), Gustava i Franju. Supruga mu je bila kći bečkoga odvjetnika Adolfa, sudionika V. cionističkoga kongresa u Baselu (1902) i sestra antropologa i entomologa Felixa Bryka, koji ju je često posjećivao u Đurđenovcu. Po njegovoj smrti, supruga i sinovi preselili su se u Ožegovićevu ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH, pozivajući se na svoj dugogodišnji humanitarni i socijalni rad u Đurđenovcu i Našicama, Ella je zatražila arijska prava za sebe i sinove, no molba je bila odbijena. U Holokaustu su stradali Gustav i Franjo, dok su Ella i Ivan preživjeli II. svj. rat u Zagrebu, uz pomoć podstanara Borisa Roića, koji ih je selio na različite lokacije po Zagrebu zbog čega je 1998. proglašen Pravednikom među narodima. – Sin Franjo (Đurđenovac, 7. III. 1921 – Jadovno, 1941). Po uspostavi NDH bio je student tehnike. Prijavu imovine u njegovo je ime ispunila majka 29. VI. 1941, jer je tada već vjerojatno bio odveden »na prisilni rad«, a zapravo u logor Danica, potom u Gospić te u Jadovno, gdje je stradao – Sin Gustav, liječnik (Pečuh, Mađarska, 5. XI. 1916 – logor Jasenovac, 24. X. 1944). Zavičajnost je imao u Đurđenovcu. Nakon očeve smrti 1936. s majkom i braćom doselio se u Zagreb, gdje je 7. II. 1941. diplomirao na Medicinskom fakultetu. Početkom 1942. uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je bio među šest logoraša Židova zaduženih za bolnice i ambulante. Bio je požrtvovan i cijenjen kod logoraša i medicinskoga osoblja; preživjeli o njemu govore kao o čovjeku, koji je »pomagao i spašavao kad god je mogao«. Pod optužbom da je sudjelovao u pripremama za bijeg jedne skupine logoraša, ubijen je na Gradini.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684, 699. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27143. – HDA, ZKRZ GUZ, br. 306, kut. 15, 3777, 3782. – JUSP Jasenovac. – KŽZ. – ŽOZ, Popis židovskih omladinaca.
LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – N. Nikolić: Jasenovački logor smrti. Sarajevo 1975. – M. Kolar-Dimitrijević: Sjećanja veterinara Zorka Goluba na trinaest dana boravka u logoru Jasenovac 1942. godine. Časopis za suvremenu povijest, 15(1983) 2. – A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 2. Beograd–Jasenovac 1986. – M. Sobolevski: Židovi u kompleksu koncentracijskog logora Jasenovac. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Karakaš Obradov: Medicinsko osoblje i zdravstveno higijenski uvjeti u logoru Jasenovac. Dijalog povjesničara–istoričara, 8(2004). – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb 2006. – M. Steiner-Aviezer: Hrvatski pravednici. Zagreb 2008. – I. Švertasek: Đurđenovac moga djetinjstva. Našice 2008. – http://www.radixforum.com/vezeteknevek/leimdorfer/, pristupljeno 15. IV. 2011.