LEHNER, Vilko Josip (Joseph), ekonomist (Zagreb, 26. XII. 1909 – Toronto, 28. VII. 1993). Sin Dragutina (?, o. 1864 – Zagreb, 22. V. 1938) i Emilije (Milke) rođ. Pick (?, o. 1878 – Zagreb, 1. III. 1934). Po ocu je zavičajnost imao u Vukovaru, a od 1923. živio je u Zagrebu. God. 1932. diplomirao je na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu. Pokršten je u crkvi Sv. Petra u Zagrebu 1938, vjerojatno zajedno sa suprugom Desankom rođ. Kremzir. U Zagrebu je radio kao knjigovođa u trgovini papirom brata Milana 1933–35, kao službenik u Osiguravajućem dioničkom društvu »Dunav« 1935–36. te od 1936. u Državnoj hipotekarnoj banci. Postavljen je u srpnju 1940. za višega trgovinskog pristava u Odjelu za obrt, industriju i trgovinu Banske vlasti Banovine Hrvatske. Po uspostavi NDH bio je jedan od malobrojnih Židova koji je djelovao u državnom aparatu kao viši trgovinski pristav Ministarstva narodnoga gospodarstva. Bio je zaveden u Imenik Ponove, na temelju čega su ga vlasti smatrale Židovom, ali su mu bila priznata arijska prava te je dobio »posebno priznanje« Poglavnika. Smatran je »desnom rukom ministra financija Košaka«. Neovisno o tome, bilo je mnogo zainteresiranih za njegov stan te su mu u rujnu 1942. »bili svakodnevno upućivani pojedini interesenti za stanove«. God. 1948. obitelj se iselila u Izrael, potom u Mendozu u Argentini, gdje je bio vlasnik tvornice čarapa. S obitelji se 1963. iselio u Toronto, gdje je radio u vladi Ontarija kao ravnatelj istraživačkoga centra u Ministarstvu industrije trgovine te je, među ostalim, bio odgovoran za uspostavu trgovinskih ureda Ontarija diljem svijeta. Posjećivao je u međuvremenu i Zagreb. – Brat Milan, trgovac (Zagreb, 13. VI. 1907 – ?). Po ocu, politički »osvjedočenom pravašu«, zavičajnost je stekao u Vukovaru. Bio je vlasnik trgovine papirom u Zagrebu koja je 1937. pala pod stečaj. Za uspostave NDH bio je knjigovođa u veletrgovini kolonijalnom robom »David Herzog«. Sa suprugom Esterom Emilijom (Jasienica, Poljska, ? – ?) prešao je na katoličanstvo. Poč. svibnja 1941. predao je molbu za priznavanje arijskih prava, ali ne zna se je li ih dobio. Po nalogu MUP 28. V. 1941. bio je oslobođen od nošenja žid. znaka, ali je njegovim sestrama Zlati ud. Hiršl i Zdenki ud. Kohn molba bila odbijena. Povjerenik tvrtke → David Herzog u srpnju 1941. tražio je da ga se izuzme od mjera progona »kao stručnjaka nužnoga za rad poduzeća«. Preživio je II. svj. rat i 1946. upisan u popis povratnika ŽOZ.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27218, 27693, 29884. – HDA, Ponova, Varia. – HDA, Ponova, Kartoteka DKM, spis Vilka Lehnera 697/3. – Podaci o ulazniku D. Kremzir i T. Benzaquen.
LIT.: B. Bušić: Jedino Hrvatska. Toronto 1983. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.