Kategorija: L

LAUSCH, Ljudevit (Lauš), posjednik (Čakovec, 15. V. 1867 – Auschwitz, 1942). Sin Adamov. Bio je u braku s Cecilijom rođ. Friedrich. Zavičajnost je imao u Ludbregu, gdje je bio dioničar banke i štedionice. U međuratnom razdoblju živio je u Zagrebu. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je da mu je rekvirirano nasljedstvo po ocu, oranice, šuma, sjenokoša, vinograd te gospodarske zgrade s inventarom u Čakovcu. – Brat Vilim, ugostitelj (Čakovec, 20. X. 1882 – Auschwitz, 1944). Zavičajnost je imao u Ludbregu. Prije 1927. doselio se u Zagreb, gdje je bio vlasnik kavane i restauracije »Corso« u Gundulićevoj ul. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, podnio je molbu za priznavanje arijskih prava, koja je 5. VII. 1941. bila odbijena te je sa suprugom Slavom rođ. Hirschl i kćeri Renatom preuzeo žid. znak. Kavana je 9. X. 1941. podržavljena, a 25. X. 1941. prodana novim vlasnicima. Cijela je obitelj stradala u Auschwitzu 1942–44.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28401. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – Ha-kol, 2002, 74. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LAUSCH, Rudolf, obrtnik (Kotoriba, 1891 – logor Jasenovac, 1941). Sin Mavrov. Bavio se proizvodnjom soda-vode. Živio je u Tomašićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LAUŠ, Milan (Lausch), osiguravajući djelatnik (Zagreb, 21. II. 1901 – ?). Sa suprugom Gretom (Beč, 1901 – ?), koja je u Zagreb došla nakon udaje 1931, živio je u Tomašićevoj ul. Po uspostavi NDH, 20. X. 1941, uhitio ga je bečki Gestapo. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LIT.: http://www.doew.at/php/gestapo/index.php, pristupljeno 26. X. 2012.

LAUŠ, Vladimir, trgovac (Veliki Bukovac, 22. XI. 1899 – logor Jasenovac, 1945). Sin Samojlev (Samuelov). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik trgovine staklom i porculanom »D. Romanić« u Jurišićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH bio je primoran prijaviti imovinu te je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LAZARUS, Filip, liječnik (?, 1859 – Osijek, 15. IX. 1933). U braku s Henriettom, otac je Kornelije (?, 17. VIII. 1892 – ?). Gimnaziju je završio u Novom Sadu, a studij medicine u Beču. Krajem XIX. i poč. XX. st. djelovao je kao liječnik u Valpovu, liječnik osječkoga Sudbenog stola i liječnik rezaonice u Belišću. Bio je općinski odbornik u Valpovu, jedan od inicijatora osnivanja Društva željezničkih i blagajničkih liječnika, Dobrovoljnoga vatrogasnog društva 1887. i član Hrvatskoga liječničkog zbora.

LIT.: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 55(1933) 9. – V. Čuržik: Židovi na području Valpovštine. Valpovački godišnjak, 9(2004). – http://www.vzzob.hr/vzzobhr.html, pristupljeno 26. X. 2012.

LAZARUS, Josip, strojarski inženjer i žid. aktivist (Brody, Ukrajina, 23. II. 1858 – logor Jasenovac, ?1942). Sin Moricov. Bio je poljski državljanin u braku sa Sofijom rođ. Ergas (Ploeşti, Rumunjska, 1867 – ?). Diplomirao je brodogradnju 1883. u Parizu, a potom živio u Beču. U Hrvatskoj je vodio poslove od 1890-ih, a stalno je nastanjen od 1900. Tada je bio cionistički usmjeren, sudjelovao na Prvom cionističkom kongresu u Baselu 1897. kao jedan od trojice sudionika iz Hrvatske (uz osječkog rabina → A. Kaminku te đakovačkog rabina → M. Ehrenpreisa). God. 1904. sudjelovao je na Prvom cionističkom kongresu u Osijeku, ali poslije nema podataka da je sudjelovao u radu židovskih općina. Prvo veće brodogradilište pod nazivom »Lazarus« osn. 1896. u Rijeci na preporuku riječkih pomorskih vlasti uz dozvolu ugarskoga ministarstva trgovine (od 1947. »Viktor Lenac«); službeno je pušteno u pogon 19. X. 1900, proizvodeći sidra, lance, kotlove, manje strojeve i opremu za brodove, dok se u škveru Kraljevici i Baroševoj luci obavljao remont stranih i domaćih trg. brodova i parobroda međunarodne putničke kompanije »Cunard Line« te engl. brodova, koji su prevozili konje na južnoafrička ratišta. Od 1902–05. u njegovu brodogradilištu izgrađeno je desetak brodova za austr. ratnu mornaricu, po nacrtima njegovih projektanata, što su ujedno bili i parobrodi izgrađeni u Hrvatskom primorju, a po narudžbi tvornice iz Lavova 1902. su izradili prvi parni stroj. God. 1905. iz natjecanja za gradnju velikoga brodogradilišta u Rijeci izgurao ga je moćni mađ. koncern »Danubius« d. d. Tog dana (23. VIII) kad je potpisan ugovor u Budimpešti, njegovo je brodogradilište izgorjelo do temelja; šteta je bila veća od 1 000 000 kruna. Iako je od osiguranja uspio obnoviti proizvodnju na ist. dijelu riječke luke, nije više bio konkurentan »Danubiusu«. Čini se da mu je brodogradilište tada počelo propadati, pa ga je u neko doba zatvorio. Poslije je radio kao inženjer u Jadranskim brodogradilištima. Po osnutku NDH, u lipnju 1941, prema prijavi imovine ustaškim vlastima živio je u Zagrebu kao podstanar bez stalnih prihoda i sa samo 4000 din. gotovine, dok je pokućstvo bračnoga para bilo pohranjeno na carinarnici. Naveo je da od bivših Jadranskih brodogradilišta potražuje »ono najnužnije za životne potrebe«. Sa suprugom Sofijom po nalogu UNS od 20. VII. 1942. deportiran je u logor Jasenovac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29701. – JUSP Jasenovac. – Jasenovac Research Institute.

LIT.: I. Lukežić: Lazarusovo brodogradilište. Ha-kol, 2009, 109. – Lj. Dobrovšak: Prvi cionistički kongres u Osijeku 1904. godine. Časopis za suvremenu povijest, 37(2005) 2. – http://www.fsb.hr/zbrodo/mrtvamora.pdf, pristupljeno 11. III. 2011.

LAŽANSKI, Aleksandar, pedijatar (? – ?Zagreb, 1915). Nakon završena studija medicine, djelovao je kao pedijatar u Zagrebu.

LEDECKI, Artur (Ledetzki), liječnik (Kutina, 1901 – logor Jasenovac, 1942). Sin Ise (Kutina, 1870 – Zagreb, 25. XI. 1940) i Irene rođ. Braun. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1926/27. te od 1932. bio liječnik u ugovornom odnosu s bolesničkom blagajnom činovnika Poštanske štedionice i sa Zadrugom PTT službenika u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u travnju 1941, zatražio je arijska prava za sebe, mlađega brata Ervina i majku Irenu, no u lipnju 1941. bio je uhićen i deportiran vjerojatno u Gospić, potom u logor Jasenovac, gdje je stradao. Izgleda da je ista sudbina zadesila i druge članove obitelji.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27335. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LEDERER-DAVIČO, Ruth (Rut), liječnica (Hrvatska Kostajnica, 1912 – Beograd, o. 1992). Kći → H. Lederera. Medicinu je diplomirala u Zagrebu 1938/39. Kao studentica pristupila je lijevomu političkomu pokretu i postala članica marksističke skupine na fakultetu te ju je zagrebačka policija nekoliko puta uhitila zbog polit. aktivizma. Po uspostavi NDH prebjegla je u Dalmaciju, a odande u Italiju. U studenom 1944. vratila se u Jugoslaviju i priključila partizanima. Nakon rata radila je u Zavodu za transfuziju krvi u Beogradu. Suprug joj je bio književnik Oskar Davičo.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

LEDERER-SANTRIĆ, Greta, javna djelatnica (Zagreb, 1933). Po uspostavi NDH majka joj se preudala za redatelja bliskoga vlasti zahvaljujući čemu su preživjele II. svj. rat. G. se sred. 1950-ih udala za Vojka Santrića, koji je zastupao »Genex« i bio uvoznik nafte u Italiji. Živjela je u Milanu, gdje je bila predsjednica Društva prijatelja »Scale«. Krajem 1970-ih sa suprugom se preselila u Lugano u Švicarskoj.

IZV.: Podaci o ulaznici V. Stipetić.