LAZARUS, Josip, strojarski inženjer i žid. aktivist (Brody, Ukrajina, 23. II. 1858 – logor Jasenovac, ?1942). Sin Moricov. Bio je poljski državljanin u braku sa Sofijom rođ. Ergas (Ploeşti, Rumunjska, 1867 – ?). Diplomirao je brodogradnju 1883. u Parizu, a potom živio u Beču. U Hrvatskoj je vodio poslove od 1890-ih, a stalno je nastanjen od 1900. Tada je bio cionistički usmjeren, sudjelovao na Prvom cionističkom kongresu u Baselu 1897. kao jedan od trojice sudionika iz Hrvatske (uz osječkog rabina → A. Kaminku te đakovačkog rabina → M. Ehrenpreisa). God. 1904. sudjelovao je na Prvom cionističkom kongresu u Osijeku, ali poslije nema podataka da je sudjelovao u radu židovskih općina. Prvo veće brodogradilište pod nazivom »Lazarus« osn. 1896. u Rijeci na preporuku riječkih pomorskih vlasti uz dozvolu ugarskoga ministarstva trgovine (od 1947. »Viktor Lenac«); službeno je pušteno u pogon 19. X. 1900, proizvodeći sidra, lance, kotlove, manje strojeve i opremu za brodove, dok se u škveru Kraljevici i Baroševoj luci obavljao remont stranih i domaćih trg. brodova i parobroda međunarodne putničke kompanije »Cunard Line« te engl. brodova, koji su prevozili konje na južnoafrička ratišta. Od 1902–05. u njegovu brodogradilištu izgrađeno je desetak brodova za austr. ratnu mornaricu, po nacrtima njegovih projektanata, što su ujedno bili i parobrodi izgrađeni u Hrvatskom primorju, a po narudžbi tvornice iz Lavova 1902. su izradili prvi parni stroj. God. 1905. iz natjecanja za gradnju velikoga brodogradilišta u Rijeci izgurao ga je moćni mađ. koncern »Danubius« d. d. Tog dana (23. VIII) kad je potpisan ugovor u Budimpešti, njegovo je brodogradilište izgorjelo do temelja; šteta je bila veća od 1 000 000 kruna. Iako je od osiguranja uspio obnoviti proizvodnju na ist. dijelu riječke luke, nije više bio konkurentan »Danubiusu«. Čini se da mu je brodogradilište tada počelo propadati, pa ga je u neko doba zatvorio. Poslije je radio kao inženjer u Jadranskim brodogradilištima. Po osnutku NDH, u lipnju 1941, prema prijavi imovine ustaškim vlastima živio je u Zagrebu kao podstanar bez stalnih prihoda i sa samo 4000 din. gotovine, dok je pokućstvo bračnoga para bilo pohranjeno na carinarnici. Naveo je da od bivših Jadranskih brodogradilišta potražuje »ono najnužnije za životne potrebe«. Sa suprugom Sofijom po nalogu UNS od 20. VII. 1942. deportiran je u logor Jasenovac.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 684. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29701. – JUSP Jasenovac. – Jasenovac Research Institute.
LIT.: I. Lukežić: Lazarusovo brodogradilište. Ha-kol, 2009, 109. – Lj. Dobrovšak: Prvi cionistički kongres u Osijeku 1904. godine. Časopis za suvremenu povijest, 37(2005) 2. – http://www.fsb.hr/zbrodo/mrtvamora.pdf, pristupljeno 11. III. 2011.