Kategorija: K

KRAUS, Samuel (?, 1884 – ?). God. 1938. spominje se kao vjerski službenik u ŽO u Požegi.

KRAUS, Sigismund, publicist (Sarajevo, 1910 – Zagreb, 9. VII. 1941). Djelovao je kao bankovni službenik. Član je KPJ od 1934. Surađivao je u nizu legalnih i ilegalnih novina, tjednika i polumjesečnika, koji su u Zagrebu izlazili od 1934. do 1940, i time se pridružio plejadi intelektualaca marksista, književnika i istaknutih polit. radnika koja je djelovala u uredništvima tih glasila. Vodio je partijsku tehniku Mjesnoga komiteta Zagreba. Uhićen je 1937. i osuđen na dvije godine robije. Po povratku sa izdržane kazne, nije dugo ostao na slobodi. Uhićen je poč. svibnja 1941. i otpremljen u logor Kerestinec, u kojem je bio zatočen zajedno sa 79 zagrebačkih Židova. Strijeljan je na istočnom rubu šume Maksimir (Dotršćini) u prvoj skupini talaca u Zagrebu u NDH zajedno s Božidarom Adžijom, Maksimilijanom Pricom i Otokarom Keršovanijem.

LIT.: M. Iveković: Hrvatska Lijeva inteligencija 1918–1945, 1. Zagreb 1970. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. Jelić: Tragedija u Kerestincu. Zagreb 1986. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Z. Levental: Jevreji u naprednom studentskom pokretu na zagrebačkom univerzitetu. Jevrejski pregled, 12(1961) 9/10.

KRAUS, Vjekoslav (Ljudevit), službenik (Osijek, 22. IV. 1881 – ?). Djelovao je kao državni činovnik i vladin perovođa. Bio je član Nadzornoga odbora i dioničar »Aluminium« d. d. u Zagrebu. Za uspostave NDH bio je u mirovini. Supruga, katolkinja, Magda rođ. Puck umrla je 16. II. 1941. Imao je sina Janka (?, 1921). Moguće da je brat industrijalca → Ivana Rikarda.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

KRAUS, Vladimir, žid. aktivist (Đakovo, 1904 – ?). Na svojemu je posjedu organizirao privatnu hahšaru, s namjerom prenošenja iskustva u Palestinu. Želja mu se ostvarila nakon što se uselio u Izrael 1948. Živio je u Rišponu, gdje se osim poljoprivredom, bavio prihvatom doseljenika.

KRAUS, Walter, slikar (?Beč, 1917 – logor Jasenovac, 1945). Bježeći pred nacizmom, iselio se iz Austrije 1940. u Beograd, gdje se bavio slikanjem, grafičkim oblikovanjem, ilustriranjem i izradom zaštitnih znakova za različite tvrtke. Nakon Travanjskoga rata 1941. pokušao je sa suprugom Verom prebjeći u Dalmaciju na teritorij pod nadzorom tal. okupacijskih snaga. Bili su uhićeni u Novskoj. Deportiran je u logor Stara Gradiška, prebačen u logor Jasenovac, gdje je radio u crtaonici 7. odjela tehničke poslovnice (među zatočenicima zvana Keramika). Po zapovijedi iz uprave logora morao je crtati uvećane portrete ustaških dužnosnika, ali je potajno crtao prijatelje zatočenike. Tako je nacrtao 1942. portret Mladena Ivekovića i Anke Lovrenčić (majke zatočenika Tibora Lovrenčića). Nije poznato kako, posjedovao je za boravka u logoru Jasenovac knjigu s reprodukcijama umjetnina i Danteovu Božanstvenu komediju. Prema reprodukciji skulpture koju je načinio Luca Della Robia izveo je u terakoti skulpturu Madona s djetetom u ružičnjaku (Stara Gradiška, 1942). Stradao u proboju zatočenika 22. IV. 1945. Preživjeli zatočenik Fran Tućan uspio je iz logora iznijeti skulpturu i akvarelirani crtež tušem Unutrašnjost kružne peći u Jasenovcu (Jasenovac, 1945). Supruga Vera je deportirana u logor Đakovo, gdje je stradala.

IZV.: HDA, Zh 9947-10126. – Indeks paketarnice–popis zatočenika logora Jasenovac koji su primali pakete 1944. Br. 1291. Walter Kraus. – Popis žrtava.

KRAUS, Zdenko, kirurg (Đakovo, 27. VII. 1914 – Kalmar, Švedska, 12. XI. 1989). Sin → Gustava i Olge rođ. Kohn. Kao zagrebački gimnazijalac bio je član sportskoga kluba Makabi, u kojem je bio atletičar. Medicinu je počeo studirati na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, potom u Grazu i Pragu, a diplomirao je 1940. u Beogradu. U ožujku 1941. vratio se u Zagreb. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. U rujnu 1941. sa suprugom Lili upućen je u Ljubiju u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa, a u lipnju 1942. priključio se partizanima djelujući kao voditelj saniteta 1. krajiške brigade, šef kirurške ekipe i referent saniteta krajiških divizija. Stekao je čin pukovnika. Nakon II. svj. rata specijalizirao je kirurgiju na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Bio je ravnatelj bolnice »Dr Mladen Stojanović« (danas KBC »Sestre milosrdnice«) u Vinogradskoj ul. u Zagrebu. Radio je kao stručnjak UN u Etiopiji, gdje je bio osobni liječnik etiopskoga cara Haila Selassija. Također je bio liječnik u Švedskoj. – Supruga Elizabeta (Lili), javna djelatnica (Beč, 23. II. 1912 – ?). Kći Julija Hermana i Elle rođ. Klein. Osnovnu školu završila je u Samoboru, nižu gimnaziju i trg. školu u Zagrebu. Nakon uspostave NDH sa suprugom je upućena BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U lipnju 1942. priključila se partizanima te djelovala kao bolničarka u 1. krajiškoj brigadi i sestra instrumentarka u kirurškoj ekipi 4. krajiške divizije. Nakon II. svj. rata od 1945. u Beogradu je radila u sanitetskoj upravi JNA, 1946–48. kao tajnica u Vojnoj misiji Jugoslavije u Berlinu, a potom u Ministarstvu obrane u Beogradu u sanitetu i industriji naoružanja. Od 1949. djelovala je u Vojnoj bolnici u Zagrebu. Nakon umirovljenja 1950. u činu kapetana I. klase, radila je kao referentica saniteta u općini Donji grad i općini Centar. Majka je → V. Luncera.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28017. – KŽZ. – Podaci o ulazniku E. Kraus.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Most, bilten Udruženja useljenika iz bivše Jugoslavije u Izraelu, 41(1991) 1.

KRAUS, Zdenko, posebnik (?, 25. XI. 1914 – ?Osijek, 1941). Sin Armina (Emila). Stradao je po uspostavi NDH.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

KRAUS, Željko, gospodarstvenik (Szentborbás, Mađarska, 23. IV. 1904 – Korenica, IV. 1943). Sin ekonomista Bele i Regine rođ. Wichter. Nakon I. svj. rata obitelj se doselila u Brčko, gdje je završio tehničku školu i mehaničarski zanat, nakon čega se zaposlio u Zagrebu. Niz godina proveo je na specijalizaciji u Italiji u tvornicama automobila »Fiat« i »Lancia.« U Zagrebu je kupio obiteljsku kuću u Učkinoj ul. na Trešnjevci, oženio se 15. XI. 1931. Elzom rođ. Goldberger (Bjelovar, 21. VII 1907 – ?), koja je nakon školovanja u Varaždinu, 1928. u Beču završila Privatschule für Kunstgewerbe kod Hilde Gelbkopf te imala salon šešira i pozamanterije u Zagrebu. Oko 1935. obitelj se preselila na Plitvička jezera, gdje je otvorio mehaničarsku radionicu i kupivši 5 autobusa otvorio autobusnu liniju Plitvice–Vrhovine. Istodobno je bio i nadzornik električne centrale i vodovoda za Plitvička jezera. Po uspostavi NDH, krajem 1941, poslali su ilegalno kćeri → Nadu Premerl i Tatjanu (?, 1940 – Gornja Stubica, 1945) baki Olgi Goldberger Steiner u Gornju Stubicu, a oni su 1942, bježeći pred četnicima, morali napustiti stan i autobusno poduzeće te su se priključili partizanima. Supruga je radila na pošti na Plješivici, posljednji put se spominje u ožujku 1945, dok je on bio organizator rada u Centralnoj radionici Glavnoga štaba na Bijelim Potocima. Krajem 1942. postavljen je za upravnika nove tehničke radionice u Vrelu kraj Korenice radeći zatvarače za protutenkovske topove, ručne bombe, mine i dr. Iako je u travnju 1943. obolio od tifusa, ostao je u radionici kao jedini stručni savjetnik. Zbog nepažnje djelatnika u radionici je došlo do eksplozije u kojoj je poginuo. U Holokaustu su također stradale njegove tri sestre. – Brat Gjula (Julio) bio je interniran u logor u Kraljevici, gdje je bio starješina barake M1. Nakon kapitulacije Italije bio je u logoru Kampor na Rabu. Stradao je 1944. tijekom 6. neprijateljske ofenzive u Lici sa suprugom Editom, kćeri Ditom i Editinom majkom Eugenijom Kornfein.

IZV.: Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: Kotar Korenica i kotar Udbina u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj izgradnji. Karlovac 1979. – Uredimo najveće partizansko groblje u Hrvatskoj. Vjesnik, 35(1975), 22. XII. – Prva partizanska haubica. Vjesnik, 36(1976), 15. II. – Partizanske radionice. Popravak tenka. Večernji list, 23(1979), 19. XII. – Partizanske radionice (2). Ibid., 26. XII.

KRAUS, Živa, slikarica, kustosica i galeristica (Zagreb, 4. X. 1945). Kći → Ive i Herme rođ. Delpin, sestra blizanka → Ognjena. Diplomirala je 1968. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Raula Goldonija. Usavršavala se u Francuskoj (1968–69). Od 1972. živi u Veneciji, gdje studira scenografiju na Accademia di Belle Arti (1973–77), radi kao kustosica u Zbirci Peggy Guggenheim (1973) i u galeriji »Cavallino« (1974–77) te od 1979. vodi vlastitu Ikona Photo Gallery, a 1989. pri njoj Međunarodnu školu fotografija. Slika apstraktne, hermetične kompozicije živih i snažno naglašenih boja. Radi i crteže (ugljen, pastel). Samostalno je izlagala u zemlji (Zagreb 1972, 1975, 1979, 1988) i inozemstvu (Ljubljana 1973, Brescia 1974, Venecija 1974–75, 2010–11, Anvernier 1977, Bern 1981). Bavi se i izdavaštvom; glavna je i odgovorna urednica općeg kataloga Venecijanskoga bijenala (1978) te suizdavač knjige Venezia, archivo Naya (Venezia 1981).

LIT.: Ž. Sabol: Sažetost i jasnoća. Telegram, 1972, 32. –M. T. Fiocco: Kraus (katalog izložbe). Venecija 1975. – Z. Maković: Živa Kraus. Čovjek i prostor, 1979, 12. – T. Maroević: Živa Kraus. U: Kritičari odabiru (katalog izložbe). Zagreb 1980. – Ž. Sabol: Kraus, Živa. Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2. Zagreb 1987. – V. Bužančić: Živa Kraus (katalog izložbe). Zagreb 1988. – S. Goldstein: Život u boji. Bilten ŽOZ, 1988–1989, 9/10. – Ž. Sabol: Kraus, Živa. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2. Zagreb 1995. – Kraus, Živa. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – N. Jovičić: Živa Kraus (razgovor). Život umjetnosti, 1990, 47. – V. Flego: Kraus Živa. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUSS, Ervin, pravnik, poduzetnik i žid. aktivist (Osijek, 19. IX. 1884 – Osijek, 2. X. 1918). Sin Adolfa (Vršac, Srbija, 1843 – ?) i Johanne rođ. Krauss (Osijek, 1854 – ?). Osnovnu školu i gimnaziju završio je 1902. u Osijeku. Studirao je pravo u Beču i Zagrebu. U Osijeku se bavio trgovinom i upravljao obiteljskom tvornicom. Umro je u osječkoj bolnici kao austroug. vojnik od španjolske gripe 1918. – Za studija u Beču priključio se studentskomu cionističkomu društvu »Bar Giora« te organizirao žid. srednjoškolce, širio omladinski žid. tisak te se isticao člancima u osječkim novinama (Narodna obrana i Slavonische Presse). God. 1903. bio je inicijator i suosnivač prvoga cionističkoga srednjoškolskoga društva u Osijeku, a 1904. prvoga kongresa abiturijenata cionista iz južnoslavenskih zemalja (s → H. Spitzerom). U suradnji s uglednim osječkim Židovima H. Spitzerom, Natanom Schulhoferom, → Aladarom Kleinom i Otonom Kohlbachom sudjelovao je i u organiziranju prvoga građanskoga cionističkoga društva u Osijeku. Od 1908. do 1909. je uz pomoć rođaka → Ernesta Fischera vodio osječku Židovsku smotru, redigirao tekstove, skupljao pretplatu i oglase i bavio se distribucijom. Istodobno je obnašao dužnost člana Zemaljskog odbora Udruženja cionista južnoslavenskih krajeva Austro-Ugarske Monarhije.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 18. – Gideon, 6(1922) 9/11. – Ž. J. Lador-Lederer: Tri fragmenta o cionizmu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i u Hrvatskoj. Zagreb 1998.