Kategorija: K

KOLMAR, Edmund (Kohn), bankar i gospodarstvenik (Nagykanizsa, Mađarska, 27. II. 1841 – Zagreb, 19. III. 1933). God. 1883. prvotno prezime Kohn promijenio je u Kolmar. S Fanikom (Fany) rođ. Landauer (? – Zagreb, 5. IX. 1920) otac je Otta (Zagreb, 2. II. 1874 – ?), Hermine (Zagreb, 2. VIII. 1872 – ?) i Berte ud. Breslauer (? – Zagreb, 16. IX. 1963). Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a praktičnu trg. izobrazbu stekao u Daruvaru, Beču i Zagrebu, gdje se nastanio poč. 1860-ih. Isprva je radio u trg. tvrtki šurjaka Mavre Hönigsberga, zatim otvorio mjenjačnicu; 1873. preuzela ju je Hrvatska komercijalna banka, u kojoj je postao član ravnateljstva, potom i potpredsjednik. Bio je član ravnateljstva Hrvatsko-slavonske zemaljske hipotekarne banke (od 1893) i Hrvatsko-slavonske centralne štedionice, nadzornih odbora Prve hrvatske štedionice i Osiguravajuće zadruge »Croatia« te Upravnoga vijeća Trgovačkoga doma (od 1900) i potpredsjednik Trgovačkoga odsjeka Trgovačko-obrtničke komore (1900–07). Jedan je od osnivača i član ravnateljstva Banke i štedionice za Primorje na Sušaku i Pučke štedionice u Karlovcu, član uprave Karlovačke pivovare i potpredsj. Hrvatske industrije stakla te predsjednik Kraljevskoga povlaštenoga zagrebačkoga parnoga i umjetnoga mlina (od 1893). God. 1892–1913. bio je zastupnik u zagrebačkom Gradskom zastupstvu. Na njegov su poticaj u Zagrebu utemeljeni Zavod za gluhonijeme i Zavod za slijepe te Društvo za prehranu siromašne školske mladeži (poslije »Prehrana«), kojega je bio i predsjednik. Bio je član Zemaljskoga odbora Društva Crvenoga križa te organizator lutrije, kojom je dijelom financirana Jubilarna gospodarsko-šumarska izložba u Zagrebu 1891. O stambenoj tematici pisao je 1889. u Agramer Zeitungu te u brošuri Stambeno pitanje u gradu Zagrebu, zagovarajući izgradnju jeftinih, higijenski prihvatljivih i humanih stambenih zgrada za radništvo, s prijedlozima i nacrtima za njihovu realizaciju. Kao jedan od vodećih ljudi novčarskih ustanova Banske Hrvatske potkraj XIX. i na poč. XX. st. imenovan je kraljevskim komercijalnim savjetnikom. Za dobrotvorni rad 1893. bio je odlikovan Viteškim križem reda Franje Josipa. Po uspostavi NDH kći Berta pozvala se na njegove zasluge, čime je dobila »dopusnicu« i bila oslobođena nošenja žid. znaka. Pradjed je → D. Gjankovića.

DJELA: Stambeno pitanje u gradu Zagrebu. Zagreb 1889.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 477, 548. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28729.

LIT.: J. Ibler: Gospodarsko-šumarska jubilarna izložba Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga družtva u Zagrebu godine 1891. Zagreb 1892. – Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije. Zagreb 1900–1910. – M. Krešić: 50-godišnjica Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu 1852–1902. Zagreb 1902. – Spomenspis Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu 1852–1902–1927. Zagreb 1927. – Jubilej Edmunda Kolmara. Privreda, 5(1930) 4. – (Nekrolozi): Morgenblatt, 48(1933), 21. III; Privreda, 8(1933) 4. – L. Dobronić: Radnička naselja u Zagrebu u toku devetnaestog stoljeća. Iz starog i novog Zagreba, 1963, 3. – M. Kolar-Dimitrijević: Državne i zemaljske (banske) banke u Hrvatskoj do 1945. godine. Historijski zbornik, 53(2000). – Ista: Novi prilozi za židovski biografski leksikon. Novi Omanut, 8(2000) 42/43. – D. Radović-Mahečić: Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba. Zagreb 2002. – G. Arčabić: Kolmar, Edmund. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2008.

KOMLOŠ, Eva, pravnica (Baja, Mađarska, 7. III. 1911 – Zagreb, 9. II. 1993). Kći Bele i Irene. Doselila se iz Novoga Sada u Zagreb, gdje je na Pravnom fakultetu 1933. doktorirala temeljem rigoroza te sred. 1930-ih u Zagrebu radila kao sudski tumač za mađarski jezik. Ovlaštenje za samostalno obavljanje odvjetničkoga zvanja dobila je od Odvjetničke komore u Zagrebu 1. II. 1940, a odlukom iste od 20. V. 1941. broj 1546/41 bila je imenovana preuzimateljem pisarne zagrebačkog odvjetnika → Joela Rosenbergera. Po uspostavi NDH s majkom Irenom preuzela je žid. znak te je kao jedina žena odvjetnica (od ukupno 94 žid. odvjetnika) brisana 1942. iz Odvjetničkog imenika. Potom je deportirana u Kerestinec pa u Auschwitz, Allendorf, gdje je radila u tvornici oružja. Nakon rata bila je sutkinja u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1991, 17; 1992, 27. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

KON-FUCHS, Gizela (Fuks), cionistička aktivistica (?, o. 1879 – Zagreb, 7. IV. 1932). Supruga Hugova. Bila je odbornica u Ferijalnoj koloniji i Izraelitskom gospojinskom društvu »Jelena Prister« te članica mnogih zagrebačkih socijalnih i humanitarnih udruga. U zagrebačkoj organizaciji cionističkih žena WIZO nekoliko je godina bila potpredsjednica. Bila je ravnateljica pučke škole ŽOZ.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27372.

LIT.: (Nekrolozi);Jevrejski glas, 5(1932) 15; br. 16. – Židov, 16(1932) 14.

KON, Božidar, žid. aktivist (? – ?). U lipnju 1941. bio je službenik ŽOZ te je od Ustaškoga redarstvenoga povjerenstva, s → G. Schwarzom, 4. VI. 1941. dobio dopuštenje »da u krilu te općine nesmetano radi«. Imao je žid. dokumente br. 1436. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27279.

KON, Eugen, službenik (Kamenica, 20. III. 1902 – ?). Sin Aleksandra i Roze rođ. Klein. Zavičajnost je stekao u Osijeku. U međuratnom razdoblju bio je službenik ŽOZ s plaćom 3000 din. Po uspostavi NDH bio je namješten u poduzeću »Albeka«, koje je radilo za potrebe Poglavnikove tjelesne bojne, te je kao neophodno potreban stručnjak zadržan na poslu do sred. 1942, a možda i dulje. U ožujku 1942. dobio je dopuštenje da iz Osijeka u Zagreb dovede svoje roditelje. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29741.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KON, Hugo (Kohn), pravnik i žid. aktivist (Stružec kraj Kutine, 25. IX. 1871 – Auschwitz, V. 1943). U Zagrebu je 1889. završio Klasičnu gimnaziju te 1904. doktorirao pravo. Od 1906. radio je u vlastitu odvjetničkom uredu u Petrinjskoj ul. Bio je predsj. Društva odvjetnika u Hrvatskoj i Slavoniji 1927–29, odbornik Advokatske komore u Zagrebu 1929–41. te član ispitnoga povjerenstva za odvjetničke kandidate. Njegovo predavanje o obrani u kaznenom postupku preneseno je u Hrvatskom pravu (1909), a govor održan 1917. pred voj. sudom tiskan u zbirci Sa braniteljske govornice (Zagreb 1928). Također je kao nositelj žid. liste na izborima 1921, 1925. i 1927. biran u zagrebačko Gradsko zastupstvo te 1929. i 1934 (s mandatom do 1939) imenovan odlukom kralja, odnosno ministra unutrašnjih poslova. Nakon izbora 1927. djelovao u čak sedam odbora gradske skupštine. Kao promicatelj cionističkih stajališta bio je 1920–35. predsj. ŽOZ (razdoblje se ocjenjuje kao »zlatno doba« žid. zajednice u Hrvatskoj). U nastupnom govoru, aludirajući na osnivanje »nacionalnog doma« u Palestini, ustvrdio je da treba ostvariti ono što je »nedavno priznato kao neotuđivo pravo židovskog naroda«, te najavio da će on i suradnici »svoj mandat vršiti, da mirno, pravedno i istinski organiziramo zagrebačko židovstvo za bujni židovski život«, dao je do znanja kako je cionizam shvaćen i kao program nacionalnoga osvješćivanja. God. 1921. postao je potpredsjednik Saveza jevrejskih vjeroispovjednih opština Jugoslavije. Tada je, po izvještaju o radu iz srpnja 1945, ŽOZ spadala »ne samo po brojčanoj veličini, nego možda još više svojom aktivnošću i produktivnim radom na svim poljima židovskog života među najuglednije općine u cijeloj Evropi. God. 1929. dobio je Orden sv. Save III. reda. Po uspostavi NDH ponovo je na čelu ŽO od svibnja 1941. nakon smrti → Marka Horna, nastojao je ublažiti progone te organizirati pomoć zatočenicima, ističući se »mudrošću i staloženošću«, kako su ga se prisjećali preživjeli. Kako je još od školskih dana poznavao mnoge ustaške dužnosnike, nastojao je zaustaviti pljačku imovine i izbacivanje iz stanova, potom deportacije, a poslije je dogovarao pomoć zatočenima u logorima. U lipnju 1942. bio je isključen iz Odvjetničke komore, a na dan kad su počele posljednje velike deportacije Židova iz Zagreba i uopće iz NDH, 3. V. 1943. još je potpisivao dopise odaslane u Osijek, u Split, u logor u Postirima na Braču, a te je noći sa suprugom (vjerojatno drugi brak), sinom i snahom bio deportiran u Auschwitz. Od obitelji se više nitko nije vratio.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682. – HDA, Zagrepčani – revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941.–1945. (rukopis). – HDA, ZKRZ GUZ, br. 306, kut. 15, 3874.

LIT.: Židov, 5(1921) 1; 13(1929) 9. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 2(1928) 36; 6(1932) 1; 11(1937) 3. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Zapisnici o skupštinama zastupstva slob. i kralj. glavnoga grada Zagreba. Zagreb 1921–1939. – Zapisnik konstituirajuće sjednice Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 3. – (I. Politeo): Naši odvjetnici. Ibid., 7(1933) 3. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – P. Radonić-Vranjković: Kon, Hugo. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.

KONFINO, Nisim, pedagog (Beograd, 1920 – ?logor, 1941–1945). Uoči izbijanja Travanjskoga rata postao je učitelj pučke škole ŽOZ. Iako mu je u srpnju 1941. Ustaško redarstvo u Zagrebu izdalo odobrenje da može napustiti područje NDH i otputovati u Beograd bez prava na povratak, stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27372, 27555.

LIT.: I. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KONFORTI, Jakob, liječnik (?, 1895 – Mostar, BiH, 1942). Sin Aronov. U veljači 1943. na zahtjev Ministarstva zdravstva NDH bio je pušten iz logora Jasenovac te upućen u Zavod za suzbijanje endemskoga sifilisa u Banju Luku. Stradao je u Mostaru.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28929.

LIT.: http://elmundosefarad.wikidot.com/zrtve-iz-mostara -1941-1945, pristupljeno 27. X. 2012.

KONFORTI, Josef, trgovac (Travnik, BIH, 1. X. 1912 – logor Jasenovac, 1944). Sin Cadikov. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik »Radija«, trgovine radioaparatima, biciklima, pisaćim i šivaćim strojevima i doknadnim dijelovima u Nikolićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KONFORTI, Jozef (Buki), posebnik (? – ?). Sin Cadikov. Po uspostavi NDH sa suprugom Majom, kćeri zagrebačkog odvjetnika → Ž. Neumanna, i njezinima sklonio se u mjesto Bellaria kraj Riminija. Iselio se u Givat Šmuel u Izraelu. Otac je dvaju sinova. Opisao je svoja ratna sjećanja pod naslovom Od 6. aprila 1941. do 6. aprila 1945. u Jevrejskom almanahu 1971–1996 (Beograd 2000).