KOLMAR, Edmund (Kohn), bankar i gospodarstvenik (Nagykanizsa, Mađarska, 27. II. 1841 – Zagreb, 19. III. 1933). God. 1883. prvotno prezime Kohn promijenio je u Kolmar. S Fanikom (Fany) rođ. Landauer (? – Zagreb, 5. IX. 1920) otac je Otta (Zagreb, 2. II. 1874 – ?), Hermine (Zagreb, 2. VIII. 1872 – ?) i Berte ud. Breslauer (? – Zagreb, 16. IX. 1963). Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a praktičnu trg. izobrazbu stekao u Daruvaru, Beču i Zagrebu, gdje se nastanio poč. 1860-ih. Isprva je radio u trg. tvrtki šurjaka Mavre Hönigsberga, zatim otvorio mjenjačnicu; 1873. preuzela ju je Hrvatska komercijalna banka, u kojoj je postao član ravnateljstva, potom i potpredsjednik. Bio je član ravnateljstva Hrvatsko-slavonske zemaljske hipotekarne banke (od 1893) i Hrvatsko-slavonske centralne štedionice, nadzornih odbora Prve hrvatske štedionice i Osiguravajuće zadruge »Croatia« te Upravnoga vijeća Trgovačkoga doma (od 1900) i potpredsjednik Trgovačkoga odsjeka Trgovačko-obrtničke komore (1900–07). Jedan je od osnivača i član ravnateljstva Banke i štedionice za Primorje na Sušaku i Pučke štedionice u Karlovcu, član uprave Karlovačke pivovare i potpredsj. Hrvatske industrije stakla te predsjednik Kraljevskoga povlaštenoga zagrebačkoga parnoga i umjetnoga mlina (od 1893). God. 1892–1913. bio je zastupnik u zagrebačkom Gradskom zastupstvu. Na njegov su poticaj u Zagrebu utemeljeni Zavod za gluhonijeme i Zavod za slijepe te Društvo za prehranu siromašne školske mladeži (poslije »Prehrana«), kojega je bio i predsjednik. Bio je član Zemaljskoga odbora Društva Crvenoga križa te organizator lutrije, kojom je dijelom financirana Jubilarna gospodarsko-šumarska izložba u Zagrebu 1891. O stambenoj tematici pisao je 1889. u Agramer Zeitungu te u brošuri Stambeno pitanje u gradu Zagrebu, zagovarajući izgradnju jeftinih, higijenski prihvatljivih i humanih stambenih zgrada za radništvo, s prijedlozima i nacrtima za njihovu realizaciju. Kao jedan od vodećih ljudi novčarskih ustanova Banske Hrvatske potkraj XIX. i na poč. XX. st. imenovan je kraljevskim komercijalnim savjetnikom. Za dobrotvorni rad 1893. bio je odlikovan Viteškim križem reda Franje Josipa. Po uspostavi NDH kći Berta pozvala se na njegove zasluge, čime je dobila »dopusnicu« i bila oslobođena nošenja žid. znaka. Pradjed je → D. Gjankovića.
DJELA: Stambeno pitanje u gradu Zagrebu. Zagreb 1889.
IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 477, 548. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28729.
LIT.: J. Ibler: Gospodarsko-šumarska jubilarna izložba Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga družtva u Zagrebu godine 1891. Zagreb 1892. – Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije. Zagreb 1900–1910. – M. Krešić: 50-godišnjica Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu 1852–1902. Zagreb 1902. – Spomenspis Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu 1852–1902–1927. Zagreb 1927. – Jubilej Edmunda Kolmara. Privreda, 5(1930) 4. – (Nekrolozi): Morgenblatt, 48(1933), 21. III; Privreda, 8(1933) 4. – L. Dobronić: Radnička naselja u Zagrebu u toku devetnaestog stoljeća. Iz starog i novog Zagreba, 1963, 3. – M. Kolar-Dimitrijević: Državne i zemaljske (banske) banke u Hrvatskoj do 1945. godine. Historijski zbornik, 53(2000). – Ista: Novi prilozi za židovski biografski leksikon. Novi Omanut, 8(2000) 42/43. – D. Radović-Mahečić: Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba. Zagreb 2002. – G. Arčabić: Kolmar, Edmund. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2008.