KON, Hugo (Kohn)

KON, Hugo (Kohn), pravnik i žid. aktivist (Stružec kraj Kutine, 25. IX. 1871 – Auschwitz, V. 1943). U Zagrebu je 1889. završio Klasičnu gimnaziju te 1904. doktorirao pravo. Od 1906. radio je u vlastitu odvjetničkom uredu u Petrinjskoj ul. Bio je predsj. Društva odvjetnika u Hrvatskoj i Slavoniji 1927–29, odbornik Advokatske komore u Zagrebu 1929–41. te član ispitnoga povjerenstva za odvjetničke kandidate. Njegovo predavanje o obrani u kaznenom postupku preneseno je u Hrvatskom pravu (1909), a govor održan 1917. pred voj. sudom tiskan u zbirci Sa braniteljske govornice (Zagreb 1928). Također je kao nositelj žid. liste na izborima 1921, 1925. i 1927. biran u zagrebačko Gradsko zastupstvo te 1929. i 1934 (s mandatom do 1939) imenovan odlukom kralja, odnosno ministra unutrašnjih poslova. Nakon izbora 1927. djelovao u čak sedam odbora gradske skupštine. Kao promicatelj cionističkih stajališta bio je 1920–35. predsj. ŽOZ (razdoblje se ocjenjuje kao »zlatno doba« žid. zajednice u Hrvatskoj). U nastupnom govoru, aludirajući na osnivanje »nacionalnog doma« u Palestini, ustvrdio je da treba ostvariti ono što je »nedavno priznato kao neotuđivo pravo židovskog naroda«, te najavio da će on i suradnici »svoj mandat vršiti, da mirno, pravedno i istinski organiziramo zagrebačko židovstvo za bujni židovski život«, dao je do znanja kako je cionizam shvaćen i kao program nacionalnoga osvješćivanja. God. 1921. postao je potpredsjednik Saveza jevrejskih vjeroispovjednih opština Jugoslavije. Tada je, po izvještaju o radu iz srpnja 1945, ŽOZ spadala »ne samo po brojčanoj veličini, nego možda još više svojom aktivnošću i produktivnim radom na svim poljima židovskog života među najuglednije općine u cijeloj Evropi. God. 1929. dobio je Orden sv. Save III. reda. Po uspostavi NDH ponovo je na čelu ŽO od svibnja 1941. nakon smrti → Marka Horna, nastojao je ublažiti progone te organizirati pomoć zatočenicima, ističući se »mudrošću i staloženošću«, kako su ga se prisjećali preživjeli. Kako je još od školskih dana poznavao mnoge ustaške dužnosnike, nastojao je zaustaviti pljačku imovine i izbacivanje iz stanova, potom deportacije, a poslije je dogovarao pomoć zatočenima u logorima. U lipnju 1942. bio je isključen iz Odvjetničke komore, a na dan kad su počele posljednje velike deportacije Židova iz Zagreba i uopće iz NDH, 3. V. 1943. još je potpisivao dopise odaslane u Osijek, u Split, u logor u Postirima na Braču, a te je noći sa suprugom (vjerojatno drugi brak), sinom i snahom bio deportiran u Auschwitz. Od obitelji se više nitko nije vratio.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682. – HDA, Zagrepčani – revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941.–1945. (rukopis). – HDA, ZKRZ GUZ, br. 306, kut. 15, 3874.

LIT.: Židov, 5(1921) 1; 13(1929) 9. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 2(1928) 36; 6(1932) 1; 11(1937) 3. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Zapisnici o skupštinama zastupstva slob. i kralj. glavnoga grada Zagreba. Zagreb 1921–1939. – Zapisnik konstituirajuće sjednice Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 3. – (I. Politeo): Naši odvjetnici. Ibid., 7(1933) 3. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – P. Radonić-Vranjković: Kon, Hugo. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.