Kategorija: A

ASSER, Vita (?, – ?Dubrovnik, nakon 1799). Spominje se kao glava kuće u dubrovačkom getu 1756, a već 1769. stanuje izvan geta sa suprugom, a 1782. i 1799. sa sinom.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

AŠER, Dragutin (Drago), inženjer elektrotehnike (Sisak, 29. I. 1906 – ?). Sin Ignacov. U međuratnom razdoblju zaposlen je u poduzeću »Wattson« d. d. iz Beograda kao stručnjak za »Hollerith« strojeve uz mjesečnu plaću od 7200 din. Moguće se bavio i umjetničkom fotografijom, jer se istoimena osoba javlja kao autor fotografija tijekom 1930-ih. Nakon uspostave NDH dobio je otkaz te sa suprugom Renée rođ. Adler i sinom Tomicom (?Sisak, 1941) preuzeo žid. znak. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – KŽZ.

AŠER, Ruben (?, 1929 – logor Đakovo, 1942). Sin Milanov. Prije II. svj. rata pohađao je IV. gimnaziju u Zagrebu. Nakon uspostave NDH uhićen je i deportiran u logor u Đakovu, gdje je stradao.

IZV.: Spomen-ploča u IV. gimnaziji u Zagrebu.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

AŠNER, Fred (Alfred), fizičar (Zagreb, 1924 – ?Ženeva, Švicarska, 25. X. 2002). Sin Mihaela (Mijo) (Karlovac 1890 – Auschwitz, 1944) i, najvjerojatnije, Jelene rođ. Beck (?, 1897 – ?). U Zagrebu je pohađao realnu gimnaziju. Po uspostavi NDH, s majkom i mlađim bratom Kurtom, izbjegao je u Italiju, odande čini se u Švicarsku, dok je otac ostao u Zagrebu, gdje je radio u Tvornici ulja te neko vrijeme bio zaštićen kao neophodan stručnjak, no ipak deportiran u Auschwitz. Nakon II. svj. rata majka i sinovi vratili su se u Zagreb i upisani su u preliminarnu listu povratnika u ŽO 1946. U Zagrebu je završio fakultet i 1951. stekao zvanje inženjera, a 1955. se iselio u Švicarsku, gdje je 1960. doktorirao tehničke znanosti na École Polytechnique Fédérale u Zürichu. Od 1960. do umirovljenja 1989. radio je za CERN. Proučavao je magnete, među ostalim radio na prvim supravodljivim kvadrupolnim magnetima, sudjelovao u mnogobrojnim projektima te i nakon umirovljenja, ostao savjetnik nekoliko zavoda i laboratorija. God. 1999. zauzimao se za pridruživanje Hrvatske CERN.

DJELA: High Field Superconducting Magnets. Oxford–New York 1999.

IZV.: Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – www.books.google.hr/books/about/superconducting, pristupljeno 14. XII. 2011. – http://www.gac-epa.org/History/Tributes/2002/FredAsner-en.html, pristupljeno, 14. XII. 2011. – http://www.yadvashem.org/, pristupljeno 14. XII. 2011.

AŠNER, Gejza, prevoditelj (Drežnik kraj Slunja, 18. VI. 1861 – Požega, 6. VII. 1933). Gimnaziju je polazio u Karlovcu i Rakovcu, klasičnu filologiju i opću filozofiju diplomirao je 1895. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Već je 1892. postao namjesni učitelj na osječkoj gimnaziji, a 1896. pravi učitelj u požeškoj pa u vinkovačkoj gimnaziji. God. 1898. vratio se u Požegu, gdje u gimnaziji (od 1905. kao profesor) ostaje do umirovljenja 1924; predavao je uglavnom latinski i grčki jezik, a povremeno je bio predavač filozofije i hrv. jezika. – Uz nastavnički rad prevodio je s grčkog jezika na hrvatski. Preveo je u heksametru parodiju Homerove Ilijade Boj žaba i miševa (Batrahomiomahia, Pobratim, 1898/1900), a pod naslovom Ulomci iz grčke lirike objavio je prijevode Kalina, Solona, Teognisa i Ksenofonta (Pobratim, 1898/1899); preveo je i dvije Ezopove basne (Pobratim, 1898/1899. i 1900/1901).

LIT.: (Nekrolog). Slavonac, 3(1933) 28. – M. Peić: Požeška književnost. U: Požega 1227–1977. Požega 1977. – Ašner, Gejza. Požeški leksikon. Požega 1977. – F. Potrebica i A. Petković: Ašner, Gejza. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983.

ATIAS, Jakob, časnik (Sarajevo, 13. VII. 1920). Sin Morica i Mirjam rođ. Kabiljo. Pukovnik je u mirovini.

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.

ATIAS, Salamon, trgovac (Sarajevo, 23. XI. 1900 – ?). Sin Bencionov. U međuratnom razdoblju u Jurišićevoj ul. u Zagrebu posjedovao je trgovinu pletene robe. Po uspostavi NDH, sa suprugom Linom i sinom Bencionom, preuzeo je žid. znak, prešao na katoličanstvo, a u prijavi imovine Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, naveo da je promet njegove trgovine u 1940. bio 580 000 din. Daljnja sudbina nepoznata, čini se da je obitelj izbjegla iz NDH.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

ATIAS, Samuel, inženjer geodezije (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je inženjer geodezije u Kutini i član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima neophodno potrebnih stručnjaka. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

ATIAS, Vladlena (Atias-Nikolov), anesteziologinja (Sušak, 22. VI. 1942). Kći Rafaela i Katice. Nakon završena Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1970/71, specijalizirala je anesteziologiju. Radila je u Mostaru kao ratna liječnica 1990-ih; sudjelovala u organizaciji i radu Ratne bolnice u Sturbi u blizini Livna 1992. Dobitnica je pohvale za prinos u obrani domovine 1994.

ATIJAS, Haim (Hajno, Hamdija), revolucionar (Sanski Most, BiH, 1912 – Jeruzalem, 1976). U Zagrebu je radio kao električar, 1930-ih pristupio lijevomu polit. pokretu, a 1938. otišao u Španjolsku, gdje se borio u redovima španj. republikanske armije. Nakon povlačenja boraca iz Španjolske u Francusku 1939, bio je interniran u franc. logor, odakle je pobjegao. U Francuskoj je stupio u redove Pokreta otpora i ostao u njemu do kraja II. svj. rata. Iselio se u Izrael 1948. te sudjelovao u tzv. šestodnevnom ratu 1967.

IZV.: Podaci o ulazniku Z. Atijas.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Perić i V. Drechsler: Jugoslovenski Jevreji – španski borci. Jevrejski almanah, 1963–1964.