AŠNER, Fred (Alfred), fizičar (Zagreb, 1924 – ?Ženeva, Švicarska, 25. X. 2002). Sin Mihaela (Mijo) (Karlovac 1890 – Auschwitz, 1944) i, najvjerojatnije, Jelene rođ. Beck (?, 1897 – ?). U Zagrebu je pohađao realnu gimnaziju. Po uspostavi NDH, s majkom i mlađim bratom Kurtom, izbjegao je u Italiju, odande čini se u Švicarsku, dok je otac ostao u Zagrebu, gdje je radio u Tvornici ulja te neko vrijeme bio zaštićen kao neophodan stručnjak, no ipak deportiran u Auschwitz. Nakon II. svj. rata majka i sinovi vratili su se u Zagreb i upisani su u preliminarnu listu povratnika u ŽO 1946. U Zagrebu je završio fakultet i 1951. stekao zvanje inženjera, a 1955. se iselio u Švicarsku, gdje je 1960. doktorirao tehničke znanosti na École Polytechnique Fédérale u Zürichu. Od 1960. do umirovljenja 1989. radio je za CERN. Proučavao je magnete, među ostalim radio na prvim supravodljivim kvadrupolnim magnetima, sudjelovao u mnogobrojnim projektima te i nakon umirovljenja, ostao savjetnik nekoliko zavoda i laboratorija. God. 1999. zauzimao se za pridruživanje Hrvatske CERN.
DJELA: High Field Superconducting Magnets. Oxford–New York 1999.
IZV.: Podaci o ulazniku B. Polić.
LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – www.books.google.hr/books/about/superconducting, pristupljeno 14. XII. 2011. – http://www.gac-epa.org/History/Tributes/2002/FredAsner-en.html, pristupljeno, 14. XII. 2011. – http://www.yadvashem.org/, pristupljeno 14. XII. 2011.