GRÜNFELD, Rudolf, pravnik (Zagreb, 14. I. 1878 – Zagreb, 18. VIII. 1962). Sin Ignatza (?, 1847 – Zagreb, 1. VIII. 1916) i Terezije rođ. Schönheit (?, 1853 – Zagreb, 19. I. 1916), brat Teodora. Suprug Ane rođ. Miskolczy (Osijek, 1886 – Zagreb, 19. VII. 1964), kćeri Julija i Charlotte. Doktorirao je 1903. temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je u međuratnom razdoblju posjedovao odvjetnički ured. Po uspostavi NDH sa suprugom, kćerima Mirom i Nadom i sinom Julijem preuzeo je žid. znak te morao prijaviti imovinu Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede. U prijavi, među ostalim, navodi vlasništvo nad trokatnicom na uglu Ul. Matije Antuna Reljkovića i Keglevićeva trga (danas Trg Francuske Republike) te vilom na Krležinu Gvozdu u Zagrebu, iz koje je s obitelji bio izbačen jer su je, kao i, djelomično, stan na Keglevićevu trgu, zaposjele njem. vojne vlasti. U vili je morao ostaviti sve pokretnine (namještaj, sagove, lustere, slike) i živežne namirnice. U ime žid. podavanja za potrebe države 20. V. 1941. predao je žid. odboru zlatni nakit vrijedan od 23 500 din. kao i kuće u Ul. Matije Antuna Reljkovića i Ul. Izidora Kršnjavoga. U rujnu 1941. odveden je u sabirni logor na Zavrtnici, no pušten je na zahtjev sina Julija, koji ga je poveo sa sobom u BiH. Preživio je II. svj. rat. – Sin Julije, liječnik (Zagreb, 29. IV. 1912 – Zagreb, 19. VIII. 1962). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1939. i čini se da je prvo radno mjesto dobio u Sarajevu. Po uspostavi NDH prijavio se kao liječnik stažist u ekipi žid. liječnika, koja je u BiH djelovala na suzbijanju endemskoga sifilisa te je od rujna 1941. radio u Doboju, Jajcu, Prozoru, Goraždu i Travniku. Nakon što je 1944. obolio od tifusa upućen je na liječenje u Jajce, odakle se priključio partizanima djelujući kao referent saniteta 17. krajiške brigade, referent saniteta Duvanjsko-livanjskoga vojnog područja te liječnik u bolnici 10. divizije. – Brat Teodor (Theodor), trgovac i žid. aktivist (Zagreb, 22. IV. 1879 – logor Jasenovac, 1941). U Zagrebu je posjedovao trgovinu kolonijalnom robom u Ilici. Od 1930-ih bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit, član Predstojništva ŽOZ i pročelnik Odbora za bogoštovlje u ŽOZ do 1941. Po uspostavi NDH bio je uhićen s 40 uglednih i imućnih zagrebačkih Židova, kako bi ih se zastrašilo i natjeralo na prikupljanje kontribucije, no svi su ubrzo bili pušteni. Sa suprugom Terezijom rođ. Kohn preuzeo je žid. znak i bio primoran prijaviti imovinu, u kojoj je 24. VI. 1941. naveo je da je na ime kontribucije u korist države predao zlata, dragocjenosti i novca u iznosu od 350 000 din., uz to mu je prigodom jedne od premetačina u stanu zaplijenjeno još 203 000 din. Također je sa suprugom bio vlasnik kuće u zagrebačkoj Ilici. Dozvolom Ravnateljstva ustaškog redarstva dao je na uporabu ŽOZ uredski namještaj. Do kraja lipnja 1941. sa suprugom je bio uhićen i deportiran u Gospić, potom u paški logor Slana, a iz njega u jasenovački logor Bročice, u kojem je stradao do kraja godine. Supruga je stradala u logoru Metajna.
IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1978. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 674. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28112. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.
LIT.: Zagrebački adresar 1930. Zagreb 1930. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Loža »Zagreb«, Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 26. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata.Beograd 1980. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.