GLUMAC-AUSCH, Božena (Marić, Blanka)

GLUMAC-AUSCH, Božena (Marić, Blanka), posebnica (Zagreb, 18. IV. 1915 – Zagreb, 23. XI. 1993). Kći Bogdana Auscha i Zore rođ. Aleksander, koja se preudala za → A. Marića, koji je posvojio Boženu. Supruga slikara i grafičara Sergija Glumca (Užgorod, Ukrajina, 12. I. 1903 – Zagreb, 26. XII. 1964), »arijevca« grkokatoličke vjere. Po osnutku NDH u prijavi imovine navela je da je sa suprugom suvlasnica kuće u Jurišićevoj ul. u Zagrebu (kupljene 22. XI. 1940. za 1 400 000 din.) te vlasnica polovine kuće u Hatzovoj ul. (kupljene 24. X. 1939. za 500 000 din.). Suprug je, kao muž Židovke, također morao prijaviti imovinu u kojoj navodi da je vlasnik dionica »Lima« d. d., »Minerve« d. d., »Iskra« d. d., Tvornice konoplje te »Uniona« grafičkoga d. d., sve u Zagrebu, koje su bile pohranjene na Josipovcu te su prilikom pražnjenja kuće nestale. Vjerojatno su iz vile na Josipovcu bili izbačeni odmah po uspostavi NDH jer su u vrijeme podnošenja prijave imovine 30. VI. 1941. stanovali na Mažuranićevu trgu, a poslije na Svačićevu trgu. Nakon II. svj. rata živjela je u kući »Slavex« na Svačićevu trgu u Zagrebu (projektant Viktor Kovačić). Suprugov je opus oporučno ostavila Kabinetu grafike HAZU i muzejskim ustanovama u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – Podaci o ulaznici I. Mirnik.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GOLDBERG, Josip (Letnik)

GOLDBERG, Josip (Letnik), fizičar (Sarajevo, 18. II. 1885 – Zagreb, 5. X. 1960). Gimnaziju je završio u Sarajevu 1903, a studij matematike i fizike 1908. u Beču, gdje je doktorirao 1914. tezom Sustav u različitim agregatnim stanjima prikazan pomoću slobodne energije i plohe T-V-f. Specijalizirao se u Beču, Brnu, Dresdenu, Grazu, Leipzigu i Pragu. Bio gimnazijski profesor u Mostaru (1908–14) i Sarajevu (1914–27). Od 1927. radio je u Zagrebu kao opservator u Geofizičkom zavodu i od 1946. do umirovljenja 1955. kao redoviti profesor geofizike s meteorologijom na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF); predstojnik je Geofizičkog instituta PMF 1951–55. Po uspostavi NDH bio je umirovljen, ali je nastavio znanstveno raditi za Geofizički zavod te od 8. XI. 1941. »do opoziva« bio oslobođen od nošenja žid. znaka kako bi mogao dolaziti u zavod i služiti se zavodskom bibliotekom. Zajedno sa suprugom Zorom rođ. Tausk (? o. 1893 – Zagreb, 14. I. 1971) dobio je arijska prava te promijenio prezime Goldberg u Letnik. Nakon II. svj. rata bio je dekan PMF (1948–49) te više godina pročelnik njegove Fizičke sekcije. Na PMF je uveo 1948. predmet geofiziku s meteorologijom, spojio 1951. Geofizički zavod s Geofizičkim institutom PMF, osnovao 1958. Institut za fiziku atmosfere i kozmičku fiziku JAZU i njegov opservatorij na Puntijarki na Medvednici 1959. Glavno je područje njegova znanstvenoga i stručnoga rada fizika i astronomija te geofizika i meteorologija, napose klimatologija, fizička oceanografija i zemaljski magnetizam. U meteorologiji je istraživao povezanost razdiobe naoblake s vremenskim prilikama na nekom području, pridonio istraživanju i poznavanju klime u Hrvatskoj (razdioba klimatskih tipova, insolacija, blatne kiše), istraživao fluktuaciju klime i našao vezu prve harmonike godišnjeg tijela tlaka zraka i režima strujanja, proučavajući gibanja Jadranskoga mora dao modifikaciju metode ostataka Alberta Defanta kojom se određuju osnovni periodi i visine slobodnih zaljevskih oscilacija (Goldbergova metoda), razjasnio da tzv. pepeljasto svjetlo Mjeseca nastaje refleksijom Sunčeve svjetlosti na područjima Zemlje prekrivene oblacima, proučavao termičko stanje unutrašnjosti Zemlje, magnetsku deklinaciju Jadranskog mora i istočni otklon pri slobodnom padu kao dokaz za rotaciju Zemlje. Objavljivao je također stručne i popularne članke iz geofizike i fizike, njihove povijesti i filozofije te napisao srednjoškolske udžbenike iz astronomije i fizike (1937–61). Sam i kao suautor surađivao je znanstvenim, stručnim i popularnim radovima u domaćoj i međunarodnoj periodici i listovima Morgenblatt (1928, 1932, 1937), Hrvatski list (1933), Liječnički vjesnik (1940). Napisao i tri srednjoškolska udžbenika (Kozmografija, Zagreb 1937; Astronomija, Zagreb 1946. i Fizika za više razrede srednje škole, Zagreb 1948). God. 1940. izabran je za dopisnoga i 1951. za redovitoga člana JAZU (danas HAZU), gdje je bio urednik Rasprava Odjela za matematičke, fizičke i tehničke nauke. Bio je i predsjednik matematičko-fizičke sekcije Hrvatskoga prirodoslovnoga društva.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Varia. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28318.

LIT.: S. Škreb: Dr. Josip Goldberg. Ljetopis JAZU, 1941, 53. – B. Maksić: (Nekrolog). Glasnik matematičko-fizički i astronomski, S II, 15(1960) 4; Ljetopis JAZU, 1963, 67. – Goldberg, Josip. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – S. Kutleša: Goldberg, Josip. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2001. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

GOLDBERGER, Dragutin

GOLDBERGER, Dragutin, tiskar (Daruvar, o. 1890 – ?). Bio je vlasnik tiskare, knjigovežnice, knjižare i papirnice u Daruvaru 1924–40. U tiskari se 1924. tiskao list Daruvarčan, s prilogom Šilo. Također su se 1929–40. tiskali godišnji izvještaji daruvarske realne gimnazije i dvogodišnje trg. škole.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672.

LIT.: M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978.

GOLDBERGER, Edita

GOLDBERGER, Edita, službenica (Uljanik, 29. VI. 1911 – Zagreb, 1941). Kći Filipa i Irme rođ. Pollak. U međuratnom razdoblju radila je u Tvornici za pamučnu industriju d. d. Kao članica KPJ borila se za radnička prava. Po uspostavi NDH s roditeljima je preuzela žid. znak, priključila se partizanima, no već krajem srpnja 1941. ustaške su je vlasti otkrile i strijeljale na Dotršćini u Zagrebu. Otac, ratni invalid, ubijen je u zatvoru u Zagrebu, a majka u logoru Jasenovac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GOLDBERGER, Eugene (Jenö)

GOLDBERGER, Eugene (Jenö), kantor (Hlohovec, Slovačka, 28. VIII. 1903 – Jeruzalem, 25. VIII. 1989). Sin Emanuela, kantora u Žabokreky u Slovačkoj, gdje je obitelj živjela niz godina, a potom se preselila u Trnavu i Topol’čany (1916–22). Ondje je pohađao Yeshiva Machasika Toru. Studirao je na Konzervatoriju u Beču, gdje je upoznao svoju buduću suprugu Helen (Ilona) rođ. Berkovic (Hajdu-Tetelen, Mađarska, 31. I. 1906 – Jeruzalem, 14. V. 1993). Istodobno je u Beču završio kantorsku školu te 1927. postao kantor u Vukovaru. Iz Vukovara je otišao 1932. u Opavu, gdje je postao gl. kantor, a 1934–43. bio je gl. kantor u Kopenhagenu. Uspjevši izbjeći uhićenje Gestapoa 29. VIII. 1943, s obitelji je u listopadu 1943. izbjegao iz Danske u organiziranom prebacivanju 7000 danskih Židova u Švedsku. Služio je kao kantor u Göteborgu (1943–45) i Kopenhagenu (1945–46), a potom u Montrealu (1946–68) i San Diegu (1970–80). Za svoje je djelovanje 1946. dobio nagradu Židovskoga teološkog učilišta – Kantorskoga instituta u New Yorku. Otac je Emanuela (Milana), krznarskog obrtnika (Vukovar, 5. X. 1928), → Lavoslava, Gustava (Gusa), pravnika (Opava, Češka, 28. IV. 1934) i Erika (Chaima), kantora (Kopenhagen, 6. V. 1938).

IZV.: Podaci o ulazniku L. Goldberger.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GOLDBERGER, Hinko

GOLDBERGER, Hinko, službenik (Sarajevo, 10. III. 1914 – Zagreb, 11. I. 1991). Sin Maxov. Po ocu je zavičajnost stekao u Sibinju u Slavoniji. Bio je zaposlen u zastupstvu automobila »Ford« u Zagrebu, no po uspostavi NDH ostao je bez namještenja te bio primoran preuzeti žid. znak. U prijavi imovine 28. VI. 1941, koju je u njegovo ime podnijela supruga Dragica rođ. Solerti (?, o. 1915 – Zagreb, 9. XII. 1998), Hrvatica i »arijevka«, navodi da joj je muž »odveden u židovski logor«. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ.

GOLDBERGER, Lavoslav (Leo)

GOLDBERGER, Lavoslav (Leo), psiholog (Vukovar, 28. VI. 1930). Sin → Eugena i Helen rođ. Berkovic, krsni kum mu je bio → Hinko Steiner. S obitelji je u listopadu 1943. izbjegao u Dansku, gdje se školovao u Kopenhagenu i Göteborgu, a 1951. je završio Sveučilište McKillBorn u Montrealu. God. 1953. u SAD nastavio je poslijediplomski studij iz psihologije na Sveučilištu New York, na kojem je doktorirao 1958, a 1967. je i diplomirao na Psihoanalitičkom institutu New York. Više od 40 godina predavao je na Sveučilištu New York, a 25 godina bio je urednik časopisa Psychoanalysis and Contemporary Thought. Sa Shlomom Breznitzom uredio je monografiju Handbook of Stress (New York 1982). Također je uredio Rescue of the Danish Jews. Moral Courage Under Stress (New York 1987). Istaknuo se istraživanjima u području senzorne deprivacije, stresa i spašavanja danskih Židova za Holokausta te je surađivao s mnogim centrima za istraživanje Holokausta, muzejima i za potrebe snimanja dokumentarnih filmova. Među mnogobrojnim nagradama, dobitnik je priznanja danskoga kraljevskog reda Riddere of Danneborg 1993. U braku s psihologinjom Nancy rođ. Rule, suautoricom knjige Women’s Ways of Knowing (New York 1986), otac je Jessice (New York, 1977), izvanredne profesorice na Sveučilištu Washington.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

GOLDFINGER, Maks (Bosnić, Max)

GOLDFINGER, Maks (Bosnić, Max), poduzetnik (Žepče, BiH, 31. I. 1889 – ?, Brazil, ?). Sin trgovca Samuela i Neli rođ. Goldfinger (Zemun, Srbija, 9. V. 1895 – ?). Od 20. IX. 1914. bio je u braku s Olgom rođ. Samlaić (Somlei) (Slavonski Brod, ? – ?, Brazil, ?), kćeri Heinricha (Hinka) i Fani rođ. Kohn, sestrom → M. Samlaića. Otac je Nade Leje (Slavonski Brod, 6. III. 1918 – ?). God. 1924. sa suprugom i kćeri promijenio je prezime Goldfinger u Bosnić. Od 1919. ravnatelj je tvornice piljene građe »Slavonija DI« u Slavonskom Brodu, naslijedivši na tom položaju → A. Ehrmanna. Bio je predsj. (1920. i 1934) i doživotni počasni predsj. (1924) nogometnog kluba »Marsonia«. Potaknuo je i financijski podupirao izgradnju klupskoga nogometnoga stadiona, hipodroma, spremišta veslačkoga kluba »Sava« i teniskih igrališta u Pilarovoj ul. Uz to je bio predsj. aerokluba »Naša krila« (1934) te član uprave Autokluba, brodskoga ogranka Rotary kluba (1935) i Gradskoga zastupstva (1934). Do 1939. živio je s obitelji u vili u Badalićevoj ul. u Slavonskom Brodu, a potom u Beogradu, gdje je sa suprugom i kćeri 11. V. 1939. stekao zavičajnost. Nakon Travanjskoga rata 1941. iselio se s obitelji u Brazil. Daljnja je sudbina nepoznata. – Njegov djed Wilhelm Weiner (Szigetvár, Mađarska, 1820 – Slavonski Brod, 1896) jedan je od prvih Židova nastanjenih u Slavonskom Brodu.

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika.

LIT.: Z. Vasiljević: Sabirni logor Đakovo. Slavonski Brod 1988. – S. Uzelac Schwendemann: Dogodilo se jednom u Brodu. Slavonski Brod 2008. – Isti: Ulica Matije Mesića u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod 2010. – Isti: Leksikon mrtvih. Prilog za proučavanje povijesti brodske Židovske zajednice. Slavonski Brod 2010. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011. – http://www.striborschwendemann.com/Zidovski_biografski_leksikon.pdf, pristupljeno 5. III. 2012.

GOLDMAN, Etelka

GOLDMAN, Etelka, kućevlasnica (Murska Sobota, 9. V. 1888 – ?). Kći Leopolda Kohna i udovica Hermana. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak, a u prijavi imovine u lipnju 1941. navela je vlasništvo nad dvokatnicom u Jurišićevoj ul. u Zagrebu te da je njezin stan u toj kući zaposjela njem. vojska nakon čega je privremeno stanovala u Rakovčevoj ul. Preživjela je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GOLDMANN, Dragutin

GOLDMANN, Dragutin, žid. aktivist (? – Zagreb, 6. VIII. 1909). Bio je prvi predsj. Saveza izraelitskih vjeroispovjednih općina Hrvatske i Slavonije, osn. 1909.

IZV.: ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: (Nekrolog). Židovska smotra, 4(1909) 9.