GOLDBERGER, Eugene (Jenö), kantor (Hlohovec, Slovačka, 28. VIII. 1903 – Jeruzalem, 25. VIII. 1989). Sin Emanuela, kantora u Žabokreky u Slovačkoj, gdje je obitelj živjela niz godina, a potom se preselila u Trnavu i Topol’čany (1916–22). Ondje je pohađao Yeshiva Machasika Toru. Studirao je na Konzervatoriju u Beču, gdje je upoznao svoju buduću suprugu Helen (Ilona) rođ. Berkovic (Hajdu-Tetelen, Mađarska, 31. I. 1906 – Jeruzalem, 14. V. 1993). Istodobno je u Beču završio kantorsku školu te 1927. postao kantor u Vukovaru. Iz Vukovara je otišao 1932. u Opavu, gdje je postao gl. kantor, a 1934–43. bio je gl. kantor u Kopenhagenu. Uspjevši izbjeći uhićenje Gestapoa 29. VIII. 1943, s obitelji je u listopadu 1943. izbjegao iz Danske u organiziranom prebacivanju 7000 danskih Židova u Švedsku. Služio je kao kantor u Göteborgu (1943–45) i Kopenhagenu (1945–46), a potom u Montrealu (1946–68) i San Diegu (1970–80). Za svoje je djelovanje 1946. dobio nagradu Židovskoga teološkog učilišta – Kantorskoga instituta u New Yorku. Otac je Emanuela (Milana), krznarskog obrtnika (Vukovar, 5. X. 1928), → Lavoslava, Gustava (Gusa), pravnika (Opava, Češka, 28. IV. 1934) i Erika (Chaima), kantora (Kopenhagen, 6. V. 1938).
IZV.: Podaci o ulazniku L. Goldberger.
LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.