WEINSTEIN, Jakob

WEINSTEIN, Jakob, poduzetnik (Obritsberg, Austrija, 1892 – ?). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj tvrtke »Nihag« d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Na nepoznat način preživio je rat.

IZV.: KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2 Zagreb 2004.

WEINTRAUB, Regina

WEINTRAUB, Regina, dobrotvorka (? – ?). Oporučno je 1950-ih Domu zaklade »Lavoslava Schwarza« na Bukovačkoj cesti u Zagrebu ostavila svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu vrijednu više milijuna din.

LIT.: Spomenica povodom 50-godišnjice Doma staraca Saveza Jevrejskih opština Jugoslavije (Zaklade Lavoslava Švarca) u Zagrebu, 1910–1960. Beograd–Zagreb 1960.

WEINTRAUB, Sigmund (Žiga)

WEINTRAUB, Sigmund (Žiga), kantor (?, 1855 – Zagreb, 19. I. 1927). Bio je kantor u ŽOZ (1885–1925), član Glavnoga odbora Saveza kantora u Kraljevini SHS te angažiran u mnogim aktivnostima ŽOZ (među ostalim kao šohet).

LIT.: Židov, 11(1927) 3.

WEISER, Enrik (Henrik)

WEISER, Enrik (Henrik), fotograf (Trst, ? – Split 1934). Od 1901. vodio je fotografsku radnju u Splitu. U mjesečniku Duje Balavac u kolovozu 1908. oglasio je da izrađuje fotografije po najpovoljnijem sustavu, brzo i jeftino u atelijeru u ul. Starog Sudišta. Za I. svj. rata vjerojatno je bio mobiliziran jer nakon 1914. u atelijeru radio sin Rudolf, koji je 1934. atelijer registrirao na svoje ime. Uskoro ga je zatvorio i radio kod Dragutina Stühlera do 1941, a za II. svj. rata preuzeo je Sinobadovu radnju na splitskoj obali. Zbog problema s vidom napustio je fotografsko zvanje i otišao raditi u brodogradilište. – Enrikovi fotografski uradci tipični su za secesijsko razdoblje – vrlo dekorativne vinjete na poleđinama i tiskani okviri na kartonima koje je dao tiskati negdje u europskim prijestolnicama. Fotografije su bile umetnute u papirnate vrećice s otiskom poduzeća i sve skupa umetnuto u pismovnu papirnatu vrećicu s otiskom (logom) fotografske radnje s adresom u Šubićevoj ul. Izrađivao je portrete svojih sugrađana, grupne fotografije, fotografirao društvena zbivanja od svečanosti, plesova, kazališnih predstava do kupača.

LIT.: D. Kečkemet: Fotografija u Splitu 1859–1990. Split 2004.

WEISER, Izidor

WEISER, Izidor, trgovac (Čakovec, 21. V. 1863 – Zagreb, 2. VI. 1941). Počeo je kao siromašni trgovac pokućarac, a potom se preselio u Zagreb, gdje je otvorio trgovinu kolonijalnom robom u Bogovićevoj ul. Bio je povjerenik Trgovačke komore za procjenu štete u slučajevima požara. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i ubrzo umro u vlastitom domu. – Sin Izidor, trgovac (Zagreb, 1892 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju djelovao je kao trgovac celofanom u Zagrebu. Iako je bio u mješovitom braku, morao je preuzeti žid. znak, a poč. 1942. bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, PRZV, Opći spisi, sv. 6–22, k. br. 8240 Pr./1915, br. 9959. – KŽZ. – Podaci o ulazniku D. Suvin. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

WEISS

WEISS, Otto (Vernić), građevinski inženjer i sportski djelatnik (Slavonski Brod, 22. VIII. 1890 – Slavonski Brod, 1962). Sin Žige i Terezije rođ. Kohn. Sa suprugom Jelkom rođ. Skopczyński imao je sinove Zvonka i Dubravka. Jedan je od osnivača ferijalnoga kluba hrv. naprednih đaka »Marsonia« u Slavonskom Brodu (1906) i tajnik nogometne sekcije. God. 1910. predsj. je nogometnoga kluba »Marsonia«, a 1919. tajnik. U I. svj. ratu bio je austroug. zrakoplovni poručnik. Nakon II. svj. rata zaposlen je kao inženjer na željeznici. Upravljao je obnovom porušenih mostovnih konstrukcija preko Save i željezničke pruge Novska–Vinkovci te je bio angažiran na gradnji ranžirne stanice u Vinkovcima i dvostrukoga kolosijeka na pruzi Vinkovci–Novska. Za svoj rad nagrađen je Ordenom rada prvoga reda.

LIT.: S. Uzelac Schwendemann: Leksikon mrtvih. Prilog za proučavanje povijesti brodske Židovske zajednice. Slavonski Brod 2010. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.

WEISS DE POLNA, Jakob

WEISS DE POLNA, Jakob, trgovac (?, 10. VII. 1813 – ?, 4. XI. 1888). U braku s Johannom rođ. Weiss (?, 1817 – ?, 1896) imao je sinove Aleksandra (Šandora) i Emila (Milana) te kćer Juliju. Kao prvi Židov u Hrvatskoj od austr. cara i hrvatsko-ugarskoga kralja Franje Josipa I. ispravom od 19. I. 1874. uzdignut je u plemićki stalež te prezimenu dodao pridjevak »de Polna« u znak priznanja za zasluge koje je stekao kao vijećnik Trgovačke komore i zastupnik grada Zagreba te za njegova uspješna nastojanja u podizanju industrije i trgovine, kao i za njegovo podupiranje javnih institucija. Za njega je Herman Bollé sagradio neobično koncipiranu vilu Weiss u sjev. dijelu Zagreba od koje se do danas sačuvao samo toponim. Njega i suprugu portretirao je 1867. slikar Josip Franjo Mücke. – Sin Aleksandar, poduzetnik (?Zagreb, 8. IV. 1840 – ?Zagreb, 7. IV. 1899) također je bio zagrebački gradski zastupnik i član ravnateljstva, odnosno nadzornih odbora Hrvatske eskomptne banke, Hrvatsko-slavonske zemaljske hipotekarne banke te je s ocem imao udjela u osnutku zagrebačkoga Paromlina 1862. Bio je i unutarnji komorski vijećnik Trgovačkoga odjela Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu. Nastojao da hrv. proizvodi budu izloženi na međunarodnim gospodarskim izložbama. Nakon prerane smrti na nekim funkcijama naslijedio ga je brat Emil. – Kći Julija ud. Bresslauer (?Zagreb, 12. III. 1843 – ?Zagreb, 18. I. 1936). God. 1907. sastavila je oporuku kojom je velik dio imetka namijenila domu za »samostojeće, siromašne, čestite udovice«, no imetak se do njezine smrti 1936. umanjio, a zatim u ratu nestao. – Sin Emil, poduzetnik i žid. aktivist (Zagreb, 15. X. 1844 – Zagreb, 16. VII. 1933). Bio je jedan od predsjednika zagrebačkoga trg. društva »Merkur« u koje su bili učlanjeni brojni zagrebački trgovci, odnosno imalo je više od 100 članova. 1870-ih zauzimao se za izdavanje samostalnoga stručnoga društvenoga glasila, organiziravši unutar društva i neku vrstu trg. tečaja, na kojemu su se predavale trg. znanosti i knjigovodstvo. Zajedno s → E. Eisnerom sudjelovao je u izgradnji Rudolfove vojarne u Zagrebu, čime je znatno povećao imetak. Bio je član ravnateljstva, odnosno nadzornih odbora Hrvatske eskomptne banke, Hrvatsko-slavonske zemaljske hipotekarne banke, Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice. Također je bio zastupnik duhanskog monopola u Zagrebu, a u Ilici je osnovao prvo i puno godina jedino moderno kupalište »Dianabad«. Osnivač je i začasni predsj. Trgovačkoga doma (1914–26). Poč. XX. st. bio je zagrebački gradski zastupnik (1909). Po ocu je naslijedio plemstvo, a u povodu 70. rođendana 1914. dobio je visoko odlikovanje te je imenovan ugarskim dvorskim savjetnikom. Bio je član Predstojništva ŽOZ i jedan od najvećih prinosnika općinskoga poreza (1915). Zbog oportunističkih gledišta nije bio osobito omiljen u žid. krugovima, pogotovo cionističkima.

LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke Židovske općine od osnutka 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – Isti: Julija Bresslauer – nesuđena dobrotvorka. Novi Omanut, 20(2012) 113.

WEISS SADEH, Andrea

WEISS SADEH, Andrea, lik. pedagoginja (Zagreb, 11. VIII. 1969). Školovala se u Izraelu za lik. pedagoga u neformalnom odgoju. Bavi se prevođenjem s hebrejskoga i engleskoga jezika, slikanjem, pisanjem priča, poezijom te poučavanjem djece iz socijalno ugroženih skupina. God. 2004. osmislila je i osnovala Centar »Staze«, njegove lik. radionice i seminar za žene »Dodir zvjezdane prašine«. Priredila je nekoliko izvedbi. Završila je edukaciju za Osho Art terapeuta u Puni u Indiji (2008) i Neo-Reichion edukaciju u Njemačkoj.

WEISS, Adam

WEISS, Adam, obrtnik (?, 1806 – Zagreb, 26. XII. 1900). Doselio se u Zagreb 1842. te se po dozvoli tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa nastanio u Vlaškoj ul., gdje je imao obrt šivanja popluna. Obrt je naslijedila njegova kći Etelka udana za Izidora Kerna (Zagreb, 1896 – logor Jasenovac, 1941), koji je u rujnu 1941. odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28262.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.